molitva

...koljena & promaja...

...na koljena RADO potrče samo kurve. Kad ih se dooobro plati. Koljena za molitvu više nisu na jelovniku. Ipak, ISTINA je da su baš Muslimani jedini koji MASOVNO nisu napustili "na koljena" kada dođe do molitve...

Svi ostali su se MODERNIZIRALI i odložili te fizikalije iz njihove religiozne prakse...

Stvar je još zanimljivija kada pogledate te MODERNE naprednjake koji su osim "na koljena" izbrisali i vjekovnu praksu njihovih i baka ali i djedova - POST.

Istovremeno kokodakanje o certificirano organičkoj prehrani, pa i vodi, a o okolišu da ne trošim riječi - sve glasnije vrišti. Baš mi se čini da je vrijeme da na to upozorim narodnjake jer Šuplji Cirkus kreštavaca opako ugrožavaju ove nove certificirano-organičke kokodakulje...

Tradicije su ostale tu samo ako se nekome mogu ubost u oko. Ili prodati, ako je čovac rođen pod sretnijom zvijezdom...

Ja sam primjetio da nemamo kulturu izvinjenja. A onda sam, ko zna poradi čega, nastavio gledati.

Ne, nemamo kulturu izvinjenja, a to najbolje razumiju oni pusti (naši, svih vrsta i podvrsta) inžinjeri koji su došli vamo u inozemstvo da budu bogovi pa ih eno čiste i picu razvoze bogatijim ovdašnjim Pakistancima...

Ova rečenica je šamarčina. Teška. Meni. Najprije... (Potkazna informacija: ja to znadem jerbo sam probao osobno. And lično, što nikoga nije uzbudjivalo. Osim meneMeeee...)

Ove jeseni sam prodivanio sa dvojicom rijetkih Ljudina, naših, odozdo.

Prvi je Musliman. Priča mi to o Srebrenici. Onako u detalje. A onda kad je došao do onoga UNPROFORovoga generala koji nije uspio zaustaviti srebreničke koljače BLJESNUO JE OČIMA ki friško ispaljenom "zoljom" - ...taj foteljaš nije nikaki general, njega su četnici kupili za litru šljivovice i... i, ma drago mi kad je đubre došlo se izvinti onda su mu sve majke okrenule leđa! Jebo njegovo izvinjenje kad je tolko svijeta pobijeno, a on ni prstom nije mrdn'o...

...bilo mi je više no jasno da je to onaj MONOLOG koji se nipošto ne smije prekinuti. Opasnost od eksplozije je doslovce visjela u zraku. Zubi su i škrgutali i pucketali do te mjere da ni meni nije trebalo pojašnjavati koji uraganski požar vlada dušom toga čovjeka. Napaćena, ponižena i vrlo bijesna čovjeka. Vrlo opasna čovjeka...

Onda je prošla koja hefta i našli smo se slučajno ali i toplo ljudski srdačno. Odmah mi je reko - jeb' ga, kad se nakližem onda sam gadan! Ali, nije to ništa kontra tebe...

Ja bih tako volio da sam mu mogao reći šta sam vidio i čuo kad mi je prvi put govorio o Srebrenici. Htio sam mu poslati dokumentarac kanadske nacionalne televizije o jednom monumentalno časnom kanadskom generalu koji je bio "unproforac" u Ruandi i koji je vidio više klanja no što normalan čovjek može i pomisliti da postoji...

Ja bih volio više od svojega života da sam toga draga čovjeka mogao povesti u dekadentne pustinje stakla i metala na East Riveru pa da čovac vidi ko to odlučuje kako se štiti Bosna i Ruanda i...

Ja bih dao svoj život da sam nekako mogao objasniti ŠTA istinski znači MANDAT šačice vojnika u vukogrebinama Ruande, Bosne...

POKUŠAO sam mu reći kako se IZVINJENJU NE OKREĆU LEĐA. I Islam tako uči.

Odmah me sačekao i pojasnio kako je okretanje leđa tome generalu i njegovu dragovoljnu izvinjenju učinjeno po naputku lokalnih hodža...

Pokušao sam pitati šta će taj general ponijeti sa sobom u svoju zemlju iz takve Bosne...

...ko ga yebe, neka nosi šta god 'oće!

A kako je onda u toj zemlji Bosancima koji su se tamo iselili? Kako će biti sa kreditima i pomoći koje Bosna i treba i traži od te zemlje, kako...

...gotovo očinski me zagrlio i zacvrkutao: daj, rodijak, ne seri ne treba nama filozofija...

Onda je na Ovčaru stigao predsjednik zemlje Srbije. I - izvinuo se.

Majke su opet stajale okrenute leđima, reklo bi se guzicom u obraz jednog državnika koji je došao da kaže OVI MOJI SU MASIVNO ZGRIJEŠILI, JA NE MOGU MRTVE OŽIVJETI ALI PRIZNAJEM SVE I MOLIM ZA OPROST NO SAM SRETAN AKO PRIHVATITE MOJE IZVINJENJE...

Da se RECIMO neko izvinuo PEDESETIH godina prošloga stoljeća za bilo koji pokolj iz Drugoga svjetskoga rata OZBILJNO vjerujem kako bi puno mladića iz devedesetih dibidus promašilo i groblja i strahote te bi danas plaćali znatno skuplji benzin ali u BOLJIM autima od YUGA. Puno boljim...

Devedesetih smo se klali i silovali baš čelik YUnački. Interesantno je kako smo gotovo svi zaboravili na morbidna, zvjerska silovanja. Film Grbavica je trebalo umnožiti na 25 milijuna adresa. Ja sam ga vidio -hvala internetu!- prekjučer. Ove 2010te...

Silovanja je bilo PREKO milijun. Osuđenih za ovaj monstruozni zločin ja nisam primjetio. Jedan je čak sjedio na najčasnijem i najvišem sudbenom stolu svoje države!!!!!! I u toj državi svi su demokratski šutjeli dok se lik nije povukao u masnu i imunitetom zaštićenu penziju.

Djeca Grbavice to pamte. Kada se ona jednoga dana podignu na svoje noge prljavi računi će opet na naplatu...

Eto, to je naša religija: da njih ponizimo i za koju glavu skratimo! Zašto se zamarati nekim pederskim izvinjenjima kad mi ZNAMO da nam onaj za stolom misli isto šta i onaj pod stolom.

Otkuda onaj drugu POD STOLOM, ostaje nepoznato. A ako se usudite pitati onda će vam se ispljuvati u facu i yebat vam i oca i mater provokatorske i pitati da zašto vi toliko navijate za njihove...

...operem ruke, umijem se. Ledenom vodom. Otvorim prozor i - kleknem. Sklopim i ruke. Šutim. Neću im objašnjavat to izvinjenje. Bože, svjedok si mi. Ali, ČIM Praznici prođu, idem na - post.

...u mojoj ulici kurve i ja klečimo. Svjetla se gase. Izvinite, nema više detalja...

Kao i vazda prije,