Komentar Drage Pilsela: Monstruozne špekulacije Državnog odvjetništva

Objavljeno prije 3 sata subota, 17. travanj 2004  www.Index.hr

DRŽAVNO odvjetništvo nije prihvatilo ponudu za izvansudskom nagodbom s dvoje preživjelih članova zagrebačke obitelji Zec koji od države traže 2,16 milijuna kuna odštete za svirepo ubojstvo roditelja i 12-godišnje sestre koji su 1991. ubijeni u Zagrebu.

Monstruoznim konstrukcijama, zamjenik glavnog državnog odvjetnika Jadranko Jug je rekao da za sada nisu ispunjene sve pretpostavke za nagodbu u slučaju ubojstva mesara Mihajla Zeca, supruge Marije i kćerke Aleksandre.

Naime, Jug je rekao da nije jasan motiv ubojstva kao ni, pazite sad, jesu li ih ubili pripadnici rezervnog sastava MUP-a u obavljanju službe ili u svezi sa službom ili su, pak, zločin počinili izvan službe, kao civili. Naime, za njihovo ubojstvo osumnjičeni su bili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a koji su to u predistrazi i priznali, ali bez prisustva branitelja, pa, među ostalim, i zbog te proceduralne greške protiv njih nije pokrenut kazneni progon i nikada nisu odgovarali za zločin.

Razotkrivajući farsu koju je priredilo Državno odvjetništvo, zastupnik (pro bono) preživjele djece Zecovih, Dušana i Gordane, odvjetnik Anto Nobilo, kaže da nema spornih činjenica koje bi trebalo utvrđivati sudskim putem.

Nesporno je da su članovi obitelji Zec ubijeni oružjem koje je pripadalo pričuvnom sastavu MUP-a, kao i da su majka i kćer policijskim vozilom prevezene u planinarski dom Adolfovac na Medvednici kraj kojega su pronađena njihova tijela, kazao je Nobilo.

Zahvaljujući bešćutnosti predstavnika Državnog odvjetništva koji neuvjerljivo govore kako se moraju držati prava, Republika Hrvatska je još jednom povrijedila osjećaje Dušana i Gordane novim poniženjima i traumama. Kao da našim vlastima nije dovoljno što su sve ti ljudi do sada pretrpjeli kao posljedica nacionalističkog ludila Tuđmanovih, odnosno Merčepovih momaka.

Je li, gospodo? Što se imamo zajebavati s tim klincima koji su pukim čudom preživjeli djelovanje eskadrona smrti koje do dana današnjega eksplicitno nisu osudile zdrave snage hrvatskog društva, HDZ, Crkva i drugi koji se iz petnih žila trude dokazati da smo mi, koji zahtijevamo pravdu i sućut prema žrtvama ratnih zločina - neprijatelji države i izdajici domovine?

Hrvatski je policajac ispalio šest metaka u glavu Aleksandre Zec u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. na Sljemenu. Hrvatski je policajac ubio i njezinu majku na istome mjestu te majku i kći pokrio smećem. Hrvatski je policajac ustrijelio gospodina Mihajla u kući na Trešnjevci prije nego što su gospođa Marija i kći Aleksandra u policijskom vozilu odvedene na egzekuciju pored policijske baze na zagrebačkoj gori.

Hrvatski zločinci i policajci, poštovatelji lika i djela hrvatskog političara, pače kandidata za funkciju predsjednika Republike Tomislava Merčepa, Siniša Rimac, Munib Suljić, Nikola Hodak, Igor Mikola, Snježana Živanović..., bili su u službi.

I što vam to, gospodo iz Državnog odvjetništva, uopće znači jesu li ubili u obavljanju službe ili u svezi sa službom? Kakve to veze, po Bogu, ima? Da li ih te pravne finese (ne, nazovimo to kako valja), dakle, da li ih te vaše pravne pizdarije čine manje odgovornima a sramotu naše zemlje manjom? Ta farsa, taj cinizam, tu strahotu kojom nas Državno odvjetništvo još jednom predstavlja kao zemlju striktne pravne procedure (ma hodite malo u kurac) a, zapravo, kao pleme divljaka, tjera Gordanu i Dušana, ali i njihovu baku Bosu, da se vucaraju po sudovima, da ih ponovno opsjedaju mučne scene, da ponovno ožive tragediju, da misle kako prodaju mrtve roditelje ili kako zarađuju na njihovoj eliminaciji.

Mudrošću Državnog odvjetništva, tužiteljima ne preostaje ništa drugo nego dočekati prvo ročište koje će se održati u utorak 20. travnja.

A meni, da u ime svih kolegica i kolega koji nisu zaboravili tu gadljivu stranicu naše novije povijesti, u ime onih dobrih Hrvata, susjeda, koji su spasili život Gordane i Dušana, u ime svih vas koji, možda kao i ja, osjećate stid i žalost, kažem žao mi je. Iskreno mi je žao. I da volim tu djecu kao da su mi rođeni brat i sestra. Ma, više od toga.

Drago Pilsel

 Idemo dalje.

Uz najiskrenije pozdrave,