Pjesma
Ovih dana
mi se najmanje - pjeva. Ako Vas baš zanima, za plakanje nikada
nisam bio talenat, a što se cmizdrenja tiče - tu sam sam sebi
davno dodijelio Nobelovu. Pa kud puklo da puklo!
Prije
desetak godina "zujao" sam po bečkim bircuzima oduševljeno
propovijedajući novu religiju IT tehnologije i njenih mogućnosti.
Pokušavao sam nemoguće da zainteresiram za to "epohalno" čudo sve
one koji su mi bili spremni podariti bar dva minuta njihove
pažnje.
U tom
"misionarskom" radu, jedan puta su mi razbili nove i jedine
cvikere, drugi put su me htjeli klati, a velika većina mojih
nesuđenih "sljedbenika" je bila zainteresirana za radio, TV i
muziku preko interneta. Najviše je bilo pitanja kako kopirati CD
(muzičke) i kako "očistiti" stare kazete pa ih onda presnimiti na
CD. I - na tom "levelu" obično su od sreće padali ćevapi i koje
pivo ...
Kopiranje
CD-a i direktno slušanje radija preko interneta još je bilo samo
dobra teorija, ali i sama pomisao da će to jednog dana "upaliti"
za sve nas sa priključkom na telefon ili kabel, imalo je magičnu
moć koja čak ni danas nije popustila. Dapače, iskreno bih rekao -
"stvar" se intenzivirala ... (OPET - a bilo je to samo DESETAK
godina ranije!!!!)
Prvi
visokokvalitetni muzički zapis sa interneta dugujem jednom sjajnom
entuzijasti iz New Jersey-ja (Sarajlija), a onda - više nisam
gledao potpise autora.
Ipak,
desilo se da primjetim jednu stranicu na internetu koja se izdiže
iznad ostalih (tzv. "naših"). Nije mi namjera da se bavim ikakvom
mogućom tehničkom analizom te stranice (jednostavno "stvar" je sa
te strane urađena briljantno), ali rado ću se osvrnuti na neke
aspekte sadržaja i motiva.
Većina,
tzv. naših prezentacija (stranica) na internetu, obiluje
primitivizmom, revanšizmom, u močvarama nepreglednim "popušenog"
kvazikomercijalizma, patetikom i patriotsko-domoljubnim
mitologijama uvreda & grandomanije.
Sve veći
je broj sasvim privatnih & personalnih prezentacija sa najširim
mogućim spektrom sadržaja i tehničke kvalitete. Ono što me doista
zadivljuje jest tehnička pismenost većine, tzv. naših autora. Na
moju veliku žalost, tehnička pismenost (ponavljam - često
vrhunska) NIJE donijela etički otklon svjetskim standardima, već
čami u skliskom blatu raznoraznih balkanskih razračunavanja.
Izuzetci,
svijetli i časni - postoje.
Ovih dana
sam dobio cirkularni e-mail od D.M. iz Tuzle kojim sve
svoje prijatelje izvješćuje da je njegovu stranicu,
http://muzika.bosnia.ba, već posjetilo više od 100.000
posjetitelja!
Sjajno!
A sasvim
iskreno, SJAJNO, ova stranica je zaslužila neviđenom korektnošću u
nastupu i odabiru svojih naslova obrađenih ljudski toplo i etički
besprijekorno. U brojnim tekstovima nisam uspio naći pokušaja
nadripolitiziranja i/ili nacionalno-političkog nadmudrivanja,
pogotovu ne izvanprofesionalnih razračunavanja. Doista, mada mi je
poznato koliko D.M. ne podnosi tzv. "džigerušu" (novosklepani
izraz za "novi val" turbo-folka, ako ne griješim u definiciji)
njegov ljudski, profesionalni i internetski kurs NIJE zagađen NITI
JEDNIM (vrlo popularnim, vrlo traženim i zato i
visokokomercijalnim) balkanizmom ...
Za mene je
dovoljno da na glas kažem - neka sam i to doživio, pa neka mi se
odmah "papci" ohlade!
I dalje
sam uvjeren da fenomenologija balkanskog muzičkog prostora ostaje
u cjelini tek da se istraži, i dalje vjerujem da još niko nije
cjelovito "zagrizao" fenomenologiju balkanskih "folkova", i dalje
znam da muzika ima problema sa glazbom, i dalje Bebu Selimović
slušam solo, kada me niko ne vidi i ne čuje, ALI
http://muzika.bosnia.ba se u mojemu srcu i u mojemu domu
gleda, sluša i čita NA GLAS!
I zašto
onda autora jednog od sigurno najkompletnijih dijela o popularnoj
glazbi & muzici "sakrivam" u ovome kratkom zapisu iza njegovih
inicijala? Ne znam ..., ili sam vjerojatno strašno ljubomoran što
ta veličanstvena stranica nije moja?
Ipak, i vi
i ja znamo da tako profesionalnom i ljudskom djelu dorastaju samo
časne ljudine čiji rad nije samo tehnička perfektnost i
profesionalna pismenost. U pitanju je jedinstveni duh pozitivnog i
konstruktivnog koji se ne može kupiti na pijaci ili tek tako
"savladati" na nekom glasovitom fakultetu. Ovdje govorim o onoj
dimenziji koju je najlakše opisati kao "više od igre". A za
ostatak ove misli nužno je, bar malkice, "zagrebati" jednoga
Hesse-a, na primjer.
U
alkoholom & mržnjom natopljenom Balkanu, na stranici D.M. se i
svira i pjeva BEZ maligana i bez pomisli na mržnju. Za mene je to,
na kraju svih krajeva, BLAGOSLOV koji me opominje da nisu sve
strasti kontra časti. Hvala D.M.
A sada -
PJESMA!
Uell, za
sada toljiko uz najljepše pozdrauve,
iz Kanade od
Vašeg Vlade.
Vladimir Kreća,
Calgary, Canada
http://www.vladimirkreca.com
* * *
(slijedi e-mail
poruka gospodina V. Kreće - dva dana kasnije)
Dragi moj
Dragutine,
Nisam ja
ovo slučajno napisao, niti u bunilu. A pijan nisam bio pustim
godinama već. Moj jedini razlog za ovakovo pisanje je MOLITVA,
ISKRENA MOLITVA ZA LJUDSKO. I u tome procesu ja se nadam (sjeti se
ranih sedamdesetih ... JA SE NADAM .., Kemo & Arsen - Bože, NIŠTA
se promijenil' nije!) da "zagrizu" i progovore dušom kao Ti i neki
drugi naši divni ljudi kojih ima, ali su potisnuti poplavom
raznoraznih džigeraša. Tebi je i ovo dovoljno da sasvim razumiješ
moje motive, a ja dodajem - Tvoj Rad sve to samo potvrđuje. Na
najljepši način. I još - ta mladost koju (između ostalog) tako
sjajno podržavaš, IMA šta vidjeti od svojih starijih, a taj
primjer & putokaz će TRAJATI snažnije i ljudskije od svih mojih
riječi. Upravo s toga mi je osobna ČAST što sam dospio na Tvoje
stranice i najiskrenije se ZAHVALJUJEM.
Uz
najljepše čestitke, ja ne sumnjam da ćemo u mnogo boljem okruženju
vrlo brzo doživjeti i milijunitoga posjetitelja Tvojih/naših
stranica, a do tada - Tebi, Tvojoj familiji i svima ljudima koji
Te podržavaju najtopliji pozdravi sa kraja ledene Kanade,
Vladimir Kreća,
Calgary AB, CANADA