kninsko proljeće 2008...

...vlakom & bakom.., do Zagreba...

...otišla dvojica u Knin. Da potroše neku kunu, svrate i vide. Onako, za sebe. Personalno i namjerno. A ja im ukrao tri sasvim personalne fotografije:

...eto do čega nas je taj vražji internet doveo! Pa ti sad reci da su to nekakva čista posla!!!

TRAVANJSKI APRILI u Beogradu pod ravnanjem g. Žarka Veljkovića su bacili neku riječ razuma ka Kosovu i otvorili istoimenu rubriku koja će na ovim stranicama disati svu travu aprila u Beogradu...

...a u Kninu vlakovi prolaze. Tek dobrohotni putnik iz Kaštela svrati draga srca koju kunu ostaviti sa nadom da će granatama izbušene fasade najzad oživjeti...

Meni je ovdje jučera palo pola metra snijega na dušu i mada je bilo podobrih preko minus deset, već danas snijeg pobjegao! Ostala neka teška hladnoća. Tamo je već sve zeleno. Ovdje ni Islam nije zelen!

Ja iščitavam poeziju g. Žarka Veljkovića koja me najprije "opalila" ćirilicom i mojim tvrdokornim provincijskim predrasudama, a onda.., onda sam primjetio riječ, i stih, i duh, i dušu.., sasvim originalnoga pojedinca kojega sam ja trebao "domoljubno" napasti, "urnisati" i poslati u - koš!

Zna se koji...

Na Kninskoj tvrđavi barjak šuti. TV kamere i generali su otišli brže no što je slikavanje završeno...

Fasade su onda razarane, danas se "samo" ranjavaju: neš ti nekoga Knina! Opet hoće novaca ka i onda "nerazvijena općina"...

Nekako mi odveć prepoznatljivo. Samo, otkuda DVA don kihota iz Kaštela sa šakom kuna i punim srcem djetinje naivnosti doli na kolodvoru...

Nekako mi se čini da ta dva don kihota neće u crni i prestižni "Pajero", još manje išta bahato i (pre)glasno: oni su tiho i sasvim inkognito (još da nije mene da o tome "trubim" po zabitima interneta!) šaku sasvim svojih i poštenih kuna spustili tamo gdje im je srce, ponos i riječ - u Knin...

Ponekad molitve glasnije i ubojitije govore bez riječi i oltara. Kada se Čovjek u neka doba i bez novinara, kamera, uopće bez "buke" svrati i popije svoje piće. U Kninu...

Kada ste -barem slično- učinili nekom svome Kninu?

Rat je, kažu, završio 1995te. Ja sam vjerovao da je iza riječi Uljudba jedna velika kultura koja će sve krvave i besmislene opresije pomesti na smetište...

Nikakav automatizam, još manje poklone, očekivao nisam: VJEROVAO sam da će izmučena duša jednog istinski velikoga naroda nošena tradicijom i vjerom u bolje i sebe, najprije, iz kninske epike procvjetati u ljudsko i uljudbeno...

A cmizdri se na sve strane: kako nas mrzu i zlostavljaju, namještaju našim generalima sve samo da bi nas uznicima držali i šta sve još ne...

"Genetičari" velike zavjere rasipaju epske teorije ovoga i onoga dok se kune šleperima šalju "preko grane", a ono što je ostalo se bjesomučno rasprodaje.

Ko drugčije kaže, mora bit neka šugokomunjara i tako to!

A onda dvojica dođu u Knin!

Tako je, koncem siječnja, jedna visibaba provirila kroz snijeg gore na Dinari. Jedna jedina. I tako je počelo. Ovo zanosno i prebogato proljeće koje nijedna sila ne može zaustaviti...

Odjednom mi nije ledena ova polarna noć u bespućima divljega zapada: hodam sa onom dvojicom ulicama Knina!

I, nekako, nas tri "visiđeda" navještavamo da proljeće u Kninu NIJE iluzija!

Evo sam se užga i dolazim personalno u Knin!

Ne, ne mogu izglancati sve te izranjavane fasade, ne mogu priskrbiti koji miliončić friških novčanica, ne mogu donijeti novu fabriku ili školu.., jedva kojih stotinjak kuna za ono što sam potrošim...

Knin ne traži milostinju, niti sam ja ikad u tom pravcu razmišljao!

Kninu treba njegovo proljeće bez sitničarskih "igrica" i šupljih obećanja, Kninu trebaju njegova djeca i dobrohotni gost. Iz Kaštela, Kalgarija, zašto ne iz Zagreba...

Ne znam, pođite u Knin: možda NAJZAD sretnete i otkrijete - sebe!

Pisao sam, ima tomu već pet godina, kako su "Indijanci i Bosanci" (čitaj: Srbi amd Hrvati) zakopali ratne sikirice ovdje na divljem zapadu: počeli se međusobno ženit i udavati...

Joj kakva je to sablazan bila: ni dušmanu svoj email iz tih dana pokazao ne bi!

A onda se - ušutilo!

Primjetio sam kako je krenuo "real estate" - odjednom se počelo trgovati raznoraznim zemljištima, kućama, hotelima, odmaralištima iz ondašnjih vremena...

Jednostavno potekli su dolari i odjednom je "genetika" postala ne samo demode već i nepoznata!

Šta se desilo!?!

Business, opak business, rodijak...

Sve ostalo je šlagvort za neke nove (ra)skupljače "perja"...

Buš u Zagrebu. Građanima -preko "Večernjaka" i ostalih javnih glasila - upozorenje: dalje od prozora, snajperisti imaju nervozne prste!

Sloboda i demokracija eto, imaju i neko stvarno lice koje bi i sam vrag nazvao naličjem. Nečega...

Naši dečki u Afganistanu. Priznanje!

Sad će i članstvo u NATO. To je zlato. Naši dečki globalni širitelji slobode i demokracije. Po strogo zacrtanom receptu CENTRALNOGA "tate".

Nema tu ideologije. Ali ima - tržišta.

Ali - ona dvojica u Kninu! Jedna jedina visibaba koncem siječnja na Dinari!! Proljeće nije demokratizirano!!!

Džaba vam sve leteće tvrđave, snajperisti i puške: nema sile koja će smrviti moje sjećanje na budućnost; nema oružja koje će zaustaviti onu visibabu gore sa Dinare, nema kurvina sina pod paskom armije nervoznih snajperista koji će glasnije, poštenije, reć SLOBODA no ona dva don kihota koji se tiho i inkognito spuste srcem i dušom na ulice jednoga Knina...

Dvojica u Kninu! Proljeća 2008. Bar nešto, NEKO, nije otišao u Afganistan...

Bože, ipak je Tvoja i Zadnja i Najveća!

Kao i vazda prije,