prošao Božić 2003...

evo se radi i praznika ki da nije bilo. Dobro, još svijetle neke žaruljice šarene ali glavna fešta je definitivno prošlost.

Ovdi nejma zajebancije - niko se na da navozati na neke djeda-mrazove i tzv. Nove Godine. Ma kakvi! Ti komunjarski bakrači ovdi ne pale!

Ma, šta je demokrucija! Čudo neviđeno.

Evo se niko ne buni oko toga. A more bit da je to stoga šta ovdi doista nejma njanci jednoga crvenoga? (Crvenokožcovi, A.K.A. Indijancovi, se ovđe ne ubrojavadu)

Uglavnom 98% svega lokanja and krkanja je učinjeno za Božić.

Ovdje ipak ne živi 98% kršćana.

Statistike kažu da je broj nekršćana (kinezovi, muslimi, indijancovi, razne vrste crnčiguza, sve podvrste rižoklopova and sl.) ozbiljno dostigao oko polovice stanovništva, tj. 50tak %. Interesantan detaljčić - tzv. ateisti, tj. bezbožnjakovi su apsolutno prešućena i "netretirana" kategorija stanovništva tako da neupućen čovik oma "zna" da ovdi nejma bezbožnjakova. Čak i službene statistike muljaju: neki tamo Veliki Brat je rekao NEJMA BEZBOŽNJAKA I KVIT!

Sad ako se onih 98% uporedi sa ovih 50% onda se more zaključiti da su muslimi, kinezovi, indijancovi and svi drugi jednostavno geknuli od sreće da slave Božić a ne tamo neke njive bezvezne slave i svetce.

Ionako znamo da su njiovi bogovi izmišljeni i paganski. A neki čak i opasni.

Zato mi vođe u Kalgari svi do morebit 2% slavimo bratski i kršćanski u ljubavi i alkoholu.

Istina je - nisu svi nalokani, ali su gotovo svi ožderani. Prežderani.

Industrija sreće nepogrešivo radi čuda...

Šta se mene tiče ja sam ovoga Božića konačno naučio da ne volim poklone. Posebno od nekih ljudi.

Ovoga Božića mi je smrdilo do neba šta su na TV-u do besvjesti vrtili detalje o desetak poginulih u Kaliforniji, a o desetcima tisuća poginulih Iranaca nije se moglo doznati gotovo ništa.

Čudo smo čudno mi kršćanovi. Mi smo naučili sve lijepe riječi i još ljepša obećanja. E, sad, da li smo mi krivi što se to sve tako lako može iskritizirat iz nekih bolesno krivih kutova gledanja.

I što tamo nekih 50 000 muslima gekne baš na naš praznik...

Ovdi ni ja nejmam šta više dodati....

Dragi moji,

svima Vama koji ste mi uputili bilo kakvo pisamce, emailić, čestitku, telefonski, SMS poruku cijeloga ovega nesretnoga Decembra najiskrenije ZAHVALJUJEM.

Vaše riječi su meni važne, nezamjenjive i duboko motivirajuće.

Moj položaj samoproglašenog piskarala ne može bez neuobičajenih riječi i provokacije kao alata u prostoru mogućeg razumjevanja i gledanja.

Nadam se da Vas nisam takovim pristupom izmučio, zgadio, razljutio...

I slijedeće godine nastavljam isto. Ako ste možda očekivali da ću pisati o namještaju i izložbi cvijeća, novih auta itd. - nikaj od toga.

Ponovo najiskrenije zahvaljujem na svim Vašim divnim riječima i čestitkama. Na isti način Vam upućujem isto želeći da Vas sreća, uspjeh i zdravlje prate ove dolazeće godine bolje, izdašnije i vjernije.

Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično