Krawograd u proljeću 2009te...
...globalno.
Zagrijavanje & lokalno ismijavanje...
...evo nam snijeg opet pao. A niko se nije rastužio, još
manje iznenadio. Gore malo prema Edmontonu jutros, 19. Maja 2009te, svi
sretni šta nije nit 25 centimetara i k tomu živa se nije spustila ispod
minus pet! Divota od proljeća!
...e, tu sam zastao. Jedno desetak dana. Ma nikako nisam
čekao nekakva otopljenja – naime i ja sam skužio da je globalno
zagrijavanje fakat nepomjerljivi jer ga nit s TeVea, nit sa interneta
nikako barem umiriti, a kamoli utišati. Dakle – ako pada snijeg (bilo
gdje!) ili je živa skliznula ispod MINUS 40tak u hladu, onda to NIJE
problem! Zapravo bi tek to trebao biti razlog da se PORADUJEMO. Jer,
globalno zatopljenje je tu i pakao prženja, grilanja i „deep frying“
samo šta nas nije koštao svih naših grijehova...
A japanci napravili zeleno svijetlećega – MAJMUNA!
Zapravo 4-5 takvih majmuna poradi napretka nauke & medicine! Baš mi žao
šta su tako nisko pali – i njima recesija zamrčila pamet. Ma, neka sam i
to doživio. Inače ti pomenuti svijetleći majmuni nemaju niti
kanalizaciju, a o nekakvim čipovima i ne daj Bože „air-condition“ pomena
nema! Nisu nit „LM“ klasa! Kome to treba!? Danas...
Ovdi kod mene u Krawogradu MMK – masivna medijska
katastrofa: nezaposlenost porasla iznad 130%!!! Ali, u odnošaju
(libijski: skup kompleksnih odnošajova i odnašanja - odnošenja) na
oktobar (to mu dođe gotovo isto ka i naš LISTOPAD!) – prošle godine.
Onda viču i plaču svi medijski krawogradski telali kako je to NAJGRĐE u
državu kanadsku. Evo smo sirotinja da svih ostalijeh desetak provincija
nemaju toliki PROCENTUALNI užas nezaposlenja skupa!
Ima tu par nerečenih sitnica: naime RELATIVNI
PROCENTUALNI PORAST NEZAPOSLENOSTI u samu gradu Krawogradu (a i cijeloj
nam dičnoj provinciji Alberti) jeste povijesno najveći registrirani
broj. Koji se onda KORISTI na NAČINE i za CILJEVE... A ja to –mislim taj
dio priče- ipak nisam ovlašten znati, te TIME ne mogu javno SPEKULIRATI
jer to onda nije sloboda (demokuratski garantiranog) govora već kažnjivo
(NE)djelo manipuliranja činjenicama koje NISU OBJAVLJENE, a time ih ja
ne smijem znati...
No, mogu reć ovo: urbana jezgra Toronta (istina, nekih
4000Km tamo ISTOČNIJE –gledano odavde iz Krawograda) ima –barem službeno
po CanadaStats.ca- puuuno više stanovnika od Republike Hrvatske; cijela
Alberta sa Krawogradom i Edmontonom po istim izvorima tek je nešto
poviše 3 (TRI) milijuna stanovnika. I – ako se oćemo igrati procenata,
ONDA 1% u Torontu (ma, ko bi im tako istočnima sve vjerovao!) je nešto
oko 80 000 (OSAMDESET TISUĆA) nezaposlenika.
Istovremeno u gradu Krawogradu taj 1% je MANJE od 10 000
(DESET TISUĆA) tih isith nezaposlenika...
ZNAM da smo sada ušli na vrlo sklisko područje pa ću ga
odmah napustiti. Nije na meni da cijelu provinciju Albertu sa GDP od 259
milijardi dolara na nešto više od TRI milijuna stanovnika (POZOR: ova
brojkica je SLUŽBENA –skini
oficijelni ORIGINALNI dokument OVDJE pa pogledaj) upoređujem sa tamo
nekim Torontom i Ontarijom od šest puta većim stanovništvom i MANJIM
GDP... E, sad, da li relativnim ili apsolutnim – pošteno govoreći ne
znam! Naime, ono što ja vidim i osjetim JESTE u skladu sa mojim razumom
i obrazovanjem ali to isto NIJE u skladu sa kanadskim realitetima (e,
sad - da li je to PLURALIZAM ili MULTIPLE PERSONALITY DISORDER niko se
javno nije usudio prokomentirat!), a ja nisam uspio skupiti nit 70
raznoraznih certifikacija da bih o svemu tome mogao govoriti e da mi
pravovjerni i sveznajući Kanadjanin ne ponudi – ogledalce. Čime sam ja –
razočaran: naime Indijancima su i prije stotinu ljeta uz ogledalce vazda
ponudili i bačvu vatrene vode. A ja sam sigurno jeftiniji –
umjesto bačve prihvatio bih i bocu. Chivasa.., recimo. Primjera
radi...
Tako mi je ostalo da se popenjem na ovaj internet i da
Vas zaskočim pa Vam sve ovo ispraznim na ovu stranicu, a Vi onda viđajte
šta će Vam čorba koju niste tražili...
Ovdje sam opet - zaspao.
Kad je osvanulo, procvjetale mi lale ispred kuće. Poradi misterjoznih
razlogova te lale ispred moje kuće svi rado nazivlju TUPlipANI...
Jučer navečer je slikopisna kutija kazla kako novi produžetak gradske
željeznice (dvije trake u gradu) na dužini od nevjerojatnih šest
kilometara neće koštati nit 750 milijuna. Ali ne kuna, već ovdašnjih
dolarova.
Provincijska i federalna kasa odlučile poduprijeti gradski promet sa
nekih sitnih 300 miliončića iste domaće valute. Kažu da je zelena što
pridonosi ekologiji. Nečega & nekoga.
Evo sam se jutros udavio iza gradskoga autobusa koji je koju dobru
godinu MLAĐI od mene. Ako niste znali ja za dva miseca slavim PEDESETU,
a uopće ne smrdim ka ta kanta od gradskog autobusa čiji motori nisu
skinuti sa rashodovanih ruskih tenkova. Ali JESU iz drugog svjetskog
rata. Koji ovdje nekim čudom nikad nije stigao no je - BEZ IKAKVA ČUDA -
ostao. Na precizno određenim mjestima, rješenjima i glavurdama...
Evo Vam se - ISPRIČAVAM: nisam htio toliko po brojkama i politikama.
Ipak kad pogledam kako jaja lete po Umagu na raspadajući mercedes iz
1978 ONDA mi je ovo nekako podnošljivija tema.
Primjetio sam i da je hrvatsko nacionalno zaduženje otišlo izvan granica
kognitivnoga (ma šta to moglo /NE/značiti!), a sve Državne Čimbenične
Kreature tamburaju ping-pong na relaciji Blajburg - Jasenovac.
Tu nisam razmišljao! Niti mi je stomak mrdnuo bilo lijevo, bilo desno! A
isti NIJE ostao u sredini...
Bože moj, KAKO to vidi i otrpi jedan M. Čilić ili onaj Ljubičić (JOK
Ljubičić iz SSNOa!) kada profesionalno i na kraj svijeta - a vazda pred
MILIJUNIMA gledatelja! - igraju pravi velikački ping-pong koji je
poznatiji pod nazivljem tenis...
Ta dva časna Hrvatska gospona su diljem ove planete DOBRODOŠLI i
CIJENJENI profesionalci. Pod Rvackim barjakom.
Oni iz one gornje "partije" ping-ponga ne mogu tako po svijetu. Ali mogu
lupetati dok ih dragi domovinski puk plaća.
Čilić i Ljubičić to sve šute i odrade milijun dolara oš vu Avstraliji,
Amer'ci oli vu Jevropi...
Istom, koga briga za tamo neki tenis kad mi volidemo DOMAĆI ping-pong.
Barem su loptice (riječi) puno jeftinije...
Baš jutros sam imao prvi bosanski doručak u zadnji' dvaes ljeta. Pozovem
pandur efendiju koji je i Titi i Rankoviću (taki mu je red bio,
naglašava to svaki put!) namješto ženske uz krajputaške kafane, a kad je
izgledalo da je ta aktivnost postala sasvim demode, pandur efendija je
ISTOVJETNU AKTIVNOST prodao - Tuđmanu!
Ma volidem čovika gotovo ka Roka iz Vinišća. Istina je da Roko pojma
nejma šta je političko-znanstveno bulažnjenje. Čak i kad se obloče. A
pandur efendija piči to ki ruska kaćuša i prije bureka sa jogurtom ISTO
kao i poslije. Navedenog konzumiranja...
Pandur efendija mi se zafaljuje. Pa onda Šaćiru: ja, imaš burek bolji no
ja u Brčkom! Aferim!
Undak se ozaren okrene meni i kaže kako se u Bosni "kuva" ali narod nije
zaboravio Titu...
OK, baš mi to trebalo pred vikend na Mt. Robson (najviša planinčuga u
Kanadi, nešto ka Triglauv kod Slovencovi ispod Avstrijska granica južna).
Nisam nit trepnuo a pandur efendija nastavi da mi DOKAZUJE pa poče
nabrajati redom bircuze i lokačnice, a i priseljoberske žderačnice
krajputaške koje se nazivljedu imenom titnim...
Nije da mi smeta neki Tito ali ja sam već u vremenskoj prognozi, stanju
na putu (do gore ima oko 500 sasvim realnih i pomalo nemilosrdnih PET
STOTINA kilometara), nervoza mi je i da nešto ne zaboravim jer je baš
jučera jedan američki izlet-profesionalac PROMRZAO na kampu 4 (oko 5500m
nadmorske visine!) i.., ma, masu iii, a on meni Titu u kavanama,
žderačnicama, lokačnicama...
Onda me PUKNE: hebaTE pa sve kurve imaju "umetničko nazivlje" - lILY,
mILY, cICY i itd. Ono da se i najtupaviji ALI SA KINTOM U DŽEPU neće i
ne može zabuniti!
…ove godine ČITAM majski radnički derneci diljem Domovine & NEbratske
nam okoline NISU imali viška graha. Čak je i MANJE djelatnika, a o
radnicima da i ne govorim. Eto Novoga Doba na djelu: manje graha, manje
radnika, manje prdeži i takoTO, demokracija je uspjela - postali smo
gospoda!
Istina na kredit. I uz kamatu koju kontrolira Tamo Neko Negdje Daleko.
Grad ili tuča obično "skreše" iz vedra ljetnja neba vruća.
A Mt. Robson je, ipak, na kraju svijeta i krajem maja tamo nema tuče.
Lavine su ostale u travanjskom aprilu. BEZ trave...
Kao i vazda prije,
uz najiskrenije pozdrave
od Vlade iz
Kanade.