teoriYA
razYEbaniteta...
...ko se riječi laća
Bogme nejma gaća i tu je (pjesmi) kraj a đe je kraj tutekarce počinje
raj
Sad viđaj i vako:
Ko se riječi laća a ima na izvoz gaća tu vragu nejma kraja već samo
tržištu do jaYa
Daklem:
S riječima SAMO pozitivno Inače razHebaće Vas rekreativno
(NIMALO Irelativno)!
Kanada ozakonila istospolne brakove – konačno je i to
“puklo” kao OZAKONJENA stvarnost koje su se mnogobrojnu zabrinuti
kršćani plašili ki smaka svijeta. Evo i od toga zla prošlo tjedan-dva, a
smaka svijeta niotkuda! Mora bit da su i tu svoje prste upleli – a ko
drugi – no pederi!
Sa svoje strane meni je drago da se derani ženu s
deranima i to još u svojim najboljim godinama: naime, ako se ova moja
kojim slučajem uzbuni i ode ondak ću ja - mada star i mastan - imati
popriličan broj mladih and zgodnih na izbor za novi mrač.., ovaj bračni
pokušaj. Jesam li ovdje šta zaboravio? Jok, ništa! Istovremeno ne vidim
da su oni koji do jučera nisu osjećali sklonosti za istim spolom – a
zbog ovoga Zakona – odjednom počeli trčati u istospolovilna iskustva.
Zabrinutim kršćanima ostaje za pouku: i pedere je Bog stvorio. I
blagoslovio. Da li se iko od Vas posramio za sve one bjesomučne gadosti
koje ste nemilice sipali po tome svijetu koji Vam “ugrožava familiju,
brak i lijepu sliku svijeta” po Vašim normama??????? Ili su Vam ti
derani i istospolne deranice samo bili dobar izgovor za beskonačna smeća
i razvrat u vlastitim životima?
Ja tvrdo vjerujem i osjećam da je ovim Zakonom Kanada
vrlo zdravo zakoračila u prostor koji barem liči na humano i
civilizirano. Čak i kanadski kršćani sada moraju revidirati svoje “ziher
žalopojke” te prihvatiti se posla u svojim vlastitim životima umjesto da
vode krstaške ratove kontra istospolovilnog bluda (kojega, po Zakonu,
više – nejma)…
Na drugoj strani planete Ćiro popio glatku mađaronsku
tricu, a jedan Osječki mladac se javno sjeća kako je častio osječke Srbe
kiselinom iz akumulatora, te kundacima i čak sa štogod metaka. Jerbo mu
je to bilo naređeno. A danas je njegov naredbodavac visoko gori u
politici, a mladac ki mladac nit polovnoga merdžu nemre kupit. Al’ se
more popet na državnu teledalekovidnicu (latinski prijevod:
SVJETLOMIČNAudružba; u Libiji, Omanu i Sudanu, svakako i u Iranu
poznatija kao TV oliti televizija) and zboriti kad sam bijo mladi
hičkok jaaaa…
Mislim mali ima maštu. Definitivno. Eno glavati
Glavaš je oma rekel svoje. I svi znaju da je čovik u pravu. A kako bi
bilo drugačije: ovaj zelenjavi mladac trči na TV, i sad ga treba samo
proslijediti u susjedno Vrapče; kojeg vraga on zna o strategiji,
odgovornosti i činjenicama!?
Ma, ljudi moji, niti ja ne znam NIŠTA! Ali, sve mi
drago – na mojemu zaslonu (Libija, Oman itd. državice to zovedu platno
oli ti ekran) nema niti jedne kapi krvi. Ja ću i noćas sigurno zaspati.
A g. Glavaš i njemu slični se NIKADA neće probuditi. Iz monstruozne
ogrezlosti fetišiziranoga životinjarenja. I krpanja svoje vlastite
pozicije leševima smisla.
U ime velikih ideja, veliki antikristi. I nikako im
ime nije bin-ladenovsko; oni su dečki iz naše ulice, iz našega Sabora.
Idi Amin je bio amater, a dobio je Olivudski vilm. Glavašev film ne
treba niti njemu samome. Ali – ne more mu uteć. Nikad!
I
kuj more sad reć da je ovo baYka o pederima?
Sve, sve, samo baYka - nikako!
U
Kaštelima "osvaniYo" ogroman spomenik - jedno 20-tak tona prvorazrednog
granita. Koji je uvezen. Za novce Naroda. Koji nema baš previše. Novaca.
Vlast se pobrinula da spomenik bidne masivan kako ga noćni zalutali
"štapin" nebi "iznenadio". Očito, ljubav je ljubavnija kad je masivnija.
Pa je nemreš nit "štapinom" mrdnuti...
Žali mi se jedan kako niti Mostar nije šta je bija. Nakon toliko i
toliko godina, a sada sa ženom i poodraslom djecom, ovoga ljeta je
najzad otišao tamo da se opusti i merači u vrućem mostarskom ljetu.
Šparao čovik da ima za pokoju pijanku sa starim društvom, pa da skoknu
do Dubrovnika ili bar Neuma. Je, pomišljao je i na Makarsku...
A
onda je uslijedila bombovita i mučna noćna mora od koje se još oporavlja
- "izmasirali" su ga oni u koje je najviše vjerovao, koje je ikada
najviše volio.
Umalo nije poljubio asfalt na kalgarijanskom aerodromu kad se vratio...
U
PiŠ-u sve po starom. (Jest, Bogami, baš se zovede PiŠ!):
ovdi mi jedan deran - a nekada vrli čimbenik PiŠa - prodaje neke puno
primitivnoizvansmislene trikove umnosti i stila dok se ja nisam malko
uozbiljio i odlučio skupiti činjenice. Gotovo me šokiralo sa kakvom sam
lakoćom skinuo sve sa PiŠovih komputora. I umjesto da govorim o
"ministru" koji sada goli kruh zarađuje u društvu Pakistanaca i
čistačica ja ću napisati sasvim kratko: PiŠovci, pogledajte malo bolje
svoje kompjutore. Vjerujte mi - imate problema. Ozbiljnih.
A
"ministru" - sada mi je i tužno i jasno zašto si "spao" na Kalgari. U
tvojemu slučaju nije kriva niti politika niti neko moguće "krivo" krvno
zrnce (to znamo obojica), ti si čouče golem teret sam za sebe (ovo znam
ja, cijeli PiŠ izuzev tebe i još nemali broj onih koje si ti sam nekada
zvao prijateljima)...
Idemo dalje u "žutom" tonu:
rečenica mojega kalgarijanskog desetljeća je
MOREŠ BIT PRISUTAN
izgovorena izmedju dva bliska prijatelja (u kontinuitetu barem 20tak
godina) a povodom vjenčanja ovoga prvog. Ili drugog, zar je to važno!?
Jedan drugi sa ružičastim kadilakom odlazi na posao. A onda zove ženu sa
mobilnoga (neće da "troši" kompanijski telefon -a svi koji išta znaju o
divljome zapadu danas znaju da je taj lokalni poziv BESPLATAN) da mu
donese nekaj za prezalogajiti. Čovik radi naporno: cijela četiri sata "u
cugu", a žena je tek dvadesetak kilometara dalje. Za kalgarijanske mjere
blizu. Za njegova kadilaka, a posebno sramotno nisku plaću meni se čini
da i ameba nebi mogla na sve ovo ostati hladnokrvna...
Ondak opet u novine: evo izvatka iz friška "Ferala"
Heni ERCEG
GLEDE & UNATOČ
GLAVAŠ 27. srpnja, 2005.
cijeli članak
Jedan je hrvatski državljanin stigao na područje Drniša iz Finske 6.
srpnja ove godine. Tri dana kasnije je uhapšen i zadržan u pritvoru zbog
«utemeljene sumnje» da je u ratu u kninskom zatvoru fizički zlostavljao
jednog drugog hrvatskog državljanina te tako počinio «ratni zločin
protiv zarobljenika». Kriminalističkom je obradom, brzinom munje,
utvrđeno sve o njegovom zločinu nad jednim pripadnikom hrvatske vojske.
Samo tri dana bila su potrebna revnim pravosudnim i policijskim organima
da «izvan svake sumnje» ustanove odgovornost za težak «ratni zločin
protiv zarobljenika», te da počinitelj završi s onu stranu brave.
E sad, jedna druga vijest vuče se kao trakavica već skoro mjesec dana, a
govori o teškom ratnom zločinu sa smrtnim ishodima, ne nad vojnicima,
nego nevinim civilima, a da pri tome glavni osumnjičeni nije ni
primirisao prostorije istražnoga suca, a kamoli bio priveden, pa još i
pritvoren. Suština te razlike u ponašanju takozvane pravne države leži u
činjenici da je onaj hrvatski državljanin s početka priče zapravo Srbin
za čije je policijsko privođenje i potom pritvor dostatna tek sumnja u
počinjenje zločina, dok je onaj drugi koji arogantno i svakodnevno
zasipa javnost svojim svinjarijama neupitni Hrvat, pače nosilac
spomenice Domovinskog rata i čitavog niza odlikovanja, on je još i ratni
vojni invalid doduše s lažnim invaliditetom, on je ratni, a bogami i
mirnodopski gazda Osijeka, on o sebi govori i piše u trećem licu, nešto
kao srednjovjekovni monarsi, njega ni nakon skoro mjesec dana od iskaza
Krunoslava Fehira koji ga tereti za teške ratne zločine nad osječkim
Srbima nitko nije pozvao niti na informativni razgovor, a kamoli uhapsio
ili zadržao u pritvoru.
Štoviše, Državno odvjetništvo učinilo je sve da javno kompromitira
tobože zaštićenog svjedoka emitirajući u javnost sumnje u njegov iskaz,
koji između ostaloga sadrži i samooptužbu o direktnom sudjelovanju u
ubojstvu. Trenutačni rezultat nevjerojatnog cirkusa u režiji najviših
pravosudnih organa jest da je krunski svjedok osječkih ubijanja, koji
teško tereti Branimira Glavaša, ali i samoga sebe, slobodan čovjek,
kojega nitko nije uhapsio zbog priznanja vlastitoga zločina, jednostavno
zato jer ako bi mu se povjerovalo da je i sam svojom rukom ubio, onda bi
trebalo vjerovati i u dio iskaza da mu je zločin naredio Branimir
Glavaš.
Znam da nećete primjetiti kako
se ozbiljan svijet sa nama više niti ne sprda. Naime, baš se na
beogradskoj televiziji odvijaju utrke od besmisla sa "dokazima" koji
"konačno" objašnjavaju srpskom puku kako su tamo nekakvi srpski zločini
izmišljeni i da - na primjer - nikakva tamo neka Srebrenica nije
postojala osim na onomu omraženom CNNu...
Smisao & Zdrav Razum su grdo
najebali na Balkanu i prije svojega rođenja. Kad malo bolje razmislim -
balkan je opako zarazan. Evo da mi se čini kako je i sam Bušivoye
Grmaljević rođeni balkanac. Ipak, i on će se povući iz svojih ratova
kada računaljke njegovih savjetnika pokažu da je vrijeme. Da je on baš
pravi balkanac, ko bi njemu išta mogao reći!?
Prije neko veče sjedimo. Čovac
koji nerado priča odjednom reče A DA MAJKUMU!
Priupitnem a otkuda mu ta
sjajnovita rečenica "pade":
Ma, reče on, znam ja nas, a opet
me iznenadi! Neće više. Nikad!
Čovac kao i bezbroj puta prije
sjedio i častio društvo u svome stanu. Došli njivi (neBalkanci), a i
naši (Balkanci). Naši muču, muču, a ondak kad neki emglez nešto reče a
oni ki psi. Na tu tvrdnju, na tu temu. Pa ondak tako do besmisleno SVAKI
PUT. Čovac jedva preživjo od srama.
A DA MAJKUMU!; sad neka se
nalokavaju i napucavaju na drugom mjestu; ja tu gamad više nit' mrtav ne
zovem u svoje društvo, u svoju kuću...
Heni Erceg se sjećam sa kraja
osamdesetih kad je kao HRABRA reporterka HTVa (u to vrijeme TVZ) koncem
sedamdesetih nagrabusila na Kosovu. Bila i ostala karakter,
profesionalac, ljudina.
Na njenu adresu se svih ovih
godina slilo više smeća no na Njujorško gradsko smetište. I niko ne zna
zašto. Istovremeno ista dama je izuzetno cijenjena i nagrađivana izvan
Hrvatske u i izvan profesionalnih krugova.
Slika o nama nije nit tužna nit
ružna. Mi nemamo slike. Samo ton. Kao svrake.
Balkanski ajnštajni nepogrešivo
usavršavaju teoriju razjebaniteta u svakoj metropoli i u svakoj
pripizdini ove planete: nakon svakoga rata se iznova gudali TO JE NAMA
NAŠA BORBA DALA, HEBI CARLU SLAVI ĐENERALA (ili već generalisimisa, kuj
bi sad sve te kategorije i izrazove znao!?)
Hvala na pitanju: primjetio sam
da je ljeto, ali - niko sretniji od mene što NJAZAD - radim! Bit će
čvaraka! A za moje lokalne obožavatelje: idem na golf svakog drugog
vikenda; ždera i lokanje su besplatni and neograničeni - jema li ko kuj
voli igrat golf da ja mogu s mirom lokat i žderat? Sve džaba.
Kao i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
iz
Kanade od Vašega Vlade