pričam ti priču...

prije nekih mjesec dana pitam jednoga od mojih iskrenih prijatelja: Imam sve brojke i podatke, da li da objavim? On bez ustezanja opali SVAKAKO! A nije niti pitao ŠTA... Onda je nastalo odmjeravanje, premjeravanje, provjeravanje.., pa sam ipak odlučio.

Zadnjih petnaestak godina sam bio čistačica,student, prodavao krv više od 4 godine, kupao paraplegičare, čak neko vrijeme bo zidar i moler, pizza delivery boy, kuhar, autolakirer (malo štrcao, mnogo bre šmirglao!), raznosač oglasa i tako to, ALI najviše vremena i truda sam proveo i uložio u najrazličitije aspekte rada sa kompjutorima.

Recimo da obrazovanje u tom smislu (ovdje govorim u formalnom značenju) nije neka "finta" ALI - završio sam odgovarajući NEjugoslovenski fakultet, imam barem stotinjak (JEST 100tinjak) industrijskih certifikacija i diploma, član sam svih najuglednijih i najvećih fahovskih organizacija, zvanično pripadam najuglednijoj kalgarijanskoj grupi kompjutorskih profesionalaca sa "licence to kill" (povjerenje bankovnih, državnih i sl. organizacija izraženo u pristupu njihovim serverima i dr. osjetljivim infrastrukturnim točkama "od interesa"), a evo, za koji mjesec i moja specijalizacija (sa verifikacijom full MBA program) biti će još jedna sjajna  točka na moj život u kompjutorskom svijetu.

Pitate se ondak za kojega Turčina onda brljam po internetu na ovaj način? Čudite se  a gdje to sakrivam sve te puste dolare? Zašto drobim o nekim pravdama i krivdama kad em sam debeli, em mi kruva ne more falit? A o kolačima i da ne govorimo...

Nekada davno moj dragi tata je trebao SVOJ život po SVOME načinu. Žene (moje majke) se nije bilo teško "rasteretiti" ali i tada je zakon tražio - izmedju ostaloga - financijsku odgovornost za djecu nastalu u takovome braku.

Stari je mudro nakon osnovne škole pogurao sina svoga jedinoga u - vojnu školu. Nije mu (sinu tome) trebalo specijalnih ubjedjivanja: em ta škola nudi "sve najbolje", em nije u nekoj tamo selendri, a nikakvog okopavanja kuruza, nema kosidbe, oranja, gnojiva i tako to; sve samo "smilje i bosilje" a posao GARANT!

I - najkraće, vjerovao sam mu. Selo je nekako u mojim očima postalo gubavo i leprozno, nazadno i nasilno, previše sirovo e da bi se išta o tom promašaju moglo i misliti...

Uslijedile su godine sunčana Splita i brilijantnog toplega Jadrana...

Očas posla je prošlo petnaest godina i kad sam se probudio nakon jedne bolne i mučne nesvjestice u bečkoj Plasmapheresis laboratoriji osjetio sam da je i moje prošlo. Nije to ona "muška" sramota što sam "zaškovrnuo" ki baba nakon samo 7.5 dcl iscjeđene plazme već se desilo nešto što niti danas ne mogu objasniti: neki glas iznutra mi je došapnuo - srami se čega hoćeš ali u ovome životu imaš samo jednu šansu da časno doigraš ovu igru do kraja, možeš obući dres bilo koje boje ali ne možeš sebi dopustiti da se sramiš kopanja, oranja, sijanja i seljaka u svojim korjenima. Neka su drugi i nacionalni i religiozni (pa i toga ima u tvom selu!) i sportski i učevni i sve drugo ALI ti se ne smiješ sramiti seljaka jerbo svi ti blještavi i uglađeni građani ne mogu niti "prdnut" bez onoga šta dolazi sa sela. A to nikako nije samo salata i svjež sir...

Povratak u selo je naporan, skup i uglavnom uzaludan proces.

Probao ja. No, nisam rekao da je bezvrijedan, ali ću reći da jest PLEMENIT i - kako bi englescofi kasli - REWARDING.

Mali primjer: seljak ima svoje mitove, vjerovanja i legende. I nikad ih ne komercijalizira. Svi tračevi i počinju i završavaju na "radio Milevi", a onda više nema "mrsomuda", "filozofije" i brbljanja već samo - rad. Kaži i pokaži. Pa se odmah vidi ko je ko.

Tzv. gradski svijet mitove, vjerovanja i legende smatra nižim oblicima kognitivnog i behavioralnog...

Ono - "ozbiljan svijet" se bavi stručnim, profitabilnim i racionalnim. Stvarima, mišljenjima, ponašanjima, proizvodnjama, obrazovanjima...

Pa i stilovima, načinima.

Kako sam i doslovice "oćoroskopio" more bit da ja i doista nemam dobar vid, no teško je dokazati kako je moje obrazovanje i iskustvo tako dramatično kratkovidno te da ja ne vidim kako nema Vlade ispod pomade.

Naime već petnaestak godina sustavno skidam sa sebe svaku moguću "pomadu" (fini površinski namaz u "gradske svrhe") gradskog.

Izražajna "moć" u tome procesu je DIREKTAN govor i još direktnija definicija. Nisam rekao NAPAD, a još manje provokacija (Bože moj, modaliteti su DINAMIČNOG karaktera i kada NISU IZBALANSIRANI i oni doista najvrijedniji postaju smeće). Ponovio sam nebrojeno puta kako samo Bog ima perfektnu percepciju i izraz (bilo koji/čiji Bog, ljudi prosto nisu perfektni i to je ta supstancijalna i nediskutabilna činjenica TEMELJ ljudskoga, sve ostalo na ovom nivou JEST čista spekulacija).

Bio sam svjestan cijene takvoga pristupa i odluke. Nisam mogao niti sanjati kakav monstruozno opak i skup grijeh činim sam nad sobom! (Ovo - ipak - NIJE pokajanje, tek konstatacija.)

Prije svega biti obrazovan a nemati "stil obrazovanoga" jest grijeh koji je u prvoj fazi lako oprostiv - uvjek se neko nadje da ti objasni koja garderoba je "prihvaćena", koji auti su "na cijeni", u kojem dijelu grada se "živi", koje riječi su "u modi", koji sportovi se upražnjavaju, koji filmovi gledaju, koja muzika sluša...

Ondak stižu prve "opomene" - joj, znaš šta, rado bih ti došao na večeru ali onaj grah je imao češnjaka i smrdio sam cijeloj kancelariji deset dana; ma jest, idemo mi u planine, ali samo na golf u dolini; čuješ, ne možemo se naći u toj kafani, gotovo da je opasno!; a i "tresu" neki glupavi narodnjaci; ma, kako čovječe možeš nositi kožun; ovo je opera, kako možeš nositi tenisice u operu; znaš, nije da pušenje predstavlja samo zdravstveni i estetski problem, to SMRDI čovječe!

SMRDI. Slažem se. Ma, pušenje doista nije čime bih se pohvalio niti vragu crnu. No "smrad" je daleko dublji i daleko širi. Na žalost, NE od pušenja...

"Završna faza" ukazivanja šanse je nešto gotovo nemušto kao - ko zna, možda si ti komunjara, vjerojatno ateista; neki "crveni spavač" koji jedva čeka novu balvan revoluciju pa da nam polupa sve klavire i CDeje klasične glazbe.

Ondak se ja uzdrčim pa pitam za neki fakt u tome smislu.

Ondak se "oni" ljubazno začude e da otkuda mi tako BOLESNA misao. Evo da sam "nestabilan", barem emotivno, kad mi takvo nešto može i na pamet pasti! Daj, čovječe, evo kavijara, nemojmo sad trošiti vrijeme na ispraznosti BOLESNOGA mišljenja...

Na kraju stiže NEKI LJUDI NIKADA NE ODRADE PUBERTET I CIJELOGA ŽIVOTA SE BORE ZA NEKE PRAVDE, "OTKRIVAJU" BEZBROJNE "KRIVDE" OKOLO I NASTOJE POPRAVITI CIJELI SVIJET. JERBO SU PUBERTETLIJE I KAD NE MOGU NIŠTA UČINITI ZA SEBE ONDA GRANDOMANSKI "POPRAVLJAJU" PLANETU I PLANETARNE BALANSE...

"Začin" cijele priče je da turbulentni politički i socijalni procesi otvaraju SVAKOGA procesu koji izgleda POZNAT ali koji niko od nas ne kontrolira, teško razumije i još manje zna ŠTA je doista "ulog". Uglavnom se "opredjeljujemo" u ime "očitih i jasnih" ciljeva...

Reko bi se - ljudi se "snalaze"...

A ja, kao (kao kakao!) - "ZNAM"!?!

Zadnjih mjeseci se gotovo ne vidim sa bilo kakvim ljudima iz "našega" podneblja. Ne, nije to bila moja odluka već jednostavno nemam vremena i ono čime se bavim vodi me u sasvim nove prostore i društva.

I samo za tih četiri-pet mjeseci moj socijalni, ali i privatni život doživljava POTPUNU TRANSFORMACIJU!

Nisam to tako planirao. Niti zamišljao. Jednostavno kad sam osjetio da sam nebulozni teret onima za koje sam bez razmišljanja bio uvjeren da su "moji" ODLUČIO sam odraditi jedan "engleski" projekt "engleskim" načinom.

Prestao sam izbjegavati formalne privatne i profesionalne pozivnice. Evo prošloga petka sam bio čak i plaćen da budem nešto kao Senior Project Manager Judge na jednom institucionalnom "fairu", nešto ranije ovoga ljeta sam i sam "institucionaliziran" (na poziv, OPET!) u jedan od najuglednijih klubova u gradu, gotovo da ne brojim predavanja od kojih su neka i solidno plaćena, a već sada ne znam kako da se izvučem iz bujice poziva za Božić...

Je, mogao bih sada "pjevati" kako mi je to nevažno, iznenadjujuće i isprazno. Mogao bih još puno toga ali mi se SELJAČKI ostaje na zemlji.

Ne zbog "sigurnosti". Bilo kakve.

Imajući distinktivne balkanoidnosti i svim mojim genima ja nisam primjetio STVARNI svijet OKO SEBE. Ja sam do jučer (u mnogo čemu i danas!) bio balkanoidni RASIST. Balkanocentrik do kosti. Sve je moralo i trebalo biti sa "našim" ljudima...

ZAOKRET se desio spontano: radeći na svojim uvjerenjima proizveo sam previše skupih i naoko nevidljivih kolizija sa domaćim svijetom (kako ih volim zvati "emglezvofima") i financijski i poziciono završio na margini ovoga društva. Nakon zadnjega financijskog potresa ukazalo mi se da imam gotovo pedeset godina, a računaljka je potvrdila da mi penzija neće vrijediti niti dva kila vegete ako ovako nastavim. A do penzije je ostalo pakleno malo vremena. Zapravo, pametniji ljudi u mojoj dobi su već aktivni penzioneri.

Jedini dohvatljivi put je bilo ovo što sam učinio - dodatno KANADSKO obrazovanje i "ples" po "njihovim" standardima. Ništa više. A onda su odjedno počele izranjati raznorazne i konkretne koristi.

Istina je da sam imao grkih i balavih iskustava sa našim svijetom. Mislim da bi i neuporedivo stabilnije i kompletnije ljude od mene potresao monstruozni trač kako sam kao jugoslavenski špijun htio krafnama potrovati oko 300 ljudi u Hrvatskoj Crkvi u Kalgariju 1996. "Mudonje" su tu "istinu" lansirale više od tri mjeseca nakon što su pojeli te moje krafne (oko 500 komada!)!!!

Istina je da sam uvijek pokušao shvatiti ZAŠTO "naš" čovjek ili sa podsprdom ili sa cinizmom (ili kombinirano plus pljuc ili dva) reagira na neko glasno mišljenje/ideju o ovome, onome ili samo poslu; istina je da nikad nisam niti shvatio, niti prihvatio legendarna uglađivanja onih vječnih priča kako su nas ovi definitivno uništili a oni definitivno spasili...

Konačno, istina je, barem što se mene tiče - ostavljena "na miru". Imam druga posla.

E, da li ovo znači da ću ja čak i postulirati svoj pubertet?

E, to ni gospod Bog ne može znati! Još se "koprcam", još sam na putu i ne mislim stati. Jednostavno "ušao" sam u bolja vremena NIKAKO SVOJOM "KRIVNJOM" (desilo se, grebi ga!) i zahvaljujući Ljudinama iz neposredne blizine moj život se mijenja načinom koji uklanja sve balkanocentričnosti iz mojega vidokruga. Na moju veliku žalost ja sam sasvim nesposoban da adekvatno objasnim da ovaj "kvalitet" nije okrenut protiv nekoga ili nečega već je iskustveni temelj za solidan i stvaran ŽIVOT (a ne životinjarenje) u sredini koja po mnogo čemu nije "moja" ali (ako ništa drugo ono silom prilika) jest - moj dom...

I sad ona "misterija" od pitanja sa početka ovoga članka.

Već duže vrijeme pratim detaljne i statistike i analize posjećenosti ovih stranica. Izuzetno mi je zadovoljstvo raditi "sa ove strane" (koju i Vi vidite), ali je ovaj drugi, nevidljivi, tehnički dio još nevjerojatniji "rollercoaster". Najkraće OVE STRANICE SU NEVJEROJATNO "POPULARNE" američkim "njuškatorskim" državnim organizacijama! Najredovitiji su mi "čitatelji"!!!!! DOISTA!

Imam namjeru objaviti neke od tehničkih detalja, ali ću to učiniti nakon njihovih predsjedničkih izbora. Ovo nije zbog politike već zbog mojega (tehničkoga) rezumea. Moje je uvjerenje da APSOLUTNO sve na ovim stranicama jest irelevantno za bilo što Američko ali još sam uvjereniji da dobri stari George Orwell 1948e nije tek tako izmislio Velikog Brata...

I ukoliko se možda čudite šta ja to "mrsim" o nekom tamo Velikom Bratu, ne jedite se - evo da je lijepo vrijeme da se izadje vani, popije ledena Cola, "gricne" kakav burger, u prolazu na kiosku "škicne" nova guza Olivuda i ondak malo "pretrese" ova "nova" situacija sa naftom...

A Veliki Brat?

Iskreno, meni je trenutačno puno teže i aktualnije pitanje Velikoga Duga...