Mick Šibenik
...nisu lopovi hodže i popovi, čak i da smo duše imali, jeftino bi ih
prodali; znaš ono kad Haso za sto mara popapa šta je Huso "ispraznio", a
ondak - nit' sto metara kasnije (dok se Haso "ispražnjava") Huso se
"sjeti" heby ga, sto mara je puno veće od ovu Hasinu balegu, nego
daj ti stari ti sto mara nazad pa ćeš viđat kako ja "to" bolje popapam
od tebe.
dva
korAka-ka kasnije - a još vazda neopranih zuba (ki da je to neki
čimbenik oliti vaktor) - mudruju o "opticaju novca" and ideja...
Mick Šibenik je imao period u
životu kada je cijeli svijet gledao na genetičkoj osnovi - kockasto.
Huso and Hasimir su u tome vremenu naglo postali "off", a vrlo brzo
"mudžahedini" (hebem ga, nastojao sam ovu riječ izbjeći zbog
amerikenjskih "spajdera" ali, i gušti i istina nekako ne mogu
jeftino)...
U predratnom Šibeniku Mick
Šibenik (i pravo ime i prava adresa vrlo dobro poznati autoru ovih
redaka, ali NE i njegovoj najbližoj familiji, što još uvijek nikome ne
smeta, a barem meni je "indikativno"...), dakle u predratnom vremenu
grada pod Šubićevcem Mick Šibenik je bio faktor and faca.
Slobodni nounar, lokalna figura,
opak galeb i tako to. Sa gotovo puna dva metra nadmorske visine,
olivudskom bradurnom, kožnom nounarskom torbetnom i (čak i noćom) vazda
tamnijem "rejBankama" permanentno je zauzimao najviša i najcjenjenija
mjesta na šankovima najvažnijih srednjodalmatinskih bircuza, kafića,
disko klubova i SVAKAKO - otela. (Ovdi se "zauzimanje najviših mjesta"
ne more primjenit na konobe, podrume, pivnice i restaurante tipa
"Kalelarga". Razlog? Misterija! No fuckin objašnjenje!!! Biće da je to
onaj udbaški dil priče koji će tek arheolozi moći nekako restaurirat za
naručene priče budućih političkih garnitura.)
Je, čak i naknadnom "unakrižnom"
provjerom nismo uspjeli kod Mick Šibenika pronaći nikijeh drugizi genova
osim kockastih. Rvat i - jebi ga...
A jopet je piso više (PRIJE
rata, papane!) za beogradske noune no za bilo koje rvacke.
Prelistavanjem i starih i novih listina "udbaša" a i "kosovaca" njegovo
ime NIJE pronađeno. More lahko bit da je Mick Šibenik bio Čovik kome se
posrećilo da od dva članka živi gala po lokalnim bircuzima i po cil
misec. Čak i liti.
Popizdija je DOISTA samo jednom
u životu: kad mu je RAT u istom danu zatvorija i "Uzoritu" i
"Fafarinku". Suvremena povijest nije zabilježila detalje, a sam Mick
Šibenik je prije samo nešto ljeta unazad priznao da je i svoju sestru
tija ..UF!, kad je čuja da je iz Brodarice otišla za Beograd. Ondak se
brzo ispravija: žemske su zajeban svit, danas joj mogu priznat da to
nije bilo pol'tka, al' unda, e, unda bi je svojin rukan ZADAVIJA. Eto,
Bog me tega prokletstva spasija i zato se nikad više ne smatran
prokletin, vengo BLAGOSLOVLJENIM!
"Misterija" prve četiri godine
rata biva mi nikad objašnjena sem da je "na aaškoj listi", a iz
njegovijeh maliganskih momenata u godinama našeg kalgarijanskog veselja
ispalo je da mu dobra života nije falilo ni tijekom rata. Sve je
kulminiralo Lošinjsko-Zagrebačkim vjenčanjem u pet činova i jednim
čimbenikom.
Undak osvane u Vrakvurtu. Pa u
Berlinu. Pa u Torontu. Undak postaje poglavica negdi na Aljasci.
dviiljadite kumcert Tereze
Kesovije u Rvackom Domu Calgary. Okolu šanka par dečki u crnim košuljama
i sos mrke crne sunčane očale nadgledavaju posjetitelje. Većina
skoncentrirana na piće i večeru. Evo da nisu jeli ima i petnaestak
minuta. A i sa'će Tereza nekaj zapivat. Ja sjedim za jednim stolom u
kutu toveći svoje domoljubne osjećaje jeftinom kanadskom svinjetinom i
poskupim KAO rvackim vinima (uglavnom "praškovača" lokalne kemijske
industrije).
Kad - a to si ti, pizdo jedna!
Rekla mi ova naša da tu ima jedan iz Šibenika, a ja nisan virova jerbo
je tolko seljačina dolazlo meni ka da su iz Šibenika, a ja i' nit u
Primošten nisam moga smistit...,
... ne vriđaj mi nacju! Ki prvo.
A drugo - ja NISAM Šibenčanin, ka šta oba (vidi Turca da "oba"!) znamo.
Ma koju ja to tebi naciju
vriđan!?!
Naciju Seljačina. Meni su
demokurtske promjene otvorle oči, svjetla se NAJZAD upal'la i moji geni
su zavriskali SEEELJAČČNAAA!
A, mater ti jeben, pa ti si baš
budala! Onako u kontinuitetu revolucjonarnom. Tebe ništa prominilo nije!
Oš popti?
Aj da neću!
Evala, al' makni te čaše. Boce
su kraći put do sreće...
Slijedilo je idilično ljeto,
njegova krasna kuća na periferiji, dva pasa, žena, OK posao i neki
nezaboravni izleti po neviđenim stazama Rocky Mountines...
Mick Šibenik je imao milijun
planova, dva milijuna ideja i energije za nekih novih tisuću lita
lokanja.
Onda je otpao - brak. Automatski
i kuća. Nestaje. Kasnije se pojavljuje. Kao - ganja ga neka Udba. Onda
ga ganja Aag. Unda kanadski poreznikovi. Unda bivša žena. Unda..,
polako izranjaju priče kako je
Mick Šibenik dužan ovome, onome, pa i ovom i onome, a ovdi se nije
pojavio, a jest naplatijo...
Tega lita postaje žestoki CRNI i
gotovo inkognito u sumrak kuca mi na vrata da učinim neki propagandni
materijal za "suvu lovušu", al' da nikom okolu ne serem jerbo su svi
dečki žestoki i mogu najebat do balčaka and definitivno.
Posao sam učinio, centa vidio
nisam. Kad sam ga koju godinu kasnije sreo, bio je u još tužnijem stanju
i propovjedao je "bratstvo i jedinstvo"!!! Kasnije mi je objasnio da su
se njegovi "crni" gadno zajebali što su toliko lokali, a još više šta su
za Svetoga (Nije Bitno Kojoga) otkačili i nalokali jedinoga rvackoga
kalgarijanskog župnika i umalo da ne bude nediljne mise...
Tu je počeo da sumnja u
perfektnost kockastijeh gena. Ali i - kulture. Oma se oženija -
Srpkinjom. Iz Niša. I jednega popodneva "napao" me na mojemu radnom
mjestu da kako se oženija "mojon" curon iz "moje" domovne!!!!!!!!!!!!!
Ondak sam mu na latinskom reko
ovo BRADATA PIJANČINO, gubi se u pizdu maternu s moga radnoga mjesta. A
šta se Niša tiče JA SAM TAMO BIO U ZATVORU i NIKAD poslije nit
razglednicu iz Niša nisam vidio.
Je, lipi moj, otiša s' i ti u
kurac: skleroza, porasta trbuj i smisal za humor impotentniji od te
tvoje superkratke hrenovke šta se nekad kurcen zvala.
Popili smo. Umjereno i
civilizirano. Ondak mi je maznija neke opreme i isparija.
Opet sam tu i tamo slušao nimalo
revolucionarne i "povijesne" legende. Malo sam se i ja bio umorio od
njegovih "praktičnosti" i "momenata".
Prošlega proljeća ga spazim iz
auta. Zaigra mi srce i stanem. Ne, pizdo, nije mi do novca, drago mi te
vidit..,
on nastavi, gotovo radosno
je, sićan te se, budaletno, da
budaletno jedna and yebena. Koji ti je turac pa staješ vako javno s
menon uapsiće te...
Ne seri!, iznenadim i ja sebe.
Koju minutu kasnije sjedimo u obližnjomu lokalu i gotovo cmizdrimo uz
kavu i kolu.
NIŠTA o pol'tici!, gotovo da
viče na me. Nit me zanima šta pišu, nit šta dišu...
Saznajem da je grdo bolestan.
Nešto kao rak, ali podmuklije i poprilično "efikasnije" za "stić tamo".
Na kraj svih putovanja.
Je, Mick Šibenik je dao za
Rvacku Stvar jedan veliki dio sebe i svojega života. Bez obzira koliko
je uzeo i/li kasnije nije stigao, mogao, znao vratiti. Ipak, NIKO se
nije našao da mu otvori Rvacko srce kada je pod mostovima Bow River-a na
i do MINUS 46 "prospavao" DVIJE zime...
Ovih dana Mick Šibenik umire
sponzoriran za podrumski stančić od jedne siromašne i bogobojazne
Kanadjanke. Kao da nikada nije bio sretniji. Ne kritizira NIKOGA. Ali,
istovremeno, ne želi čut šta se "tamo" dešava. Evo da ni Terezu danas ne
bi slušat iša, da kojin slučajen opet svrati u Kalgari. Ne osuđuje
NIKOGA, ne krivi NIKOGA. I ja mu svojim seljačkin kostima VIRUJEN. Ka
nekom svecu. Ta pizda od čovika mi je vratila srce u grudi i osjećaj da
sam NEKADA imao kontakt sa svojom davno prodatom - dušom.
A opet mu se moram posrat na
grob. Jerbo je on meni reka da ako Oni Gore zajebe stvar pa ja geknem
pri njega da će se on meni na grob dvaput posrat, a i porigat da ne
ispadne kao slučajno - neka svit vidi da mi to RADIMO...
...je, "popušio" sam operaciju.
Izvadilo mi iz noge po kila gvožđurije. Eto, još krvarim, malo spektakla
i život ide dalje. Sretan sam što o tome nisam izbalavio nit po stranice
pisana teksta. A preživio - očito - jesam. Uell, jest da se ovih dana
jebeno i svuć i obuć, ali meni doktori nisu rekli da ću teško vidit
noveg kalendara. Iskreno se nadam, vjerujem, da su se i sa Mickom
Šibenikom zajebali.
Naime, meni se ne sere po
grobovima (čak i kada sam pozvan)
NIČIJIM...
Kao
i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
od
Vlade
iz
Kanade.