MEZARI U PRERIJI...

dobra vremena za kršćanske fundamentaliste & fanatike svake fele - kuj može reći da masakr tri iljade ljudi nije zvjerski zločin? U istom danu, istom gradu, istom stanu... Blizanci su pali u prah & pepeo, a zloduh pažljivo skrivane kršćanske šizofrenije munjevito se uskurchi  - PLANETARNO...

Ne, ne mogu niti pijan pomisliti kako iza takvog paklenoga plana stoji samo jedan čovjek. Pa zvao se on i sam Nostradamus!

Glavni drmator ovog monstruoznog ciklusa (ne, nisam ja definitivni debil pa da vrijeđam ciRkus!) ima puna usta Evanđelja i prepune šake sofisticiranih batina za masovno širenje slobode & demokrucije.

Mozgovi, ako ih je i bilo, ispostavljaju se irelevantnim po svakom osnovu, ALI ono što mene UŽASAVA su kuhani duhovi & prodate duše.

Sada, tri godine kasnije, gotovo je sasvim normalno da je terorizam strogo religiozan. Naime, "betonirano" je utvrđeno da je isti Musliman. Do koske!

Kuj drukčije kaže, oma ga smaže! F16.

Ovoga ljeta sam često svraćao u obližnji gradić koji još uvijek diše kaubojski. Čak imaju pravi pravcati saloon. Negdje u augustu su slavili stoti rodjendan. Pozvali i mene!

Kako ja u ovakovim prilikama niti slučajno ne pijem, to sam nekom moćnom lokalnom kauboju vjerojatno morao ličiti na nekog uobraženoga parajliju kada mi je prišao i vrlo direktno pitao e, da li znam kako oko golf terena ima nekoliko villa placova, cijena malo paprena ali tamo mogu samo "odabrani"...

U Alberti ima svega ALI "odabrani" ne postoji u javnom govoru. Nije vidljiv niti u trgovini. Alberta je, barem na površini, slika i prilika "bratstva i jedinstva" - imaš pare, vozi; nema dodatnih pitanja...

Ona stvarna Alberta je čvrsto konzervativna i diše samo jedno - Buša.

Ukoliko niste član nekoga od (rekao bih, poskupih) country clubs NIKADA nećete saznati šta je Alberta DOISTA.

Na povratku stanem na brdu iznad doline. Monumentalan pogled na otvorenu preriju i Rocky Mountines u pozadini. Dolje, niz padinu prema kristalno čistoj Bow River blještave gajnc nove viletine u precizno "odgojenom" zelenilu.

Pomišljam kako je gotovo još jučera baš mjesto na kojem stojim bilo "pošta" lokalnih Indijanaca sa koje se kretalo u lov. Naime dolje u dolini divljač je u sumrak dolazila na vodu i teško da je bilo boljega mjesta za pripremiti se u dobar lov...

Danas je uz rijeku "posadjen" besprijekoran golf teren iznad kojega gotovo svakodnevno niču raskošne vile lokalne "sirotinje".

Bezbrojna humanitarna & ekološka udruženja nisu niti slova prozborila o divljači koja je zauvjek isparila sa svojega vjekovnoga ognjišta.

E, kada ja ovako ne bih flekanirao, onda bi slika bila BAJKOVITA! Ma, kakvi Olivud i specijalni efekti - ovdje sve barem izgleda kao bajka sama...

Odjednom u sjeni primjetim neku kamenčinu sa strane na samoj ivici brda. Pogledam malo bolje i ne vjerujem sebi - MEZAR, pravi pravcati. Onda pridjem - niti pedesetak metara od raskošnih zapadnjačkih vila sasvim malo, gotovo zapušteno ali isključivo Muslimansko groblje!!!

Pogledam i ne vjerujem - niti jedan kamen, niti jedna travka nisu dirnuti. Sve u nekom svome miru onako vanvremenski stoji...

Pokušavam se sjetiti jesam li igdje u Alberti vidio groblje sa isključivo jednom nacijom,  jednom religijom. A prošao sam dosta. I još sam na putu svakog mogućega trenutka.

Ne, nisam vidio ovdje ništa slično!

Kasnije se raspitujem. Ljudi se ČUDE a šta ja to pitam! Da li TO doista postoji, pitaju oni mene!

Da, Alberta je tvrdjava konzervatizma sa vrlo jasnim "filterima" za one koji su "manje dobrodošli". Ipak, ovdje se groblja ne diraju, pa ma šta da se desi.

Mezare niko ne čuva i lako su dostupačni sa obližnjeg autoputa. Opet, nikome ne pada na pamet nikakva nepodopština.

Bogati villa-vlasnici samo pedesetak metara dalje niti ne pomišljaju da kupe zemlju i presele groblje.
 

Meni koji to "primjećuje" ljudi upućuju čudne poglede tipa "pa, čovječe, ostavi barem mrtve izvan svojih morbidnih brbljanja"...

Ne, nikome nisam uspio objasniti kako zemlja iz koje dolazim nema respekta za groblja. Čim se malo zakuva lete spomenici. Kad nema više dovoljno "njihovih", onda lete i naši.

Jedan kanadski oficir prije neku veče na TVeu priča šta je sve vidio u Bosni u svega pet-šest mjeseci. Doslovce kaže - sve je cilj. Čak i smisao za život.

Eto, vrisnem onako u sebi (i za sebe) ja nisam tada bio u Bosni! Ja pamtim neku drugu Bosnu...

Onda mi opet pred oči dođu mezari u preriji i sledim se kad pomislim da možda u cijeloj Bosni nema više neteknutih mezara no što ih je na ovom malom provincijskom groblju u Alberti.

Kauboji nemaju problema financirati svoje interese novcem neadekvatno plaćenih stručnjaka iz "trećega svijeta", kauboji nemaju problema "razbucati" one koje ne vole ALI kauboji imaju i zakone i tradiciju koji se POŠTUJU.

Da li ste primjetili Ramazan ove godine?

Da li ste nekome čestitali Ramazan?

Ja imam sreću da poznajem puno uljudnih Muslimana koji u detalj znaju kako čestitati Božić i slične praznike.

Ja imam prokletstvo da ne znam kako pristojno i prigodno čestitati Ramazan. Niko me nije učio. Niti sam ja baš trčao da "učim". Ili sam, kao i moja okolina, Muslimane, pa i njihove nlagdane, smatrao "usputnim" sadržajem u životu?

Danas kada vidim da bjesnilo kontramuslimanskog mlatara svim mogućim prijetnjama i oružjima pitam se koliko će djece odrasti kao ja i misliti da su Muslimani "usputni" (a danas "potvrdjeno") i teroristički problem ovoga društva, ove planete...

Muslimanima moja pomoć NE TREBA. Meni treba kontakt sa mojom dušom i mojim Bogom. Onim Bogom koji zna koliko su zločina ti isti Muslimani činili u povijesti, ali istim Bogom koji ne može zaboraviti da su najmasovnije zločine na licu ove planete napravili kršćani.

I opet - ništa naučili!

Priča o evanđeoskom razumjevanju i ljubavi preko F16, raketa, satelita i glomazne mašinerije za "ubjeđivanje" sve više smrdi na put bez povratka.

Ljudi dobre volje su definitivno marginalizirani (ako upoće doista takvi i postoje), duh Gebelsa putuje brzinom svjetlosti i u najdalje kutke planete, kaka-kola i viski brišu svaku lokalnu tradiciju, novorođenčad u Afganistanu i plaču na engleskom. Jeziku.

Negdje na samom kraju planete u samom srcu tvrdokorne i konzervativističke Alberte jedno groblje tiho i ponosno stoji kao svjetionik običnog LJUDSKOG respekta. I niko ne pomišlja da ga dira.

Možda je to ona tanka nit koja nam svima treba? Možda je to ona istinska evanđeoska Nada koja NIKAD ne umire? Iskreno VJERUJEM da jest. Nikako ne bih mogao živjeti u svijetu koji to nema...