skinuto sa naslovnice marta 23. 2010.

rat & bolest

...realitet retardiTETA...

...Obama dobio Nobelovu nagradu za mir. Neka je. Papir svašta trpi (Čak i moju inauguracijsku besjedu tome istome O'maniGa). Meni samo žao što neću moći bacit pogled na ona dva i pol milijuna dolara...

...a onda, kad i NE razmislim, sramota me: šta bi ja sa dva milijuna dolara?!? Ono sve oko mene je tako jeftino da bi i ozbiljnija šaka dolara odmah privukla sve županijske pacove na moj sir, a samo šaka dolara više bi doslovce izbrisala i moju tjelesnu sigurnost...

Uell, sad Vam je jasno za kaj uzdišem za POGLEDOM na dva milijuna dolara. I nikaj više. Ono baš mi fino viđat kad Pamela Anderson protrče sa jedne strane TV-a na drugu stranu. TV-a. I – nikaj više. PREskupo je to. Čak i za zdravlje.

A zdravlja, nije da se žalim, ipak nije bilo viška: strefilo onako YUnački podmuklo i grdo. Ne mogu o detaljima jer se (zasad) preživjelo, a grđe & gore može vazda, pa me baš YUnački straj da mi ne stigne i nešto grđe a ja preživim i onda mi ovo sada bidne smješno, patetično i grešno...

Kad mi je zujalo u ušima, možđane nisu radile: nedostatak intelektualnih i duhovnih kapaciteta. Ne žalim se niti na to: dobro mi došla ta intelektualna ograničenost moja draga. Duhovna uskoća i neke druge skučenosti moje ovaj put su me masivno zaštitile od realnosti. Onako YUnački...

Bolest je, kažu, BORBA za zdravlje. Ja sam zaključio –BEZ skupa istraživanja- da je bolest – BOLEST: kako je stigla na moju adresu, još lakše će na tvoju. Što ja, TREBA LI UOPĆE ZAPISATI!?, istinski pomenutu nikome ne želim. Čak ni onom kazanomU najgrđemU dušmanU...

Bolest je vrijeme kada tijelo kaže nisi date kalendare koristio kako Bog zapovjeda pa te, evo, stiglo. Ajme kako to gotovo točno ZVUČI! Činjenica je da ima puno predvidivih bolesti, ali ih je PREVIŠE još koje nemaju jasnu predvidivost, a posljedice im znaju biti izvan dohvata svih čuda (moderne) medicine...

Borba kontra bolesti

...na svaku mi ranu

Dospi soli

Tako se to radi sa salamom

I dodaj pjesmu

Kako se voli

Neka se ori

Našim neotplaćenim stanom...

...zanimljivo je kako borba NE znači i rat. Najčešće. A u ratu smo! Svakodnevno. Svakosatno. Svakominutno. VAZDA!

Iz onijeh ratova koje načinu države ispadaju raznorazni eroji, pukovnici i slavni pokojnici.., ponajviše novi bogatuni i JOŠ VIŠE nove bijede, seljakowa i profesorowa u grackim kantama za smeće...

Ovi drugi ratovi koji se svakosatno biju e a da bi se pojedinačno nekako primaklo punu tanjuru ili barem lijeku od kojega se preživi bolest teška, daklem ti svakosatni, svakouzdisajni, svakodnevni ratovi koji su vazda za cilj imali EGZISTENCIJU a NE promjenu tamo neke vlasti, granica ili kojekakvoga pijana politička smeća.., daklem ti ratovi –nije dokazano, ali mrš odavde i ne lupataj!- JOK postoje. Nejma. Popapala maca...

Istina je da se MI BORIMO ali to je samo ono kako se inače kod naske KAZUJE, ali to NIPOŠTO ne označava nikakav tamo mogući ali i nemogući daleko mu kuća bila, da prostiš RAT...

Zagledavanjem u YUnake ovoga našoga najvriškijega belkenjskoga rata MISLIM da sam shvatio okuda su svi drugi ratovi nepoželjni: naime kad neki novi Alija Sirotanović iskopa (onako jaranski i džaba) novu skeptičku jamu za gornji Prnjavor DANAS i spasi općini dvaes kila gotovoga novca ONDA lokalni eroji udruženoga rada i demokuratska tržišta IZGUBE masne provizije, a lokalni političarowi izgube tamo neke kuverte i masu janjetine vruće uz najnovije pevaljke iz Zagorje Zelene!

Daklem RAT toga novovjekovnoga pojedinaca za džaba Alije Sirotanovića je napad na poduzetništvo i političke slobode demokuratska suvremena društva gornjega Prnjavora, te taj (PLJUC, PLJUC) DRUG, A.S., treba da se drži komunjarski vremena, a ne da nas zahebava u ova poštena demokuratska vremena!

Privatne osobe, tzv. persone ili pojedinci NEMAJU svoji ratova! Ne može svako da se igra Države! Jer kad Država zamuti rat onda naši sokolovi spuckaju njizne kokoše i kad se vrate doma ne moraju nikaj delati do prckati a i terorizirati (ovosno o ukusima) sve konobarice (i naše i njizne, hebeš konobarce, sve je to isto!) u županiji, Županji, ali i na Savskoj cesti te đe god se takve mogu naći...

Kad Država zamuti rat i naši sokolovi učine to i to njiznim bradurnatim kokošama onda se nami sa vronte koja se zovede crta boyna (a iz Toga RATA), vrati PET puta više YUnaka no šta se tamo ikad tuklo: te od tijeh pet YUnaka njizi petnajest oće stan, pemziju, šagod nacjojnaliziranih i puno više privatiziuraniH poduzeća, onda da im se ne diraju i NIPOŠTO komentiraju UKRADENA dobra i loša i...

Zahtjevi ne staju na ovoj tek pomenutoj listi – MNOŽE se svakim udisajem! I niko se nije zabrinuo. Ovaj dio NIJE čudan: BOLESTAN je. Onako brutalno suicidalan. Ali, kako da Yunaci koju juru konobarce još i razmišljaju da koji turac komunjeristički je taj tamoi neki SUICID!?! Je, znamo šta je BRUTALNO: komunjerosi i swrbosi.., dobro, i ti PROeuropejci vu našim redovima (koje ćemo hebat po malo na svakom koraku im, sve dok ne pobjegnu u Kanadu ili malo dalje...)

Vu našim selima se puca iz svih cijevi kada se rodi – muško. Novi sokol za novi rat. Massallah! KaKo smo civilizacijski uznapredovali evo nam se masno puca i po svijem gradovima. A to ne mož' bre bolan bRez pevaljku. Što nepismeniju sa što dužim nogama i šta kraćom suknjom. A, za glas pitaš, daj ne zahebaji, ko će je još i slušat...

Nama je naša borba dala da opljačkan građanin MORA šapćat HVALA. Svakome „obrambeniku“ koji mu se naprči na porez, imovinu, ugled, zrak, vodu, POMISAO...

Da li je rat onda uopće završio, morete se ZapriupitaT?

A ja Vam kažem NE POSTAVLJAJTE UZALUDNA pitanja dok serenadeR pljucka po yosiPOPiviću: ovo nije bajka o poštenju, gospodo moja. Koristite Vaše klipe u Vašim bajkama. Ili noćnim morama, ak ste državljanin Republike Peščenice. Ostalima su noćne more zabranjene!

...i onda mi neki lik dojde i kaže kako mu je ŽAJ šta sam JA dobil rak!?!

E, onda ga ne mogu sklonit sa vidika dok mu ne natočim (yest, na MOJ račun!, kak ste samo to prokljuvili!?) još jednu ljutu, a rodijak nastavi da on sve to razumi i da ja neću krepat odmah jerbo (to ja trebam zaključit iz svega tega UmNovanja) ako nastavim NJEMU mukte dolivat onda NIKAD umrit neću i eto ti za kaj NE treba na te glupave intelektualce, tzv. doktore trošit nofca: BOLJE ga ispit 'vak'...

Istina je da ja nemam rak, ali ovdje gdje sjedim opako se tučemo sa jednim rakom kojega ja imam namjeru ISKORJENITI.

Istina je da sam svojevremeno povirio u riječnik i naučio šta mu to dojde „suicidalan“. Stvarnost je da ovaj već dvomjesečni rat sa RAKOM privatnim u mojemu domu NIJE zavrijedio pozornost niti nekih mi navodno bliskih prijatelja, pa se otuda ne žalim niti na lokalnu televiziju.

I rat i bolest se ispostavljaju sasvim dosadnim činjenicama jednoga balkenjičkega životinjarenja. I dok me god tako tuku, ja ću izdržavati. A kad prestanu – krepat ću. Od dosade. I to se NE zove (uzaludni) mazohizam, to je moj – nacJOJnalni ponos...

Kao i vazda prije,

uz najiskrenije pozdrave

od Vlade iz Kanade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 03/23/10