kvadratura života...(na internetu) 3

...pitate - šta se desilo?

Najkraće - ohladitis.

Evo dokaza: danas u podne je bilo cijelih dvadeset ispod nule. Dobro, ako baš oćete - vjetar je bio podnošljiv, samo 30Km/H. To je ona ljepota koja minusu od dvadeset dodaje snagu od novih i ljepših minus 10 - 15. Total: barem minus 30!

Toliko o cmizdrenju. Ali - i o faktima.

Gospon ja sam odlučio da skinem kvadraturu života na internetu još prošloga mjeseca ali, pustio sam da se postojeći članci "kisele" na internetu jer mi je bilo doista zanimljivo da pratim dinamiku posjetitelja i solidan broj emaila.

Kvadratura života na internetu ne odlazi zauvijek - prosto, praznici su već tu u kući, mnogo stvari se kuva i mijenja pa onda i ja želim promjeniti ritam.

Profesor se javio i evo ga uskoro (tako je obećao) sa finalom svojega dinamičnog i eksplozivnog serijala. Jabo je napisao kratko BOB. On neće pisati opširnije. Ipak mi je pojasnio da BOB ne znači Budala Ostaje Budala. Tobby se povukao, a Joso me zajebaje sa umnim emailima u kojima samo 12376 puta piše život je lijep.

To mi svake subote na vratima moje kuće trube dvije ispijeme bakice (Kineskinja & Filipinka) na katastrofalnoj verziji nekog jezika, a sve u cilju da me ubijede kako je Watch Tower (Kula Stražara) jedino štivo koje mi treba. Ja njima ponudim Calgary Herald sa člancima koji direktno betoniraju moj život u podrum, a one kažu kako tu ne piše ništa jer ti pisci nisu dobro (oli nikako) čitali Watch Tower.

Trpim ih i mislim - je, očito ti derani u Calgary Heraldu ne čitaju Watch Tower ali za jedan panegirik lokalnom političaru roknu moju godišnju plaću. Nije da velim kako su pare raj - svaka čast Božjim djelatnicima - ali, iskreno sanjam da mi jedan članak od max. dva sata rada kupi barem pola karte do Kariba. Ajde, nemoj me razočarati - znamo da se to neće meni desiti, ali kaj ti smeta da ne bocneš mjehuriće mojih iluzija....

Rodijače, ne pitaj me koga ja ovdje kritiziram, oli kome zavidim ili kakvu pravdu ganjam - ak nisi i ćorav i blesav, ondak i bez mene znaš kakva se ovdi juva kuva.

Uell, taman kad sam mislijo okončati ovaj članak pregledom zabava za nadolazeće praznike, "uboja" me u oko jedan email. Objavljujem ga ovdje u cijelosti jerbo mislim da nije perfektan, a još manje otrovan. Najiskrenije - doista mislim da je pisac (meni osobno, nažalost, sasvim nepoznat) ovijeh redaka i znao i osjećao, osobito i personalno probao prije no šta je stao i zapisao. Ja njegove retke ovdje ne promoviram kao istinu, put & pravac, a još manje kao jedino moguće viđenje stvari. Čisto je to sve ovdje jer ima neku dimenziju realiteta i ljudskosti vrijednu i Vašega vremena, pozora, čitanja i (zlu ne trebalo!) - eventualnog razmišljanja...

E čitaj ovo ...

 Subject: B i H ne B i H

Jednog vrelog ljetnog dana, negdje na Jadranu, ispijajući bog zna koju kriglu pive u hladovini stare kamene kuće, dva su stranca sa glupim izrazom znatiželje za sve oko sebe i neizbježnim foto aparatom, pobudila zanimanje ekipe koja je, što od pive - što od vrućine, izgubila svaki smisao za razgovor.

Primjetio sam da gledaju kuću preko puta a zatim da je i slikaju. Na toj kući je stajala nekakva ploča na kojoj je pisalo kako se tu rodio ne'ko, nekada, i kako je on dao puno, puno za svoj narod i svoju zemlju...

I naravno, radi dosade, pive, druženja, novih poznanstava i radi neizbježnog ciganluka zovnuli smo ih na pivu i druženje.

Da skratim... Bili su Poljaci koji žive u Njemačkoj, dolaze svaku godinu na Jadran, vole putovanja, povijest itd... Kad smo rekli da smo iz BiH, prvo su nas pitali je li još tamo rat, nakon čega smo imali dosta muke da im objasnimo o ratu, o nama, vama, njima, o našoj državi...

Zatim su rekli da su vidjeli slike i da bi voljeli doci u BiH, jer Hrvatsku su vidjeli već puno puta. Nakon naših nesebičnih ponuda "jašta ćete nego doć", "možete kod nas spavati", i tako tih pjanskih priča i pričica, pita Ronald - "And, if I ever come to Bosnia, what can I expect?"

E, tu je nastao sjeb! Šta strani turist (u datom slučaju daka Ronald), željan zabave i provoda, a opet da nešto vidi, a i da se odmori, može očekivati u BiH? Šta se može doživjeti u BiH?

Kako se može doživjeti BiH? To me ponukalo da osmislim ovaj TURISTIČKI VODIČ ZA STRANCE U BIH. Na svakom graničnom prijelazu, carinik bi trebao svakom strancu, (a i našim ljudima ne bi škodilo) udijeliti brošuru, letak, flyer, katalog, ili tako nešto, slijedećeg sadržaja:

TURISTIČKI VODIČ ZA STRANCE U BIH:

Turistička Zajednica Bosne i Hercegovine

Dobrodošli...

Dobrodošli u zemlju ekonomskog i gospodarskog holokausta.

Dobrodošli u zemlju nezaposlenosti. Siromaštva. U zemlju u kojoj još postoje rudari. Dobrodošli u zemlju vjerske i nacionalne mrznje; spolne, rasne, vjerske, nacionalne i inih drugih diskriminacija; u zemlju bola i patnje, u zemlju medicinskog otpada, osiromašenog urana;

Dobrodošli u zemlju zavisti, atentata, bačenih bombi; u zemlju šovinizma, protekcionizma.

Dobro nam došli, u zemlju droge, nelegalne prostitucije, trgovine ljudima, bijelog, crnog, zutog roblja.

Dobro došli u zemlju punih kafana, noćnih klubova; U zemlju u kojoj je alkohol uzrok i rješenje svih životnih problema.

Dobro ste došli u zemlju ratnih profitera, razvojačenih boraca koji tumaraju zemljom bez posla, dobrodošli u zemlju PTSP-a.

Dobrodošli u zemlju razorenih obitelji, srušenih kuća, zgrada, gradova...U zemlju uništenih života. Minskih polja. U zemlju umrlog sporta. Umrlog intelektualizma. Umrle vlastite svijesti.

Dobrodošli, nadasve, u zemlju politike, lopovluka, mita i korupcije...

Zemlju kriminala i mafije. Neučinkovite policije. Ogromne(!) administracije.

Dobrodošli u zemlju Daytonskog sporazuma. U zemlju siromašnih i manje siromašnih.

Dobrodošli u zemlju planina. Mi se posebno ponosimo svojim planinama. Šteta što su one minirane.

Dobrodošli u zemlju Balija, Ustaša i Četnika. Zemlju koja je jedna država, u stvari dvije, a praktično tri.

Dobrodošli u zemlju u kojoj biti umirovljenik, znači biti na rubu životne egzistencije.

Dobrodošli u zemlju konvertibilne marke. U sasvim modernu feudalnu monarhiju. Zemlju vazala i kmetova. I gospodara, naravno.

Dobrodošli u zemlju kupljenih diploma. Zemlju bez sna. Bez vizije. Zemlju zazidanih horizonata.

Dobro nam došli u zemlju HDZ-a, SDA, SDS-a i inih...

Dobro ste došli u zemlju u kojoj samo 27% ljudi zna što je internet, a samo 6% ljudi ga koristi.

Dobrodošli u zemlju bezakonja, piratskog softwarea, piratskih audio i video materijala.

Piratske digitalne televizije. Jednostavno, dobrodošli u zemlju pirata. Gusara. U zemlju rada na crno i šverca. Zemlju nasilja nad ženama. Nepovjerenja i mržnje. Dobrodošli u zemlju visokog predstavnika.

Dobrodošli u zemlju gdje se više ne ostavlja fildžan viška, ako ko naiđe, e, bigaje... u zemlju zapišhanih ulaza, ispljuvanih liftova, znatiželjnih komšinica, ukradenih zavijesa sa kukicama i knjiga sa posvetama na buvljaku, nije čarka, nije varka, pet smokija jedna marka, parfema, orginal parfena.........zemlju prosijaka i bahatih krmaka koji zbijaju neslane i neukusne šale na njihov račun, zemlju ljudi ugašenih pogleda, pred kojima mi je najteže.....ali ipak..............!!!

Dobro došli u naš trodimenzionalni horor film...  

  Samo da naglasim da čovjek (očigledno Bosanac) ničta ne laže! 

Ove plave djeliće teksta (komentare) dopisao je pošiljalac emaila. Autor samoga emaila, ponavljam (i - na žalost), meni je nepoznat. Ako se javi, objavit ću mu ime!

Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično