objavljeno  2004,

Stig'o maj u Kalgari

ma, jok! Nije mi se pokvario kulemdar!!! Ja sam još uvijek staromodan kad je u pitanju šta "sleduje" u jednom "poštenom" maju - ono nije da očekujem dozrele banane i perušanje kaokauruza, ali toliko snijega u maju možda ni Eskimi nemaju baš svake godine...

perpendikularijum...

('ko bi to mog'o objasnit'...)

imajlator No.2!

kako to vole emglezovi reć moj emajl je HOT ovih dana...

i drago mi zbog toga više no ikada prije. Jest da mi je onaj ribar sa Dunava poslao moj vlastiti portret sa malo predugim ušesima ALI - kad malo bolje pogledam - nije samo da sam poduge uši zaslužio već mi i DOBRO STOJE.

Jedino mi se još uvijek ne slaže sa brojem nogu. Ali, stari se expresno, pa nema zabune.., biće i to - na četiri, na sve četiri USKORO...

daklem, veselo.

I još da naglasim - iskreno HVALA mojemu alasu: zavidim Ti čovječe iz dna duše: ja ovdje tamburam internet i snijeg, izučavam neke knjigetine e samo da bi mi neko platio dva dolara više no čistačici i ubjeđujem naše lokalne Nevjerne Tomislave kako ja čak i imam neko obrazovanje a pravi životni gušti prolaze pored mene nekom drugom galaksijom.

Upravo zato je moja radost neizmjerna kad me neko iz "onoga svijeta" "izmasira" neočekivanim.

Izdvajam i nekoliko sjajnih vijesti na moju personalnu adresu iz Beča.

evo da sam već šampion! Najkraće - moje piskaranje je ZAPAMĆENO u Carskom Gradu i gotovo da moram vrisnuti (histerično, sretno, iskreno) kako me samo smrt može spriječiti da se 11. Oktobra 2005. ne pojavim na mojoj desetogodišnjici odlaska iz Beča.

ako ste primjetili one moje preduge uši (vidi početak ovoga komentara!) onda Vam nije nejasno OTKUDA mi toliko spontane i neobuzdane sreće i zadovoljstva ovim emajlima uzrokovano.

Neki teški tuneli su DEFINITIVNO iza mene.

Uzdržavam se da ne "otkrijem" previše ALI svakako moram podvući: TOBY, nisam zaboravio obećani projekt; Jablane, eto me na pecanje, a onoj Bečkoj grupi koja i danas pamti moje književne vratolomije i opet me želi čuti i vidjeti MORAM poručiti da sam se najzad pomirio sa svojom seljačinom i da ga sad primoravam/vaspitam/discipliniram da u slijedećih 12 mjeseci najviše završi i "ukoriči" jedan kompletan rad, pa ma kakav bio.

HVALA Vam svima! Bez Vas ja bih bio lovac na dolare. Samo. Bez Vas ja bih manipulirao tehnička znanja i lokalno-socijalna preseravanja. Samo. Bez Vas ja bih gledao u račune i lokalne kume. Samo. Sa Vašom podrškom ja i na pragu pedesetih ostajem musavi i spontani provincijski dripac koji sanja ljubičaste pravde i koprivaste krivde UVJEREN da ću jednog dana "ubosti" kao ono dijete o Carevu novu ruhu...

Odrasli ljudi to ne rade. Oni u mojim godinama "ušminkano" klize na svojim položajima, tu i tamo pljucnu na ovake ki ja, a ondak nastave da računaju. Ako ih ne "dave" hemoroidi ili gadan tlak. A ja - još samo cara da nađem...

Copyright © 1997 - 2004VladaCanada. All rights reserved.

Uglavnom smo - kao i prethodnih osam godina "nanišanili" vikend u Watertonu.  Subota 23. maja nije osvanula kooperativno. Nije više bilo snijega ali je kišilo novembarski...

Nedjelja nas je dočekala na pravom pravcatom grudvanju iznad onega jezera gdje je Janica "slalomirala" prje neku godinu. Snijega je bilo "za izvoz" (i na druge planete, ne samo lokalno) ali temperature nisu bile grko ispod nule. Najzad sam učinio i ovdje nešto na snijegu, a ne samo da ga gledam s one strane prozora...

Već u sedam naveče bili smo doma, a oko devet duboko u snu...

Ondak sam se probudio u utorak i bio pozvan na neki "tradicionalni" dernek/festival jorgovana.

E, to me nasmijalo! Ali sam se strpio i obećao da ću doć. A nije da nije bilo razloga za smijeh. Ipak, hvala na pitanju, priznajem - pametan čovjek na mom mjestu i u tom trenutku bi se - rasplakao.

Naime, istina da je kraj maja, gotovo se sve još bijeli, a čovac me poziva na festival jorgovana. Okolo teško da i lista ima...

Ipak se nisam nasmijao njemu "u brk".

Ali se jesam smijao kasnije. Od srca. Pa ko tu koga? Ubjedjuje.

Ondak je došla nova subota i nije bilo snijega. Odemo na tu adresu a ono - bomba! Cijela ulica prepuna svijeta, ansambli, grupe, pjevanja, igranja, brzopotezni štandovi za ovo i ono. Masu cvijeća, također.

Gotovo da sam pomislio na one masovne fešte na Donau Inselu...

Čak su našli i neke navijače Tampa Bay-a pa su ih javno osudili na vješanje. Kojo je obavljeno po svim propisima divljoga zapada.

Ipak, krvi nije bilo. Humoristi jedni!

Fešta me gotovo oborila s nogu. Da, to je onaj stari dobri ukus jevrope i disalo se punim plućima. Auta se nisu mogla vidjeti nigdje osim na parkingu. I to je "zakačilo" i moju masnu guzu - naime nakon vječnosti sjedenja proveo sam gotovo cijeli dan hodajući.

Ne morate pitati - slijedeći dan sam slatko and glatko - prespavao.

A kad sam se probudio na kalemdaru je pisalo June!

Opet mi se delićivizira: Ma, ljudi moji, je li to moguće!?

Em je još ladnjikavo, dobro snijega nema, tek je doista počelo zelenjeti i vi meni JUNE.

A zašto ne April!?

Vidim nikoga ne zanimaju moje kulemdarije, pa se okrenem mojoj tastaturi i zapišem svoju odluku - nećete vi mene više muvati - vaše JUNE je za mene maj i kvit!

Sad kad je stvar jasna idemo malo na izlet. Po rasporedu za MAJ.

Ako Vas zanima šta drugoga ima nova evo da Vam kažem kako sam primjetio da je onaj veseljak od uvoznika slobode and demokracije instalirao Iračana Iračanima.

Nisam gledo niti jednu utakmicu, ali vidim da mladi nogometaši nisu preveselo igrali na jevropskome nogometaškomu summitu.

Drago mi primjetiti da hrvatske farmaceutičke kuće uskoro počinju izvoz za Ameriku. Kažu godišnje i do 350 milijuna dolara. Lijepo. Žao mi samo što niko ne objasni koliko je to smiješan i skup kolačić monstruoznog američkog farmaceutičkog tržišta koje prihvata "novajlije" ISKLJUČIVO po svojim uvjetima...

Nisam se smijao Martini Navratilovoj koja i sa pedeset (umalo) oće igrati na Wimbledonu.

A još uvijek ne vjerujem da tamo (vjerujem) neće više biti Ivaniševića. Njega za to pretežno boli - lakat.

Konačno, nafta je probila 42 dolara po barelu. Sloboda and demokracija po receptu Džordža Buša daju konkretne rezultate. I nije ovo nikakva prijetnja. Čak ni objašnjenje. Ma koga briga šta je to!? Uostalom zar nije Marija Antoaneta lijepo rekla - za koji kurac će vam nafta, kompjutori ionako ljepše izgledaju*.

Dodao bih - jest da su morebitno ljepši, ali su i ljigaviji i smrdljiviji...

*(Ispričavam se gorepomenutoj šinjorini Antoaneti ako sam "omašio" u prijevodu/tumačenju njenoga originalnog izrijeka - nisam bio na satovima afganistanskog jezika, a vrancuski tek počinjem učiti...)

horizontal rule

Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06