NIJE!!! Ako je neko nekim slučajem uopće i posumnjao. A
Šaćir (Shaquir Duraj) je stigao do svojega prvoga vlastitoga
dućana u samom srcu grada Kalgarija koji je od moje zadnje
"reportaže" o tek pridošlom Šaćiru (zima 1999te) porastao za
jedan cijeli Split! Naime, Kalgari više ne broji nešto oko
800
000 stanovnika već je - prije neki tjedan - i službeno
"prešišao" pravi pravcati MILION!
U međuvremenu ja sam poprilično ostario i udebelio se da
nebih smio niti pomisliti na slastice koje Šaćir sprema ALI
odem tamo kod njega da nahranim - dušu...
Burek
na divljomu zapadu više nije rijetkost - Kalgari je uredno
ćevapiziran, burekiziran i - balkaniziran. Na sve strane
niču novi Kolumbusi balkanskog čuda i nikakva misterija kad
vam ponude "srpski kajmak" (mutljavina od valjda margarina
soljena i obična industrijska vrhnja; malo "blendirana" na
brzaka, onda -ponegdje- "začinjena", malo pothlađena i:
SRPSKI KAJMAK, bre!) uz leskovačku pljeskavicu!
Racionalizacije
toga balkanskoga geta na kraju divljoga zapada ponekad ne
zavrijeđuju pomena a, opet, ponekad "pogode" gdje ništa
pogoditi ne može. Naravno, ovo nije priča o pravim
kaubojima...
Šaćir je jedini kojega znam startao sa jedinim kapitalom od
deset prsta i čeličnom voljom. U vrijeme dok sam pisao prvu
reportažu o njemu "pušilo" se na zgarištima srpskih gradova
od kolateralne ljepote ničim izazvanog dičnog i američnog
"smirivanja situacije", a neki ovdašnji Srbi mi ni danas
nisu oprostili kako ja "kitim ljepotom iredentiste"...
Ti
isti Srbi su Šaćirove mušterije već godinama. Interesantno.
Samo sam ja perverzna kretenčina "koja navija za
iredentu"...
Šaćir u međuvremenu radi i više i bolje. Nikakvo čudo ako
već u neko dogledno doba ne osvane neki Mc. Shaquir Co.
lanac koji će masovno prodavati kifle, bureke i baklave.
Možda i samima Japancima!
Nije
mi se dalo komentirati u prvoj reportaži ALI sada to rado
činim: Šaćirovo znanje engleskoga na samom dolasku u Kanadu
nije bilo praktično upotrebljivo. Danas sve svoje -redom
USPJEŠNE- poslovne pregovore vodi na gotovo koknijevskom
engleskom!
Dok smo se mi "intelektualni" i nacjonalno drčni
prepljuckavali da ko je prvi izmislio žlicu koja se pravilno
kaže kašika, te đe su prave granice i čije, Šaćir je -
RADIO. Ponekad i svih dvadesetpet sati - dnevno!
Kad
pogledam nazad u moju voljenu, iskreno voljenu Hrvatsku i
vidim da je već katastrofično opasno u zoni 40 MILIJARDI
DUGA, a prepljuckavanja nikako da stanu, rastresanje
besmisla ne posustaje u svojoj razornosti dok RADA,
PROIZVODA i CILJA prosto NEMA, OZBILJNO se priupitam kako bi
im dobro došao Šaćir. I odmah se otrijeznim preneražen: na
prvom koraku bi ga okrenuli naopačke, istresli iz njega
svaki cent od onih njegovih krvavo zarađenih milion dolara i
prepustili uličnom pozorniku da ga kao slučajno "safata" i
priupita za boravišne i druge papire...
Šaćira tamo NIKO pitao nebi KAKO se RAD doista OPLOĐAVA
neovisno o teritoriju i emotivnoKVAZIpolitičkim
fatamorganama dotičnoga podneblja.
Eto,
zato se ja niti SANU (Srpska Akademija Nauka i Umetnosti) ne
mogu nasmijati: oni već pola stoljeća (istina, za javnost,
finijim riječnikom) drombuljaju kako su Kosovari (skužajte!)
kurcem Kosovo osvojili, a NEĆE i NE MOGU da uoče kako se
jedan jedini Albanac sa svojih deset prsta može učiniti
dolarskim milionerom. Samo ako ga ne gazite tenkovima...
Možda je magija te Šaćirove tehnologije ODGOVOR na sve
ratove, krvi, podlosti, mržnje i laži. Ja znam i vidim da
neki civiliziran svijet ovo moje maloprije pomenuto MOŽDA i
vidi i živi kao MORA. Na kraju svih ratova, mržnji i razora
od nečega se mora živjeti. Onaj ko radi ne boji se gladi.
Rekla i živjela - moja baka. Danas, sa preko miliona
stvarnih i zarađenih dolara, to isto - svakim danom boljim
radom - POTVRĐUJE i Shaquir Duraj.
Dakle, šta sam ja htio reći o Šaćiru?
Evo, ovdje je nekoliko sličica uzetih "na brzaka", bez
ikakve pripreme prije neki dan (kliknite na sličicu ako
hoćete vidjeti originalnu veličinu),
OVDJE kliknite i vidite originalnu i prvu reportažu prvi
put objavljenu maja 2000te.
A,
da: šta sam ja htio reći o Šaćiru? Ništa. Ja, vjerojatno, i
nemam neko (ikakvo) čak i moralno pravo da govorim o Šaćiru.
Ali - nisam uspjeo prešutjeti rađanje jednog giganta koji je
iz krvi, pepela i nemilosrdne prepljucanije "prionio" za
svoj radni stol i - već sada stvorio pravu malu imperiju.
Pošteno i časno. On me je uvjerio da i sam Bog pošteno i
časno NAGRAĐUJE čak i onda kada se od napada i podvala ne
može disati. Na pravom putu - bez obzira na cijenu i
prepreke - slijede PRAVE nagrade i rezultati. Oni koji znaju
samo pljuckati, mrzjeti i ratovati NEĆE PROĆI. Samo jedan
burek u ruci zadovoljnoga mušterije se ispostavlja moćnijim
oružjem od svih tenkova i ubilačkih
noževa planete.
Interesantno kako ni sve to ne može otvoriti oči nekom tamo
npr. SANU...
Misteriozni su puti spoznaje. Još je misterioznije kako je
očigledno RAZLOG za krvožedno. A praksa poštena i vrijedna
rada -bez dodatnih objašnjenja- živi i diše novi milion
dolara, dolje u srcu Kalgarija, na adresi European Bakery &
Deli...
Kao i vazda prije
