Osmi marta

...sam dan, dan sam...

...prije se „uslavimo“ za Dan žena 2009te MORAM se javno oglasiti, pa i ispričati Hrvatu iz Domovine koji se je PREPOZNAO u mojemu Mati Matunu iz par prethodnih članaka a i nekoliko drugih sporadičnih pominjanja na ovim stranicama. Njegov glavni „adut“ je šta on ima dva brata!

Sasvim sam NEUSPJEŠNO pokušavao objasniti da mi je STVARNI Mate Matun ušao u kosti kada je rekao da se „Prosjaci i sinovi“ igraju i danas, a onda dodao kako unatoč korijenitim promjenama u gotovo svemu SVI i dalje „gude“ o prosjacima, a sinove NIKO ne vidi. Njihovu budućnost još manje...

...i tu onda izgubim dah, primjetim to kad mi „slika“ pred očima „zaradi“ one omamljujuće zvjezdice, kao da skliznu i neke suzice, pa nastavim da šutim. Prodišem. Slutim. I tjeram tugu ko kugu. Otkuda kučka pod mojom kožom!?, a već mi patetika pokazuje napadno ošminkano lice i jeftine plastične podvezice...

Tuga & patetika. Dvije kužne, nikad sasvim ružne, dame NISU same: koliko god ih tjereli, brisali, opanjkavali, čemu god drugom prednost/poželjnost davali naizgled krhke One, vazda po svome – ostaju! I sve  češće – pobjeđuju. Čak i kada mi to ne vidimo...

A od tužnog i ružnog do samih svetih visina radosti i ljepote princip Ženskoga u SVEMU oko nas JEST ključ i smisao same egzistencije! Tako je bilo od samih pra-početaka, tako jest, a ostaće i do kraja. Ako ga uspijete sačekati...

Dan žena je međunarodna ideološko-politička tvorevina i u našem balkenjičkom sjećanju i iskustvu je prisutan nešto više od pedesetak ljeta. Inače je znatno stariji. U svijetu.

Nisam pročitao realističan članak niti jedne od naših mnogobrojnih i uspješnih dama (ma kojim se profesionalnim poljima rastrčavale) KAKO je institucija Osmoga marta unaprijedila Život Žene, Obitelji, a tek onda društva...

To o „nadnicama“ i drugim ekonomsko-političkim tehnikalijama jest neko materijalno stanje i olako se da vidjeti, još više odmjeriti. Gotovo kao statističko izvješće zagrebačke gradske policije o broju prometnih nezgoda, težini i broju ozljeda, uzrocima i posljedicama. To i takvo izvješće NUŽNO MORA po zadatim formama i onda vladajući birokrati „odrežu“ sukladne mjere & zakone za naredni period...

Bajno. A neki (zagrebački, sasvim ovdje figurativni!) Mate Matun koji je u toj masi brojeva, mjera i zakona ostao INVALID.., e, njega niko ne prati u osobni ali ljudski košmar kada u onim kolicima zaluta na Mirogoj i ZAVIDI sretnicima koji su ODMAH skončali sve muke i „preskočili“ beskrajne terapije, neprospavane noći, beskrajnu borbu sa osiguravateljskim kućama, papirima, skrbnicima.., a i žena je otišla (NE krivi je!) i.., ma, duga je noć...

Ljudsko je NEMOGUĆE staviti u sve te statističke i zakonske forme, to je samo i OSTAJE – POKUŠAJ. Tako i ona NAMJERA oko Dana žena.

Moja susjeda Donna je istinski intelektualac i nesumnjiva dama. Za koju godinu će u pravu kanadsku profesorsku penziju. Za koji dan odlazi u Egipat da se bori za egipatska ženska prava. Izabrala je neko mjesto u pustinji par stotina kilometara od Kaira. Nama već dva mjeseca dvaput tjedno u večernje sate dovodi svoju crnu labradorku Sophie. Onda odlazi na sastanak sa svojom egipatsko-ženskopravnom grupom. Da se dogovore. Da izaberu najbolje vakcine za put.

Na tim sastancima ne piju previše. Ali piju baš probrano. Najnoviji HIT ovdašnjeg recesijom vrlo uzdrmanog tržišta je – pivo (priejvod: the pivuša, bolan!). Ali, ne bilo koje pivo već MIKRO-PIVO! Naime neki poduzetnici su primjetili da ljudi svih „fela“ u vrijeme recesije piju do lokanja. Pa i do puno dalje, tj. dublje. I onda proizvode pivo sa ginsengom, jagodama, limunom i svakim „mirođijama“ tako da mogu kolebljivu duhu – ili nekoj pravoj pravcatoj DAMI – reći je, to jest pivo ALI ako pogledaš u ginseng i energiju koju ti daje, pa masu zdravstvenih koristi, a tek ekskulzivitet da se ovakav NAPITAK ne može naći tek tako u svakom restoranu, u svakoj birtiji već samo na probranim mjestima eto, razmisli...

MOŽETE li onda biti iznenađeni kada Vam napišem ovdje kako je Donna već početkom prošloga mjeseca počela na povratku sa tih sastanaka bivati sve – „veselija“?

A sinoć je donijela i nama „eliksira“ da nas „zdravstveno unaprijedi“. Na početku je bila tako ubjedljiva i poletna da mi se činilo kako bih odmah kupio 100 boca toga čega jest! Činilo mi se da se ODMAH moram ispovjedit i pokajati što sam smetnuo s uma koliko je ginseng presudan za moj vlastiti mozak (a NISAM se sjetio da ja taj mozak NE koristim ni sa čwarcima!) i.., i... i onda smo nazdravili...

...pa je počela duuuga noć...

Meni je od piva MUKA. Čak i sa supermozgom na ginsengu! A Donna nije prestajala. Sve do – plakanja. I prije toga smo i moja mala i ja kolutali očima jer nismo mogli povjerovat da Donna može (porad svoje kulture, navade i discipline, a tek imagea dame) sjedit u našoj kući POSLIJE deset navečer...

NISMO ništa pitali a ona je počela od života žena trećega reda u trećemu svijetu pustinjsko-egipatskom. NISAM se usudio pitati da li to znači da I TAMO postoje žene Prvoga reda...

Onda je detaljizirala likove iz njenoga tima. Nikako ne mogu zaboraviti da su sve do jedne ne samo financijski sasvim nezavisne već da su iz svojih džepova platile sve troškove putovanja i boravka tamo. Gotovo 100 000 $, sitniš od oko po milijuna kuna, ak' sam dobro rančunao...

Taman sam razmišljao da mi je barem 10 000 tih novčanica kako bih za devet iljad istih ženi kupio sasvim novi gradski autić, a sa onom iljadarkom šta ostane NAJZAD bih mogao dodati u svoju radnu sobu pravi veliki „flat“ TV KAD ona nastavi kako odlaze u ovaj sad slijedeći četvrtak pa su baš sve računali i „ladno“ reče kako su ih pripremni sastanci u iću i piću koštali „nit 25 000“ dolarskih jedinica!

Da skratim: u timu je nekih redovitih 15tak gospoja koje su spremne na sve šta pare mogu samo da bi prava žena u egipatskoj pustinji NAJZAD bila poštovana. Sve su POTVRĐENI intelektualci, profesionalci, a imaju i par pravih direktora te jednoga svećenika (gospoja, jok muški!). Nijedna nije ispod pedeset godina života i nijedna nije u prvom braku. Više od polovice više i ne pomišlja na tamo nekakav brak. Iza sebe imaju SVEUKUPNO ŠESTORO DJECE...

Evo sam „probija“ iljadu riječi pa MORAM skraćivat: ovo šta ove gospoje rade je kategorizirano kao humanitarni i ne-za-zaradu rad. Posljedično SAV novac koji se tu „vrti“ (uf, a tek to je „šema“) je ili sasvim lišen poreza ili se ne prati tako detaljno (od države i institucija joj) kako „teče“ i odakle sve dolazi/prolazi pa onda i itd.., da bih ja ovo najlakše rekao Donninim riječima: kada se vrati kupuje novi hibrid „džip“ jer oduvjek je podržavala ekološko, a nakon humanitarna rada u vreloj egipatskoj pustinji ništa ljepše no nov multi-zone air-condition u novu (ja bih dodao MAKSUZ POSKUPU) moćnu i trendovsku autu...

Kada je najzad otišla nama je ipak ostavila ocean od onoga superŠik MIKRO-piva. Ja sam svoju malu priupitnuo a da li Donna zna da je baš Krawograd naš joj aMd njojzin prepun žena koje trebaju pomoć svake vrste?

Ona me pogledala. Onim istim pogledom od prošloga ljeta kada sam završio na „preobuci“ (sensitivity class). Pa sam ja taj pogled prihvatio kao ODGOVARAJUĆI odgovor.

Palo mi na pamet da joj kažem kako sam za dva kućna kompjutora kada ih je Donna naručila od mene MORAO da svaki detalj opišem, dokumentiram i onda u PET odgovarajućih gradskih kompanija provjerim cijenu, garanciju i sve uvjete, te priložim i objasnim svu tu masivnu papirologiju, a onda čekam da mi ona javi hoće li ili neće.., tada mi je moja mala rekla da se baš tako gradi financijska odgovornost i uspješnost te da niko to bolje ne radi od žena...

PA ŠTA!?

Ništa, darling honey, mislim kad već brine o tijem ženama u Egiptu da su samo malo manje arčile na MIKRO-pivušu onda bi od tijeh 25 iljada barenko pet iljada više mogle doli njima dat. A pet iljada je i ovdje ZNAČAJAN novac, ta onih dva sjajna kompjutora šta ih je meni platila nisu bili nit TRI  ILJADE!

Vi muški LOČETE milijune!

Tu-še, vu pravu si, darling honey! Evo da i ti i ja ZNAMO kako u Egipat za ženska prava ovako mogu samo dobro stojeće dame...

Šta 'oš reći?

Pa gotovo 90% zaposlenih žena u Kanadi nemaju više od tri tjedna godišnjega odmora, a imaju familiju. Čak i kad bi sve imale toliko novca, nemaju vremena da se MJESEC dana „protežu“ po pustinji na drugom kraju planete...

Joj, tebi je samo crno pred očima!

Jest, boga mi dragoga jest: ne znam kako je to u egipatskim pustinjama ali kad bi bogate dame zalutale iza ili ispred Karpata i ostavile tamo u nekom selu 100 000 dolara za ženska prava, ČIM BI ONE na put nazad krenule taj novac AKO GA NEKA OD TIH ŽENA DATI OVNU SVOME NE BI HTJELA odmah bi joj život zagorčao. Konkretno.

Pa šta ti onda predlažeš Mr. Muška prava?

Ja predlažem – PRAVA! Ali, prije toga – OBRAZOVANJE. Da i vidimo i razumijemo POSTOJEĆE STANJE...

I to bi onda radile MUŠKE delegacije?

Ne, srećo, darling honey, to bi MORALE raditi KVALIFICIRANE i ODGOVORNE osobe. Koje NISU seksualno frustrirane, fiksirane i “fliknute”…

…uell, uell, pa nisi ni ti za bacanje!, zanimljivo…

E, srećo, darling honey, jest zanimljivo! Još je zanimljivije da gotovo niko ne vidi ZAŠTO Hanibal nosi digitalni sat na slonu preko Alpa!

Poljubila me za laHku noć. Toplo i iskreno. Ma, IMA li šta slađe?!?

Uvjeren sam da je otišla na spavanje čudeći se mojoj MUŠKOJ nesposobnosti da vidi DOBRO.

Otišao sam na spavanje NE SUMNJAJUĆI da najzad znam ZAŠTO su curice još u osnovnoj školi rađe izbjegavale matematiku od tjelesnoga odgoja…

Evo me budan. A kao da sanjam: svi buzdovani iz kamenoga doba su tu oko mene. Voze se u kadilacima i slijedeći “sudar” uglađuju na svojim svemoćnim kompjutorima. Ja sam –kako mi to zapisa jedan “internetičar”- već stara i ofucana (opet njegovim riječima, barem po smislu) “smederčina” (nedrago mi, ali tako je) i baš sam PREsretan što sam BEZ IKAKVE SUMNJE imao – MAJKU. Pravu pravcatu tzv. klasičnu – MAJKU. Moj otac NIJE bio nikakav anđeo prema njoj, ali ona NIKADA nije nas –svoju djecu- koristila kao “pravnu polugu” kontra toga muškoga NEanđela.

Poravnavanje i borba za muška/ženska prava NE MOŽE biti ništa do apsurdna cirkusa dok ne primjetimo i SHVATIMO, OSJETIMO istinska ČOVJEKA (LJUDSKO) u sebi samima.

Na tome putu, barem danas, čak i Osmi marta je paganizam zdrava razuma u kojem će neki sasvim pošteni i radišni Mate Matan grdo nayebati ako DANAS na putu s posla zaboravi buket jeftina cvijeća ili sladunjavu srcoliku čokoladicu.

Ja se njegovoj ženi nikako ne bih USUDIO reći da bi ona sama za sebe TREBALA i znati i osjećati da je puno, puno, NEIZMJERNO više i veće. No, to sam samo ja; a ona i ja se nećemo sresti. NIKADA.

Kao i vazda prije,