ha, i ovo je objavljeno

teoriYA razYEbaniteta...

...ko se riječi laća Bogme nejma gaća i tu je (pjesmi) kraj a đe je kraj tutekarce počinje raj
Sad viđaj i vako:
Ko se riječi laća a ima na izvoz gaća tu vragu nejma kraja već samo tržištu do jaYa
Daklem:
S riječima SAMO pozitivno Inače razHebaće Vas rekreativno
(NIMALO Irelativno)!

Kanada ozakonila istospolne brakove – konačno je i to “puklo” kao OZAKONJENA stvarnost koje su se mnogobrojnu zabrinuti kršćani plašili ki smaka svijeta. Evo i od toga zla prošlo tjedan-dva, a smaka svijeta niotkuda! Mora bit da su i tu svoje prste upleli – a ko drugi – no pederi!

Sa svoje strane meni je drago da se derani ženu s deranima i to još u svojim najboljim godinama: naime, ako se ova moja kojim slučajem uzbuni i ode ondak ću ja - mada star i mastan - imati popriličan broj mladih and zgodnih na izbor za novi mrač.., ovaj bračni pokušaj. Jesam li ovdje šta zaboravio? Jok, ništa! Istovremeno ne vidim da su oni koji do jučera nisu osjećali sklonosti za istim spolom – a zbog ovoga Zakona – odjednom počeli trčati u istospolovilna iskustva. Zabrinutim kršćanima ostaje za pouku: i pedere je Bog stvorio. I blagoslovio. Da li se iko od Vas posramio za sve one bjesomučne gadosti koje ste nemilice sipali po tome svijetu koji Vam “ugrožava familiju, brak i lijepu sliku svijeta” po Vašim normama??????? Ili su Vam ti derani i istospolne deranice samo bili dobar izgovor za beskonačna smeća i razvrat u vlastitim životima?

Ja tvrdo vjerujem i osjećam da je ovim Zakonom Kanada vrlo zdravo zakoračila u prostor koji barem liči na humano i civilizirano. Čak i kanadski kršćani sada moraju revidirati svoje “ziher žalopojke” te prihvatiti se posla u svojim vlastitim životima umjesto da vode krstaške ratove kontra istospolovilnog bluda (kojega, po Zakonu, više – nejma)…

Na drugoj strani planete Ćiro popio glatku mađaronsku tricu, a jedan Osječki mladac se javno sjeća kako je častio osječke Srbe kiselinom iz akumulatora, te kundacima i čak sa štogod metaka. Jerbo mu je to bilo naređeno. A danas je njegov naredbodavac visoko gori u politici, a mladac ki mladac nit polovnoga merdžu nemre kupit. Al’ se more popet na državnu teledalekovidnicu (latinski prijevod: SVJETLOMIČNAudružba; u Libiji, Omanu i Sudanu, svakako i u Iranu poznatija kao TV oliti televizija) and zboriti kad sam bijo mladi hičkok jaaaa

Mislim mali ima maštu. Definitivno. Eno glavati Glavaš je oma rekel svoje. I svi znaju da je čovik u pravu. A kako bi bilo drugačije: ovaj zelenjavi mladac trči na TV, i sad ga treba samo proslijediti u susjedno Vrapče; kojeg vraga on zna o strategiji, odgovornosti i činjenicama!?

Ma, ljudi moji, niti ja ne znam NIŠTA! Ali, sve mi drago – na mojemu zaslonu (Libija, Oman itd. državice to zovedu platno oli ti ekran) nema niti jedne kapi krvi. Ja ću i noćas sigurno zaspati. A g. Glavaš i njemu slični se NIKADA neće probuditi. Iz monstruozne ogrezlosti fetišiziranoga životinjarenja. I krpanja svoje vlastite pozicije leševima smisla.

U ime velikih ideja, veliki antikristi. I nikako im ime nije bin-ladenovsko; oni su dečki iz naše ulice, iz našega Sabora. Idi Amin je bio amater, a dobio je Olivudski vilm. Glavašev film ne treba niti njemu samome. Ali – ne more mu uteć. Nikad!

I kuj more sad reć da je ovo baYka o pederima?

Sve, sve, samo baYka - nikako!

U Kaštelima "osvaniYo" ogroman spomenik - jedno 20-tak tona prvorazrednog granita. Koji je uvezen. Za novce Naroda. Koji nema baš previše. Novaca. Vlast se pobrinula da spomenik bidne masivan kako ga noćni zalutali "štapin" nebi "iznenadio". Očito, ljubav je ljubavnija kad je masivnija. Pa je nemreš nit "štapinom" mrdnuti...

Žali mi se jedan kako niti Mostar nije šta je bija. Nakon toliko i toliko godina, a sada sa ženom i poodraslom djecom, ovoga ljeta je najzad otišao tamo da se opusti i merači u vrućem mostarskom ljetu.

Šparao čovik da ima za pokoju pijanku sa starim društvom, pa da skoknu do Dubrovnika ili bar Neuma. Je, pomišljao je i na Makarsku...

A onda je uslijedila bombovita i mučna noćna mora od koje se još oporavlja - "izmasirali" su ga oni u koje je najviše vjerovao, koje je ikada najviše volio.

Umalo nije poljubio asfalt na kalgarijanskom aerodromu kad se vratio...

U PiŠ-u sve po starom. (Jest, Bogami, baš se zovede PiŠ!):

ovdi mi jedan deran - a nekada vrli čimbenik PiŠa - prodaje neke puno primitivnoizvansmislene trikove umnosti i stila dok se ja nisam malko uozbiljio i odlučio skupiti činjenice. Gotovo me šokiralo sa kakvom sam lakoćom skinuo sve sa PiŠovih komputora. I umjesto da govorim o "ministru" koji sada goli kruh zarađuje u društvu Pakistanaca i čistačica ja ću napisati sasvim kratko: PiŠovci, pogledajte malo bolje svoje kompjutore. Vjerujte mi - imate problema. Ozbiljnih.

A "ministru" - sada mi je i tužno i jasno zašto si "spao" na Kalgari. U tvojemu slučaju nije kriva niti politika niti neko moguće "krivo" krvno zrnce (to znamo obojica), ti si čouče golem teret sam za sebe (ovo znam ja, cijeli PiŠ izuzev tebe i još nemali broj onih koje si ti sam nekada zvao prijateljima)...

Idemo dalje u "žutom" tonu:

rečenica mojega kalgarijanskog desetljeća je

MOREŠ BIT PRISUTAN

izgovorena izmedju dva bliska prijatelja (u kontinuitetu barem 20tak godina) a povodom vjenčanja ovoga prvog. Ili drugog, zar je to važno!?

Jedan drugi sa ružičastim kadilakom odlazi na posao. A onda zove ženu sa mobilnoga (neće da "troši" kompanijski telefon -a svi koji išta znaju o divljome zapadu danas znaju da je taj lokalni poziv BESPLATAN) da mu donese nekaj za prezalogajiti. Čovik radi naporno: cijela četiri sata "u cugu", a žena je tek dvadesetak kilometara dalje. Za kalgarijanske mjere blizu. Za njegova kadilaka, a posebno sramotno nisku plaću meni se čini da i ameba nebi mogla na sve ovo ostati hladnokrvna...

Ondak opet u novine: evo izvatka iz friška "Ferala"

Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
GLAVAŠ                        27. srpnja, 2005.
cijeli članak

Jedan je hrvatski državljanin stigao na područje Drniša iz Finske 6. srpnja ove godine. Tri dana kasnije je uhapšen i zadržan u pritvoru zbog «utemeljene sumnje» da je u ratu u kninskom zatvoru fizički zlostavljao jednog drugog hrvatskog državljanina te tako počinio «ratni zločin protiv zarobljenika». Kriminalističkom je obradom, brzinom munje, utvrđeno sve o njegovom zločinu nad jednim pripadnikom hrvatske vojske. Samo tri dana bila su potrebna revnim pravosudnim i policijskim organima da «izvan svake sumnje» ustanove odgovornost za težak «ratni zločin protiv zarobljenika», te da počinitelj završi s onu stranu brave.

E sad, jedna druga vijest vuče se kao trakavica već skoro mjesec dana, a govori o teškom ratnom zločinu sa smrtnim ishodima, ne nad vojnicima, nego nevinim civilima, a da pri tome glavni osumnjičeni nije ni primirisao prostorije istražnoga suca, a kamoli bio priveden, pa još i pritvoren. Suština te razlike u ponašanju takozvane pravne države leži u činjenici da je onaj hrvatski državljanin s početka priče zapravo Srbin za čije je policijsko privođenje i potom pritvor dostatna tek sumnja u počinjenje zločina, dok je onaj drugi koji arogantno i svakodnevno zasipa javnost svojim svinjarijama neupitni Hrvat, pače nosilac spomenice Domovinskog rata i čitavog niza odlikovanja, on je još i ratni vojni invalid doduše s lažnim invaliditetom, on je ratni, a bogami i mirnodopski gazda Osijeka, on o sebi govori i piše u trećem licu, nešto kao srednjovjekovni monarsi, njega ni nakon skoro mjesec dana od iskaza Krunoslava Fehira koji ga tereti za teške ratne zločine nad osječkim Srbima nitko nije pozvao niti na informativni razgovor, a kamoli uhapsio ili zadržao u pritvoru.

Štoviše, Državno odvjetništvo učinilo je sve da javno kompromitira tobože zaštićenog svjedoka emitirajući u javnost sumnje u njegov iskaz, koji između ostaloga sadrži i samooptužbu o direktnom sudjelovanju u ubojstvu. Trenutačni rezultat nevjerojatnog cirkusa u režiji najviših pravosudnih organa jest da je krunski svjedok osječkih ubijanja, koji teško tereti Branimira Glavaša, ali i samoga sebe, slobodan čovjek, kojega nitko nije uhapsio zbog priznanja vlastitoga zločina, jednostavno zato jer ako bi mu se povjerovalo da je i sam svojom rukom ubio, onda bi trebalo vjerovati i u dio iskaza da mu je zločin naredio Branimir Glavaš.

 

Znam da nećete primjetiti kako se ozbiljan svijet sa nama više niti ne sprda. Naime, baš se na beogradskoj televiziji odvijaju utrke od besmisla sa "dokazima" koji "konačno" objašnjavaju srpskom puku kako su tamo nekakvi srpski zločini izmišljeni i da - na primjer - nikakva tamo neka Srebrenica nije postojala osim na onomu omraženom CNNu...

 

Smisao & Zdrav Razum su grdo najebali na Balkanu i prije svojega rođenja. Kad malo bolje razmislim - balkan je opako zarazan. Evo da mi se čini kako je i sam Bušivoye Grmaljević rođeni balkanac. Ipak, i on će se povući iz svojih ratova kada računaljke njegovih savjetnika pokažu da je vrijeme. Da je on baš pravi balkanac, ko bi njemu išta mogao reći!?

 

Prije neko veče sjedimo. Čovac koji nerado priča odjednom reče A DA MAJKUMU!

 

Priupitnem a otkuda mu ta sjajnovita rečenica "pade":

Ma, reče on, znam ja nas, a opet me iznenadi! Neće više. Nikad!

 

Čovac kao i bezbroj puta prije sjedio i častio društvo u svome stanu. Došli njivi (neBalkanci), a i naši (Balkanci). Naši muču, muču, a ondak kad neki emglez nešto reče a oni ki psi. Na tu tvrdnju, na tu temu. Pa ondak tako do besmisleno SVAKI PUT. Čovac jedva preživjo od srama.

 

 A DA MAJKUMU!; sad neka se nalokavaju i napucavaju na drugom mjestu; ja tu gamad više nit' mrtav ne zovem u svoje društvo, u svoju kuću...

 

Heni Erceg se sjećam sa kraja osamdesetih kad je kao HRABRA reporterka HTVa (u to vrijeme TVZ) koncem sedamdesetih nagrabusila na Kosovu. Bila i ostala karakter, profesionalac, ljudina.

 

Na njenu adresu se svih ovih godina slilo više smeća no na Njujorško gradsko smetište. I niko ne zna zašto. Istovremeno ista dama je izuzetno cijenjena i nagrađivana izvan Hrvatske u i izvan profesionalnih krugova.

 

Slika o nama nije nit tužna nit ružna. Mi nemamo slike. Samo ton. Kao svrake.

 

Balkanski ajnštajni nepogrešivo usavršavaju teoriju razjebaniteta u svakoj metropoli i u svakoj pripizdini ove planete: nakon svakoga rata se iznova gudali TO JE NAMA NAŠA BORBA DALA, HEBI CARLU SLAVI ĐENERALA (ili već generalisimisa, kuj bi sad sve te kategorije i izrazove znao!?)

 

Hvala na pitanju: primjetio sam da je ljeto,  ali - niko sretniji od mene što NJAZAD - radim! Bit će čvaraka! A za moje lokalne obožavatelje: idem na golf svakog drugog vikenda; ždera i lokanje su besplatni and neograničeni - jema li ko kuj voli igrat golf da ja mogu s mirom lokat i žderat? Sve džaba.

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade 

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/27/06