Radomir Konstantinović, književnik i filozof.

Najznačajnija djela:

zbirka pesama Kuća bez krova (1951)

romani

Daj nam danas (1954)

Mišolovka (1956)

Čisti i prljavi (1958)

Izlazak (1960)

esejistički i teorijski radovi  

Ahasfer ili traktat o pivskoj flaši (1964)

Pentagram, beleške iz hotelske sobe (1966)

Filosofija palanke (1969)

Biće i jezik u iskustvu pesnika srpske kulture dvadesetog veka, osam knjiga (1983)

Dekartova smrt (1996)

autor: Olga Daković, 2003

Trijumf duha palanke 2003

Istaknuti intelektualci iz BiH, Srbije, Hrvatske i Makedonije učestvovali su na skupu u Sarajevu posvećenom “Misli i delu Radomira Konstantinovića”

      U organizaciji sarajevske Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug ‘99”, PEN Centra BiH i “Beogradskog kruga”, i u saradnji sa Fondacijom “Hajnrih Bel”, u Sarajevu je održan (25-28. aprila) okrugli sto posvećen delu Radomira Konstantinovića, povodom sedamdesetpetogodišnjice rođenja. Ovom skupu prisustvovao je veliki broj intelektualaca iz Beograda, Zagreba, Skoplja i Sarajeva. Skup je otvorio književnik iz Sarajeva Čedo Kisić koji je govorio o prvim i potonjim kontaktima Radomira Konstantinovića sa Sarajevom, o kulturnim i intelektualnim kontekstima u kojima se Konstantinović kretao. Dubinska psihologija ključne knjige srpske kulture “Filosofija palanke”, objavljene 1969. godine, rekao je Kisić, “predstavlja vizionarski tekst, posebno aktuelan i živ danas na ovim prostorima. Ali, i ‘Dekartova smrt’ sa postmodernom melanholijom, ‘Beket-prijatelj’ i osmotomno Konstantinovićevo delo ‘Biće i jezik’ bili su i ostali u intimnom dosluhu sa evropskom modernom. U ovim delima je moderna vizija evropske kulure i drama čoveka i sveta.”
       I Latinka Perović je govoreći o istorijskom kontekstu Konstantinovićevog dela, “Filosofiju palanke” označila kao jednu od ključnih knjiga u sprskoj kulturi i istakla da se ova knjiga počela više čitati i citirati u poslednjoj deceniji XX veka: “Bilo je potrebno da se duh palanke otelotvori u svim pojedinostima, da bi ‘Filosofija palanke’ postala ključ za razumevanje krvavog haosa u toj deceniji.” Hanifa Kapidžić - Osmanagić je u delu Radomira Konstantinovića videla promotera modernog izraza, pisca i filozofa koji je apsurdni Beketov svet prilagodio sebi i stvorio svog Beketa. Milan Đurčinov, predsednik Makedonske akademije nauka i umetnosti, čija je tema bila “Čovek protiv struje” tragao je za duhovnim entinomom Radomira Konstantinovića i na filozofskom i političkom planu videvši u njegovom delu protivnost svemu zatvorenom i sistematičnom. “Filozofsko-kritički traktati” i “Filosofija palanke” bave se temom izlaska u svet - to je uzmak nacionalizma.
       Akademik Muhamed Filipović istakao je da je delo Radomira Konstantinovića obimno i značajno, a književnik Stevan Tontić je celokupno delo Konstantinovića definisao kao radikalno kritičko čitanje sveta i raskrivanja ideologije narodnjaštva. Treba pomenuti još i pesnika Mila Stojića koji je podsetio na ulogu mnogih srpskih i hrvatskih pisaca u pripremi najnovijeg klanja na prostorima bivše Jugoslavije i Borku Pavićević koja je pročitala svoj lepi, nadahnuti tekst ličnog sećanja na dane provedene sa Konstantinovićem u Rovinju. Gradimir Gojer, direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, govorio je o Beketu naših dana a delo Radomira Konstantinovića on je shvatio kao “intelektualnu okosnicu vremena i pravi most prema evropskoj kulturi”. Zdenko Lešić je pokazao da je ovaj pisac doveo u pitanje moguću granicu modernosti, kritikovao duh jednoobraznosti i dao obećanje stilske polivalencije koje omogućuje “isplovljavanje iz mirnih i sigurnih voda običajnosti koja insistira na samosvojnosti srpskog duha i čini se mističkom i opasnom”, dovodeći u vezu identitet i totalitarizam, jer u tom mitskom sjedinjenju sadrži se ne samo mogućnost nacionalizma već i nacizma.
       Laslo Vegel je govorio o srednjoevropskom kulturnom krugu dovodeći delo Konstantinovića u blizinu onoga što je Imre Kertes pri dobijanju Nobelove nagrade rekao: “Ja nemam dom, jer želim da budem pisac svetske manjine.” Filozof Gajo Sekulić je govorio o duhovnom pokretu otpora iz šezdesetih i sedamdesetih godina postavivši pitanje: “Šta to danas znači biti kod kuće kada je svet prešao preko brda u palanku?” Poreklo mitomanske svesti još je veliki problem i nije samo balkanski nego svetski, s obzirom na nove orijentalizme. Stipe Šuvar je govorio o relaciji Beograd-Sarajevo-Zagreb i strahu od usamljene pojedinačnosti. Književnik Željko Ivanković sa temom “Mitsko Mi, stvarnosno Oni” govorio je o svetu koji paniči pred drugojačijim. Duh plemena u agoniji je palanački duh koji se kreće u praznom. Praznina je njegova intimna unutrašnjost iz koje on zakonito ne može da nađe izlaz, bile su reči Nenada Dakovića.
       Filip David je istakao nepomirljivost svesti i totalitarizma, a Esad Bajtal, glavni i odgovorni urednik “Revije slobodne misli”, živo i slikovito je opisao lutajući duh palanke koji vrši reviziju mišljenja diktatom javnosti i traži uvid u sve, gde i privatno postaje javno, završavajući izlaganje pričom o kafiću u kome kafa, kava, ili kahva koštaju različito. Obrad Savić, pominjući Fihteov govor o naciji, pokazao je kako Fihte govorom priziva nemačku naciju koja ne postoji. On je simbolički stvara. Delo Konstantinovića iz simboličkog poretka on je premestio u stvarni, ističući potrebu da se razmišlja o paradoksima modernosti i da se ovo delo čita kao politička filozofija. Govorili su još, ili priložili svoje tekstove i Žarko Papić, Jasmina i Sadudin Musabegović, Predrag Matvejević i Juraj Martinović.
       Drugog dana susreta tema je bila “Kulturna saradnja bez granica”. Diskusija se kretala od teme odnosa kulture i države Bosne i Hercegovine, odnosno Banjaluke, Mostara, Beograda i Zagreba, o pozitivnom iskustvu multikulturalnosti koje je postojalo u Sarajevu do iskustva nove granice, do kreacije kao individualnog čina kome palanka postavlja granice koje tako zatvorene proizvode kič.
       Na ovom skupu delo Radomira Konstantinovića, slojevito i složeno, ali otvoreno za stalnu promenu čoveka i sveta, dobilo je puno priznanje. Radomir Konstantinović je ovom prilikom primljen u Akademiju nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine.
      
       OLGA DAKOVIĆ

 Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06