odPOPUŠiYOYna

...pušenje paragrafa: preko rode do slobode...

...ne vjeruje mi rodijak s one tamo strane bare da je ovdje jučera padao snijeg. Nikako ga nisam mogao uvjeriti. Ipak, kada sam mu dostavio linkove lokalnih mjesta u kojima je jučera padao snijeg – razočarao se: jest, vidim da je padao, ali se nije zadržao! Kako je jadnoj djeci koja nisu imala dovoljno snijega niti za minimalnoga snješka, jesi li mislio o tome? A, rodijače moj!?

Odmah sam se složio: oprosti, rodijače moj dragi, nisam mislio da sam tako grdo prekrndašio!

E, tute me sačekašUao: a i taj Airdrie je tries kilometara od tvojojGA Krawograda! Pa đeš mene zahebavat – u Krawogradu nikuj snijega nije vidio!

Istina. Da sad ne ulazim u detalje jučerašnje nevere ovdašnjega lokalnoga karaktera and sadržaja.

Evo i danas razmišljam: rodijak mi ni po ćirilice nije savlado ali čuda čini sa kompjutorima. Jezike nikad nije učio, istina dimi ih kraljevski ko niko na planeti, ALI kad mu daš link za kineskoga proizvođača recikliranog toalet papira on odmah sve zna. Tako je brzo verificirao i onu moju da je ovdje snijeg jučera padao...

Ne pitam se ovdje šta je pamet već ŠTA JE PUŠENJE!

Šokantno je kojom brzinom čak i moji polunepismeni i redom mili i dragi rodijaci verificiraju minorni detaljčić sa kraja planete, a kad ih pitaš kako su im zabranili pušenje u lokalnoj zadruzi ONDA.., ONDA sve postane komplicirano, nerazumljivo i sasvim jasno ZA IZBJEGAVANJE zrelo...

...e, ovo je bilo osmoga ili devetoga avgusta. Onda je uslijedio intermezzo i tako su mi stigli ovi zadnji sati tridesetoga avgusta današnjega...

Vidio sam poprilično snijega i leda u tih zadnjih dvadesetak dana: od Jaspera do Vancouver-a, pa onda i izmedju da se vidit poprilično bijeloga mada su temperature nerijetko i PREKO meni istinski vrelih trideset. U PLUSU i u HLADU kojeg nikad odvoljno. Osobito nama preko pedesete sa kojih stotinjak kila viška...

A ja NISAM zaboravio pušiti! Tek, desilo se da sam primjetio kako cigarate imaju poveću cijenu od meni prihvatljive, a onda sam primjetio i moje godine. Odmjeravanjem na relaciji moj džep i moji kalendari pokrenuta je intrigantna igrica A DA ZAKAJ I JA PROBAL NE BIH i onda smo to igrali 21 dan. Helena, Đoni i ćelavoMasny ya.

Jučera sam poželio zadimit „jednu domaću“ makar bila ruska „krdža“ USA proizvodnje sa kanadskim naljepnicama i indijanskim malograničnim trikovima. Nisam.

Ne smetaju mi cigarete. Sve češće i sve više mi ne smeta BEZ cigareta!

Pogledam malo unazad i primjetim kako nisam postao bogat sa tim ušteđenim novcem ALI se pojavilo osjetljivo više vremena i razgovora sa obitelji! Puste pepeljare NE lete po čudnim mjestima i baš se lijepo u kući i diše i miriše. Pitaš me kako je sa autom? Pa ono koje sam neuspješno potpaljivao nekih stotinu puta baš je otišlo na smetište. Ima tomu nekih mjesec dana. A u novu autu niko neće pušiti...

Ne, ne grizem prste: čwarci su puno masniji i sočniji! Daklem, kao šta ne vidiš, te psiho-motorne „začkoljice“ sam riješio genetski: naime kod nas opančara stvari se rješavaju šakom, a ne prstima i otuda ja nemam nikakve sekundarne pobude da lomim, grickam ili takoTO prste. Osobito svoje vlastite...

...reklo bi se, iz gore zavodljivoga, kako je ostavljanje pušenja potpun uspjeh i baš nikakva „fora“...

Bože moj, moglo bi se reći i ono drugo, pa tek onda otvoriti diskusiju! Ipak, bilo je smiješno jednostavno: ne zapali slijedeću i – nema pušenja. Kako je lako biti tako. Kad uspiješ.

Ja sam nekako sretan i ponosan što mi se nije „okliznula“ ta slijedeća cigareta ALI moram priznati da sam prije neko jutro imao sastanak sa cigaretom. Nemam pojma kako se desilo ali se nisam htio probuditi: previše puta sam obećavao kako prestajem i onda na prvom slijedećem koraku pripalio novu...

I meni je počelo smetati ono o karakteru i kako svoju riječ držiš: otkrio sam poveću armiju tih sa jakom riječju i još jačim karakterom kako puše da se sve dimi i tako to. Otkrio sam još puno neviđenih čudesa ALI – kako sam ja OPET zapalio!? U jutro rano?!

Ona me probudila već negdje oko deset. Sva sretna i blistava ki proljetni cvijet. Poželim da me nema. Ili da bar neko pusti vodu. Pa da skliznem u beskrajne mračne labirinte krwaograda king size i co.

Pita me da šta me boli kad sam tako ka u komi.

Nakon teškoga prenemaganja otvorim oči i priznam: pušio sam! Ona se – nasmije! Ne vjerujem! Gledam okolo a ona se zarazno i nevino smije i smije i smije. Onda puknem i ja. Kad se smijeh stišao ja ozbiljno zaključim da je došlo vrijeme za kavu. Jer, kad se puši onda se kavom zalijeva...

Tu je uslijedilo novo „otkriće“ da sam ja cijelo vrijeme spavao, a pušenje sam izgleda SANJAO...

Da, to mi se desilo jednom davno prije! Onda se prisjetim više od dva mjeseca „Čampaksa“ – pilule kontra pušačkih ovisnosti koja me je mljela uzduž i poprijeko dok sam ja palio slijedeću, pa iza te novu i onda još jednu za uz put...

„Čampaks“ sam napustio kada je cijena prešla podnošljivo: bezobrazno je skuplji od samih dnevnih cigareta. Sve ostalo je apsolutno perfektno: čak i brutalne laži o 105% uspjeha u ostavlajnju pušenja. Kada sam tu kemikaliju izbacio iz mojega „jelovnika“ kao da sam dobio neku važnu i promociju i nagradu.

Istina, poznajem ljude (ne više od 2) koji i danas tvrde da ih je baš „Čampaks“ spasio od cigareta i nikotinske ovisnosti... Prije sam im vjerovao. Danas mi je i to nevažno i smiješno. Tako je lijepo biti dalje od pilula koje mogu sve sa kvocjentom uspjeha od barem 105%! Novac je najmanji „problem“ u svemu tome...

Ja sam uskoro pun mjesec bez cigareta. Nekako mi se čini da ću tako nastaviti. Red je nama pedesetogodišnjacima biti malo odgovornima za zdravlje i novce koje naslednici očekuju.

Istovremeno ja i dalje tražim odgovore gdje su pusti novci plaćeni za kampanje kontra pušenja. Ja i dalje vjerujem da je pušenje tužno, ružno, nezdravo i prljavo ALI pristup pušenju je danas politička histerija u formi ucjene koju odgovorni brane sa praznim lupetanjima o cijenama zdravstvene zaštite dok „mlate“ masivan novac za šupljoglave kampanje kontra pušenja obećavajući da će Amerka i Emgleska biti zemlja nepušeća 100% i garant tako i nikako drugačije.

Još jedna utopija na kojoj masovni platiša poreza NE VIDI kako je pušenje zapravo IZGOVOR da nam sasvim IZA LEĐA učine šta bez pušenja nikad nebi smjeli pomisliti.., sa pušenjem ili bez njega izgleda sve postaje zadimljenije dok se ne zamagli...

Ja ne podržavam pušenje ali ga nikako ne napadam: nekako mu to dojde ovako – nisam fratar ali bi me žestoko isprovociralo da neko (bilo tko!) ode u crkvu i načini streaptease sa lokanjem alkohola i pušenjem! Nema okolnosti pod kojima bih ja to barem djelomično opravdao. NA ISTI NAČIN mi je protuprirodno i perverzno kada Državna Vlast „klokoće“ (čitaj: txe lupeta ki Maxim po minimalcu) o pustim zdravljima i uštedama čim se pušenje ukine i iz zadnjih bircuza!

Relativističke olupotine tipa da se od nekuda i od nečega mora pokrenuti na bolje su – manje od smeća! U konkretnom slučaju nacionalnog zdravlja ta ista vlast (jok, ne samo Rvacka ili Kanadska već gotovo sve u svijetu!) ako baš hoće počinjati od nečega i od dobroga mogla bi pobliže pogledati kako obična pitka voda i FALI i SVE VIŠE OTROVA sadržava! E, ko preživi, može se rahat i alkoholizirat. Jerbo je pušenje državni neprijatelj br. 1...

Ne savjetujem Vam da pušite! I baš zato pogledajte izbližega svoju pitku vodu iz svojega vodovoda! Politikantski trikovi preko pušenja, a u ime brige o Vašem zdravlju, ulaze tamo gdje i najokorjeliji diktatori jučera nisu mogli niti pomisliti ući...

...ovo je bio baš topao avgust. Mada i ja i ona dva kratko gore poemnuta dvojica nismo pušili i ove sezone nije falilo razornih požara. Čak i onih najtežih šumskih. Gospoda političari ne mogu pokazati da su kontra toga „pušenja“ učinili išta efikasnije od barem prošle godine...

Personalno IPAK mi je drago šta mogu zapisati: ne pušim. Učinit ću sve da tako ostane. Moja zadnja cigareta nije ugašena monumentalnim naklapanjima države i medija: ja sam je ugasio poradi plamena života u mojemu domu. Možda je to dobar putokaz i za Vas! A ne košta....

Kao i vazda prije,