zima 2004. Pisao - ja

minus 47 u hladu...

dobro, ne danas vengo dva-tri dana ranije. Danas je već puno bolje - zatoplilo i to opako: u podne je bilo rahat ugodnih minus 12! Još tri-četiri mjeseca i eto proljeća u sred Kalgarija!

Od alasa sa Dunava...

Stiglo pismo električno, napiso ga alas lično:

Poštovani g-din Kreća,

Pošto spadam u one koji se na Vašemu sajtu zadržavam duže od 5 minuta - kako si to mudro skonto - a u cilju da nastaviš i dalje na nekomercijalnom širenju pameti i tamo i vamo, žiri u sastavu moje malenkosti i onog drugog  ja većinom glasova te nagradjuje sa najmanje 15 -dnevnim boravkom u ovoj sredini - možeš pogledati sličicu ako hoćeš a i ne moraš jer poklonjenom konju se zubi ne gledaju. Gore dodeljenu možeš da koristiš po slobodnom izboru. U nagradu uračunati štapovi za pecanje (a možeš i poneti svoje) čamci, društvo do zore, ciganska muzika i ostale primitivne stvari koje mi ovde upražnjavamo.

Pozdrav od Svete iz šumice na obali vodice.

P.S. Sve je privatno vlasništvo tako da to svatiš ozbiljno...

Daklem, lipi moji za "nekomercijalno širenje pameti" (jebala ga alaška majka kako je ovo lipo smislija, baš mi drago!) Webosklepimiru ovijeh stranica gospon alas Sveto dodjeljuje barem dvotjedno iskustvo "primitivnih zadovoljstava" na obali Dunava, a u njegovoj vikendici obalnoj...

A šta mi još uz to fali?

Nobelova?

Ne, hvala! Ne bih ja da Blairu & Bushu činim tamo neko društvo, ja puno više razumijem (a i cijenim, volim...) "primitivna zadovoljstva"...

Izdvajam ovaj email ne zbog izuzetne i originalne ponude već što je to prva "opipljiva" nagrada koju sam dobio za svoje "vječno" oranje riječi.

Izdvajam ovaj email jer nije proizvod politike i institucionalnog prenemaganja, a još manje medijskog prepucavanja.

Izdvajam ovaj email jer sam nakon buđenja iz mojih pubertetlijskih iluzija uvijek sanjao da neka ljudina prepozna tekst izmedju dva moja retka i kaže: 'eto, čito sam pet minuta i - ne kajem se...

HVALA.

Još samo da "skrpim" desetak tisuća dolara za put i eto me na pecanje! Garant!

P.S. Sveto, ne daj ciganima da se u medjuvremenu razbježe.

U međuvremenu se desi puno vremena za razne aktivnosti: jede se, spava se, jede se, kači se na bezvezne dijete, ondak se mora i raditi, pa se jede, pa se prispava, ondak se pozovu prikani na večeru, pa se spava, pa se jede...

Kroz te intenzivne zimske djelatnosti desi se i pokoja lucida intervala. Ali - samo pokoja. Zato Vas molim da to ne uzmete k srcu. Ili - ne daj Bože - preozbiljno...

Recimo prije neku večer sjedim ispred kamina, a napolju zima. Dobro, ne znam šta bi drugo moglo biti, ali sam siguran da je bilo grko ledeno i bjeljugavo...

Pokvarila mi se vrata od garaže. Pa moram manualno da ih manipulišem, tj. kičmarim. A ledeno. Vani. I tako se pokrenu možđane...

Ono, mislim, u našim balkanskim školama redom turboglavni predmeti u školi su povijest, politika, pravda i tako to. Skraćeno - naša domovina je 'erojska 200% još od prije Krista ali nam to dušmani pogani, prljavi, podli, glupi i ružni nikada nisu htjeli priznati pa su nam evo u ovom članku, pa ovom, ovom i ovom izbrisali milijun 'eroja, pet milijuna nobelovaca i 100 milijuna ni krivi ni dužni rodoljuba/domoljuba/patriota poslali na neke međunarodne karnevalske sudove koje mi ne priznajemo.

Već čujem Vaše, dragi čitaoče ovih redaka, škrgutanje nepopravljivih zuba: a da šta ja to prodajem recikliranu titovažu (priznajem samo sud moje partije)...

OK, skužili ste me. Priznajem da sam komunjarski gargamel koji ima samo jedan cilj - da piša u vjetar. Odavde do vječnosti. A ako ga viagra ponese i dulje...

Opak plan, morate priznati.

Istovremeno me muči što u našim školama (ovdje govorimo uglavnom o DOfakultetskom obrazovanju, iako i ono nije baš "nevino") nema antropologije i praktične ekonomije (kako preživjeti ako ti tata nije na vlasti).

Pojasnimo - jest da su prošli junački vijekovi naši i jest da smo počeli kotrljati internetske balvane. Dakle, tehnologija je tu i sve zuji od pameti, učinkovitosti, etike, estetike i istine.

Jedna od istina koje smo tako rado zaboravili je đipanje oko totema. To je ono kada pleme odabere balvan pa se ondak grupno oleši oko toga balvana. Cjelonoćno, cjelodnevno, a naprednija plemena i cijelovjekovno...

Kada su moderna plemena uklonila balvane (toteme, ak' baš 'oćeš preciznije) onda su ona postala moderna i plemenita (valjda) socio-ekonomsko-političko-teritorijalna cjelina poznatija pod nazivom država.

Tužno je što ja danas shvatam kako su nas učili da država dokida i ukida pleme, a time - valjda - i plemensko.

Kako mi je "upalila lampica"?

Pa od mono-totemaša mi smo usvajajući državu postali poli-totemaši. Kako totem nije "uboden" usred sela onda se nerado tako zove, pa ga time i nema. Ima samo onoga šta je na televiziji. A ni to - čak i kad vlastitim očima vidimo - ne vidimo, a ako vidimo onda ne razumijemo, a ako razumijemo ondak - zaboravimo. U interesu nesučeljavanja sa zdravim razumom, tj. u interesu neizlaska iz plemenskoga transa samoobmanjivanja i samoproklamiranja "vječnih, naših i jedinih istina"...

Završavam, vidim da sam otkrio Ameriku.

No kad smo kod Amerike ajmo još jednu sitnu činjenicu koju ste sigurno vidjeli na onoj gore pomenutoj televiziji. Prvi put prošle godine, negdje pred onaj krstaški pohod na Iračku demokraciju i spašavanje svijeta od gargamela Sadama & Gomora velečasni CNN je javno - i ne bez ponosa - obznanio jednu činjenicu koja u mojoj interpretaciji glasi ovako: Obrambeni budžet US Army za 2003.g. je brojka koja je nešto veća od ukupne brojke za SVE obrambene budžete SVIH drugih zemalja/država na ovoj planeti!

I to je tako PRVI PUT U POVIJESTI ove planete.

Nije to pošlo za rukom-nogom-topuzom niti Džingis Kanu, Faraonima, Rimskim imperatorima, pa ako baš insistirate niti Napoleonu, 'Itleru, Staljinu i Kraljevića Marku...

A kako Ameri prodaju demokraciju, slobodu, istinu i pravdu, a nadasve globalni market and tržišnu ekonomiju, ondak ova gore pomenuta brojkica povijesna biće da je moćnija od oltara nacionalne katedrale, jerbo poručuje da su borci za demokraciju, slobodu i, da ne nabrajam, sve do istine, skupili sve potrebne igračke da nam ostvare vijekovni san...

Nejma, rodijak, ovdje nikakvog totemizma! Jok! A ako se nekome zbog toga ukaže krvava noćna mora ondak je to moguće samo kod Sadama & Gomora. Joj, šta si navalio - onih dva miliona nedavno poklanih u srcu Afrike nisu imali ni kilo američkih bojnih otrova. Ni deset deka nafte. A onih pet-šest miliona afričkih sidaša šta je u medjuvremenu geknilo - a, Bože moj, šta se jebu bez kontrole?

Opet si navalija? Jest, znam da ih 50-tak miliona okrene papke nebu samo zbog praznih stomaka, ali - dokle bi ti sa tim pitanjima? Za opći napredak se uvijek dese neke žrtve. Nisi čuo za kolateralnu šćetu?! Ili nevjernički samo provociraš?

Jest, minus je 47 u hladu. Na pamet mi padne ona 1974. (ili peta, koji vrag bi ga sad sve ja znao!?). Ovaj isti Sveto šta me sad poziva u pecanje (vidi insert u žutom) me jednom rukom podiga uz neki zid. To je bilo samo koju godinicu prije no šta je umalo posta Evropski prvak u judu (judo, jude, ma svagdje su im prsti...). Uglavnom deran je bio jedno stoput jači od mene ni kriva ni dužna, a ljepša od njega. I misli on kako da spusti živac koji sam mu ja podiga. Ono sjevaju mu očesa i već vidim napraviće od mene fresku. Gleda on mene, pa onda zid i tako dvatriput. Ondak me spusti. I pusti.

Bilo čovjeku žao - zida.

Kasnije, nekih dvadesetak godina kad bi ga god ugleda na onoj gore pomenutoj televiziji ja bi društvu promrsija - e, to je taj pizdun, njega sam ja sjeba!

Interesantno, niko nikad nije pitao za detalje. A, jest, govorija sam jednu i jedinu istinu - "sjeba" sam ga. U likovnome. I - odgoju (valjda).

A na pecanje ću otići. U medjuvremenu se i tamo nakotilo somova. Većih od mene...

horizontal rule

 Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06