Šetamo se neko veče (da,
najzad nije minus brezobrazno) novoizgrađenim kvartom. Nema kuće ispod
milijun dolara. Nema kuće sa manje od tri garaže. Nema kuće ispred koje nije
parkirano neko "bjesnilo" na četiri kotača. U nekoliko navrata pomislim da
sam na ciriškom automobilskom salonu...
Čovječe, vidi ove viletine!
Ma, daj, Grok, ne davi! A ova
do nje?
Isto - mrak!
A ona iza?
Joj, pa i to je - mrak!
Mrak? A? Pa ti si - oslijepio!
Sve blješti, a ti - mrak!
Pridjemo bliže nekim fasadama.
Nigdje dobermana, čuvara, mrkih ograda. Jest, čisti mermer. Vidi, pa ova ima
ogromni krov. I sav od - bakra!
Moj Grokson uzdiše - e, kad bi
ja to imao kakav bi "dernek" tu pao...
Da, i ondak ja zapjevam, pa
tebe uhapse.
Onda smo obojica primjetili da
su sve te čarobne kuće na manje od deset metara jedna od druge. Onda smo
primjetili da se na tim blještavim i odvratno glomaznim terasama nikad ne bi
smjeli goli sunčati. Uključila se i ona moja - vidi koliko prozora i svi bez
zavjesa! Ko da si u staklenom kavezu na nekoj lokalnoj izložbi. Nisam
izdržao da ne komentiram - kad opereš (najzad) sve te prozore, došlo vrijeme
za penziju...
Kuća od milijun dolara? Ne,
hvala.
Sjećam se dobro (mada tomu
sada već desetak godina ima) da je u Beču milijun dolara moglo kupiti do 200
stambenih "kvadrata" u užoj gradskoj jezgri. U Calgary-ju iste pare mogu
često kupiti i do PET puta više!
Tu "matematiku" među našim
ljudima ovdje najbolje razumiju - najnepismeniji!
Dok se gospoda inžinjerčići,
doktorčići i drugi opako pismeni frustriraju komparativnim groteskama
Hrvatska - Canada nepismen svijet šuti, "mazdrkne" štogod materiajla ovdje,
štogod ondje, radi ki stoka 25 sati dnevno nekom "ćati" koji zna kako dobiti
kredit za zemlju i onda - preko noći nikne nova kuća.
Znam dovoljan broj takovih
koji su "preko noći" postali dolarski milijuneri. I - svaka im čast.
Oni žestoko školovani mrse o
balkanskim mitovima i frustrirano zazivaju sile nebeske da im objasne a šta
oni to rade "na kraju svijeta", kako su Kanadjani takovi "đonovi" pa
im ne daju ova priznanja, one privilegije, koju povišicu, "progledaju kroz
prste" za ovo, ono i još malo onoga i..., i tako do besvjesti i u nedogled
nedogledni...
OK, ne hvatajte me za svako
slovo! Ja nisam laboratorija! Izuzetci postoje na svakoj strani. Tako je i
ovdje. I - hvala Bogu da je tako.
Vjerovali ili ne grad Calgary
ima preko 4200Km (četiri tisuće dvije stotine kilometara) GRADSKIH
(asfaltiranih) ulica. Nije teško pretpostaviti da niti nakon desetak godina
života ovdje dobar dio toga nisam niti vidio.
Zanimljivo je i otići kod
Emine na kavu. I ona i ja živimo u (doslovce) UŽOJ jezgri grada. Od moje
kuće do njene je jedva nešto ispod 30 Km! Dok odeš i dok se vratiš treba ti
rezervoar goriva i cijeli godišnji odmor!
Sad me pitaj zašto se ovdje
svi žale da nemaju vremena!!!
Hoćeš još? Da zašto se ljudi
malo druže i jedni o drugima znaju samo po priči? Zašto ovi naši novi
naraštaji "spikaju emgleski" a ne Rvacki? Zašto je ovaj grad blještavo čudo
monstruozno velikih i modernih zgradurina iz kojih je nemoguće čuti pjesmu?
Ma čiju, ma kakvu...
Na ulici, u navećoj gužvi,
gotovo je nemoguće vidjeti šetača(e) - svi nekuda jure ki ekspresni vlakovi.
I svi su obučeni gotovo "kineski". Oni drugi su na izoliranim prostorima
raznoraznih Country Clubs.
"Separacija" bilo kakve vrste
službeno ne postoji ali - sve je podijeljeno ki žiletom. Nemoguće je na
nekom javnom mjestu sresti nekoga i započeti spontani razgovor. Ma, lažem -
možete pokušati. I kada nakon 17472 pokušaja dobijete istu "second hand"
žvaku kako je vrijeme dobro, zar nije?, (apsolutno bez obzira na
meteorološku zbilju) neopozivo shvatate da je vrijeme da se otrijeznite i
uputite na posao, pa kući u svoju spavaonicu. Da, može i u kupovinu. Ali,
samo subotom...
Oni duhovitiji (ili -
duhovniji?) odlaze u crkve i svoje debelo izolirane klubove.
Calgary nevjerojatno lakoćom
kontrolira sve aspekte življenja svojih "servants" & "peasants". Džamija i
crkva se bez problema grade na desetak metara rastojanja. Baš kao i luksuzne
viletine. Sve nacije, sve vjere i sve ideologije ovdje su perfektno
izbalansirane na jednom jedinom vertikalno stojećem totemu - dolaru.
Ko drugčije pisne, o'ma' će
prokisne...
