prošlo ljeto 2009to

...da li je dobro vidjeti te opet...

...evo i mene iznenadilo: polovica je septembra a baš mi se niko ne žali na vrijeme! Sutra će, kaže radiJOJ, biti i preko 30! Gotovo da požalim šta ove sezone nisam posadio banane...

...došlo mi poštom slikopisno izvješće o berbi čwarkova u Slavoniji. Ako je išta bilo ukusno, a istom i masno i slasno, hajte IZ SEDAM PUTA pokušajte pogoditi...

...grdo sam se telefonosvađao sa jednim ekspertom za kućna pitanja: onda sam pomislio DA LI SAM TO DOISTA JA!?!.., naime preplašio me neki unutarnji glas: bio sam bijesan ki najbjesnije bjesnilo i smetao mi je taj dosadni i glupi glas sa druge strane žice a NISAM ARLAUKAO! Je, i vozio sam pristojno pregovarajući sa tim tamo vilenjakom koji mi se popeo na ključne kućne financije...

...sreli smo se ovoga vikenda! Gospon Flečer (izvrnteMIse na ćiriličnom otkucavanju imena – nipošto ne želim da mi isti „izgugla“ svoje ime na mojoj stranici) je pravnik koji zastupa MOJE interese kontra MOJE hipotekarne banke! Rekao sam mu oma da ja nemam šta divanti sa ofucanim engleskim cinikom koga mi je neka korporacija dodjelila za personalnoga financijskoga komesara.

Nasmijao se ki da nikaj nije čuo i pokazao mi sliku, oveću stariju kolor sliku IZA VRATA – aj pogodi ko je na ovoj slici moja mama!

HebaTe, pa to su dva muška kostura iz pedesetih!, ote mi se BREZ cenzure i kulture, kad baš oćete sve detalje...

Imate vrlo interesantnu moć zapažanja gospon Krejka! Bjaše li ono Krejka ili morebit Krečka?

Umalo ga ne potira u oveći turičac a on je već zvao kavu i nastavio svoj monolog – vi ste očito proveli barem deset godina u armiji.., ili morebit mornarici.., ne sjećam se da ste mogli služiti u konjici, bili ste premladi za to...

E, tute sam propušio i popucali mi svi šavovi: e, moj mister Flečeru da niste bježali iz Afganistana niko vam nebi tražio da listate po mome kartonu i činite se pametnim kako znate SLUČAJNO ono šta ste s mukom isčitavali po zadatku! Biće mi drago da vam pokažem kako su barem za vas talibani zdravstveno bolja opcija.

Stigla kava. On nikaj ne komentira. Onda ja rečem – gospon generale niti ja volim vas, niti nam sve ovo treba danas evo dva dolara na kavu pa se hajmo rastat dok smo svaki u jednom komadu.

Dobra ideja, mister Kreća (uf, sada me „ubolo“: ovaj je to kao slučajno izgovorio sasvim perfektno!) no, prije svega ja sam pukovnik, a ne tamo nekakav general...

...tu je počela priča o Iraku i onim danima kada je mlađahni oficir na dvoru g. Sadama a za potrebe Krune recimo bio prisutan kad je trebalo „komunicirati“. Kao rođeni Englez bio je upoznat sa puno toga što recimo Kanadjani a poglavito Amerikanci čak niti primjećuju.

Kada je zagustilo i prišle povruće rane devedesete g. Flečer je zamjenio Bagdad Kalgarijem! Kako? E, to nisam pitao. Istina je da engleski oficir PUNO LAKŠE stekne neku profesiju na krajnjem zapadu Kanade no što bi to uopće i pomisliti smio na sred jednoga Londona.

Istina je da puno engleskih oficira paradira okolo nas. Dok se mi trudimo da prokužimo a šta to CIA činide i nama i svijetu i informacijama...

...otkrio sam sladoled od – pommes frittes-a! I lizuckam taj sladoled nemajući pojma kako se ono oko mojih financija završilo. Ali je opako važno da sam skužio kako se emgleski ooficiri disperziraju okolo planete. Uf, tute pomislim kako sam strategijski taktičan da je to sve zalog mojojGA uspjeha u svim prošlim ratovima!

Rvacka iskijala petardu na Wembly-ju. BogaMI nikaj tragičnoga: istina petarda je neuobičajena i u drugj lizi ALI desi se. Ovo će grdo smetati onima što nemaju svoju kičmu jer da je imaju nikako se nebi uzbuđivali ako jedan tim drugome zabije pet komada. Naime nogomet je IGRA prije svega...

Uživao sam gledati mlađahna Čilića. I to je bila igra. Istinska i velika. Koja tako snažno raste da je poštuješ i kad pojma o tenisu nemaš.

Otužno je što je samo čilićeva majka primjetila kako je igra njenoga sina važnija od izgubljene utakmice 11orice preplaćenih uobraženka...

...svratila Emina jučera. Drito iz Sanskoga Mosta, a donijela mi poklon iz Mostara. Kaže da Benjo strašno voli Đoniku i kako mu je žao šta je morao u Španiju inače bi svratio do Krawograda.

Popili smo pravu bosansku kahvu. Kod – Kineza. U china-town-u. Emina je sve slikala svojim pink-telefonom. Kaže da žuri. I ode.

Mora da je opako poslovno u Sanskom Mostu kad mi ovdje imamo koji minut vremena više od Emine...

Srela me Tonka a nije rekla „cvrčak“!

Još uvijek se sjećam Miladina Šobića. Ovdje u Krawogradu burek obično naručim kod – Miladina. Jedan tamo u radnji, a drugi kao za ženu ponesem smotan. Na prvom semaforu grčevito odmotavam taj drugi burek mi za ženu. Pomalo je i vruće i masno pa sam nervozan.., odnekud čujem Vladooo, vlADOO...

Sklanjam burek, već sam sit mrvica sira i gledam na semafor, a glas ponavlja isto...

Okrenem se i prvo šta vidim bijesno elegantni sportski cupe, a gospodja na prednjem vozačevom sjedalu baš ko dama iz Londona. Ma pusti onu breninu damu iz Londona!, ova je PRAVA Dama iz Londona sa ekstra holivudskim glicom and stilom! I još se obraća meni!!!

Blejim jedno milijun tisućinki iste a beskrajne sekunde. Onda ona skine očale i kaže it's me, Tonka...

Zašumi mi u očima i pomrači mi se u ušima. Kašljucnem: izvinte gospojo, ja nisam odavle...

...a, i nek nisi, al bi se mogo javti!

Učinjeno, dodam gas pripazeći da gume ne škripe. Učinjeno. Prošlost nije sadašnjost zato jerbo je – prošla. Učinjeno. Nisam zaboravio razliku plutanja i plivanja. Kad je voda mutna onda se puno toga slabije vidi i još slabije učini.

Tonka je preživjela sve podmuklosti i svaki bijes. Tonka i danas – pjeva.

Emina je već ponad Pariza i telefonira onima u Frankfurtu šta da joj spreme za Bosnu. Benjo se iz Španije vraća tek slijedećeg tjedna. Kod mene danas 16oga septembra nevjerojatnih 29 stupnjeva! Topim se i ne vjerujem. Ipak, možda je ono globalno zatopljavanje napokon & najzad stiglo do moJOJga Krawograda!? Možda. Nije važno jerbo je baš vako lijepo. Do sutra...

Preko noći nije baš neka vrućina. Zato su, vjerujem, svi drvoredi u mojoj ulici već zlatno žuti i lišće polako silazi... Kalendar je kalendar i čuda prirode su čuda prirode ali ljeto 2009to je over, finito, okončalo, nema više...

Prošle subote na parkingu luksuznoga Šatoa Lake Louise vidim bijesan sportski metak od auta. Pogledam, pa pridjem sasvim blizu. Iz Minesote je. Ratni veteran. Tako piše na registarskoj pločici. I još desetak mjesta po autu.

U današnjoj “Slobodnoj“ jadan nounarčić zdvaja kako će Rvacka OVE GODINE dobiti i polmilijunitoga – branitelja! Objavljuje i spisak povlastica za titulu branitelj. U komentarima članka jedan čitatelj računa kako je ovoliki broj branitelja i te privilegije koštalo Rvacku nekih 37 milijardi eura!

...a ljeto 2009to je prošlo.., koga briga. Moja davno upokojena baka se nije zamarala pustim kompjutorima i kompliciranim politikantskim nadmudrivanjima: sine, šta siješ to i žanješ! Ali samo ako okopavaš kako Bog zapovjeda...

...a ljeto 2009to je prošlo.., čak i ako precjednik ne bidne kanonik...

Kao i vazda prije,