KREKvijem za www.VladimirKreća.com

Gledam u pasoš zelene boje, dolar me muči, a opet hrani BRBLJAM, grebo sve svoje i verglam njihovi-naši, monstrumi partizani

Izađem na superhighway informacije, petegnem pentium do usijanja, pa kreštim u ime Jedine Nacije te lijevo i desno sijem stanja

Ondak me pukne email sočni, zareži Časni negdje iz svijeta: kratko će sa mnom, podaci su točni - moja mu riječ smrtno smeta

Presit sam straha, nije od ukusa više, ma kojeg bi vraga uopće mogao reći?, nije mi narav kukavički plaha i stojim samo, ne znam uteći

Apsurda nema, zločina još manje: rastu monumenti milenijumske kulture, ja lajem po svome a zdravorazumske činjenice žmure

Zadah Balkana usred moga stana, u garaži džip na straži, gdje se još može sa kraja svijeta!?, kužim, lipi moji, kako vam svaka moja smeta

Gledam u pasoš zelene boje, tugaljivo je kad se nitkov posrami, čim riješim drugi svjetski rat, platiće zločine – partizani...

U međuvremenu – nastavljam piskarati.

Na mojoj adresi (interetsko-poštanskoj) vrište grdo uvrijeđeni. Ne Židovi! A toliko sam kontra njizi „napakirao“! Neki naši „časnici“ opaljuju bijelo usijane prijetnje do nebesa da mi istinski dođe žao šta nemam one prave balkanske muškosti pa da zerežem svoju debelu i masnu kožu te im vlastitom krvlju napišem (i potpišem) pozivnicu gdje bi ih čekao na dogovorenom mjestu (da ljudi ne budu izloženi gubitku vremena i nedaj Bože većim troškovima) i da to svršimo. Kako oni ZNAJU da sam ja ovca, nema straha da bi se ja nekim čudom protivio, još manje koprcao dok ljudi obave posao.

A ondak bi svijet bio jopet blistavo čist, častan, pošten i naš. Glamurozna i monumentalna milenijumska kultura bi najzad mogla neometano da se okrene novom pivu.., ovaj dušmanu. Ako ih bude. Onda bi se moglo čak pomisliti da je došlo vrijeme da operemo zube, potkratimo nokte i prestanemo lupati (sa metlom u ruci) našim svjetskim domaćinima da bi mi svi odreda bili Bill Gates samo da nam nisu srbokomunjare, Židovi i partizani zajebali računicu do balčaka. Onda bi se moglo i desiti da neko primjeti kako u svijetu bijelu istinski zanemarljivo malo ljudi živi od pretakanja ideologija, a puno više od planiranog, pa i dosadnog – rada.

U takvom ozračju – a nakon izvjesnog broja stoljeća, moglo bi se desiti da netko u Saboru vrisne dječiji doplatak je smješan, penzioneri su gladni (čast izuzetcima!), studenti i dalje brišu vanka.., Gospodo Sabornici drugi svjetski rat je završen prije petsto godina i Židovi su priznali Palestinu, nije li vrijeme da nešto učinimo i za naš Narod...

I tada bih zlobno (a kako bih ja drugačije!?!) DODAO – ZA NAŠ Narod u čije ime smo „slupali“ toliko janjaca & mercedesa...

Tu postoji šansa da se neko dosjeti i Šime Đodana, petnaest milijuna iseljenih domoljubaca sa barenko 150 milijardi dolara i još nekih sitnica (e, a ja se još uvijek pitam kaki je to matematičar morao biti da tako nešto izračuna...). A onda bi neki mladac mogao izračunati da je i 10% od toga gotovo četvrtina domovinskoga kapitala te bi doista bilo učinkovito provjeriti te brokje, barem jerbo – potencijal takove vrste nema baš svako na ovoj planeti. Još manje u ovom životu...

Svakako, to je moje mržnjom i paranojom izvitopereno napucavanje iživljavanja na praznoj slami. Ali – to samo po sebi pojašnjava zašto iz sušom osušene centralne Australije jedan „častnik“ uzme cijelo popodne da bi meni sasuo u grboviti email da šta je istina i kako ću ja nasrtaje blatnjave na istu platiti. Toliko je bio skoncentriran na istinu da se nije uspio potpisati. Ni drugih sličnih izvjestan broj. Interesantna koincidencija!

A ja, lajavac lajavi (treba li naglasiti – i bolesni), ki svaki pas, potpišem se ispod mojih riječi. Mojim punim i stvarnim imenom. Ma, vidi ti drskosti!

Ne znam zbog čega, ovdje se sjetim mojih zapisanih riječi s jeseni 1991. u Baselu:

Spomeni Balkan pa reci bajka, istina bit će laž ti gruba, spomeni Balkan pa reci majka, pa opet isto – legenda, mit; laž i tuga...

Mi koji smo zbrisali vanka i ogradili se „zelenim“ pasošima imamo samo jedan cilj – da beskonačno dugo i naporno solimo pamet vama u domovini. Nejmamo, bolan, druga posla! Kadilaci i stejkovi lete sami! A čim se dolar u džepu zakoprca mi postajemo svjetski, elegantni i turbopametni. Evo, pitaj: trigonometrija, ekonomija, politika, sport koji hoš., mislim šta god, mi sve znamo. Istina, ovi domaći se ne uključuju u naše diskusije: em što ne puše ko mi, em kao voze pa im se niti loše, tu i tamo gricnu sa nama ali kontrolirano jerbo su na nekoj dijeti (grebi čouka na dijeti!), a onda kao moraju doma jer im treba (vidi smija!?) ka neko quality time sa familijom i još se s gotovo ponosom hvale da – rade!!!!

Mislim, da nema nas, kako bi ovi ovdi luđaci preživli!? Ko bi im „čistio krv“, donosio novu pamet i da li bi oni uopće znali kako se taj dolar pravi!? Nu, eto, ima Boga pa im je poslao nas...

Prošle godine došla mi tužba za članak bjavljen na ovim stranicama. Tema – antisemitizam u Srba. Kaže moj tužitelj kako ja izmišljam i opako sjeme razdora sijem i da me treba i tako to... Evo mi danas autor spornoga članka šalje kopiju članka sa B92 od prije nekoliko dana. Članak će u cijelosti biti ovdje prezentiran malo kasnije jerbo sad nemam vremena da ga prilagodim tehničkim detaljima ove moje stranice. Ajmo se kladiti da moj tužitelj ovo neće komentirati. A i zašto bi? Ta on je „sočnu“ tužbu u više primjeraka prosljedio svim njemu znanim svjetskim institucijama i time automatski postao pravednik Istine. Jedine i Njegove. Nema se tu šta sad mavat sa tamo nekim činjenicama. Kuj prvi piše, duže diše! Kvita!

Šta je sad u svemu ovome ovaj naslov (KREKvijem za www.VladimirKreća.com) za reć?

Recimo da bih odmah bio spreman ovu stranicu ukloniti sa interneta TRAJNO ukoliko neki pošten i zabrinut Čuvar Istine napiše i potpiše svoje razloge (ne moje!) da ja to učinim. Može koristiti koji god jezik, a o riječniku da ne govorimo.

U protivnom – šutite gdje jeste.

Svakako ću ukloniti ovu stranicu  na bilo koji zahtjev sa potpisom autora. I neću to komentirati ALI zadržavam pravo da nastavim ovim kursom ukoliko se to ne desi. I da uz moje „pričice“ dozvolim sebi slobodu da Vam nadjem Vaša vlastita imena i aktivnosti i zasluge pa ih onda ovdje sasvim detaljno objavim.

Predugo ste bili u uvjerenju da strah zamračuje um, predugo ste bili sigurni da se nožem može izoštriti pogled na svijet i nepodnošljivi sebi da bi neko ozbiljan uopće htio da sa vama ozbiljnije računa (još manje "debatira" ki ja).

Zgriješili ste i pred svojim Bogom lažući i mažući, te nemojte šačicu piskaranja proglašavati nekim glomaznim i svetim napadima na Vašu Istinu, probudite se – ljudi kao ja NIKADA nisu pomislili na bilo čiju krv (čak i kada sam doista bio životno ugrožen), ta život sam po sebi je toliko „krvav“ da ga mi ne možemo preko noći „otkrviti“ sve i da hoćemo, ali moramo i možemo osjetiti ljudske dimenzije i našu odgovornost pred istima bez obzira na vladajuće (ili – u tom primjeru – bilo koje) ideologije.

Pitanje za početak može biti – koliko vremena smo ukrali od Vaše vlastite familije „bistreći“ davno završene ratove, možemo li otići u Crkvu bez opijanja i pomoliti se Bogu bez kletve?

Lista gorepomenutih pitanja „vrvi“ od sasvim običnih i nimalo epohalnih ALI EGZISTENCIJALNIH pitanja. I apsolutno sva nisu u nadležnosti nikoga (pa zvao se taj „niko“ i država sama) do nas samih, najprije. No, barem danas i od mene – i ovo je dosta.

Gotovo desetak godina kasnije, na žalost ne samo na ovim stranicama – nismo se pomakli s početka. Jasan znak da ovomu nisu krive ideologije i davno završeni ratovi (u normalnu svijetu). Istovremeno i znam i priznam da perfektne ideologije nema, ne sumnjam da ljudsko sjećanje ima i poneke osobito teške i bolne rane ALI gdje je naš život danas i koliko nepotrebnog smeća ostavljamo vlastitoj djeci ZA MENE jeste i egzistencijalni i zdravorazumski prioritet!

Internernetske političare i pravednike od Argentine do Australije informiram da mojoj autsajderskoj webosklepovini ne mogu nauditi previše, a oni svoje drugosvjetskoratne halucinacije DANAS mogu osobno provjeriti tamo u zemlji u koju se toliko žestoko kunu sa deset tisuća milja udaljenosti. Permanentne. I konvertibilne...

Gospodo, doista, čiji moralni profil je ovdje manje no smiješan?

U medjuvremenu, evo Vam ideja. Provjereno u praksi! Komunjarskočetničkožidovske halucinacije nisu nikad tako slikovite & milovite kao obični pejotl ili dugine boje Mini Mouse (LSD). A niko se ne buni. Većma nit policija! Bujrum!!!!

Svima Vama koji tu i tamo navraćate na ove stranice zbog mojih „originalnosti“, jezičkih vratolomija i (ne)očekivanih članaka i fotografija grupe sjajnih Originalaca OBEĆAVAM da ovu temu (ukoliko „časnici“ ne prihvate moj gore zapisani „chalenge“) možete smatrati sklonjenom sa ovih stranica.

Dosadna mi je!

Ne sumnjam da i Vas koje kakva-takva normalnost drži ne zanima nešto životnije i podnošljivije.

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave