razglednice, disane

...nisam cviko biti niko!

...ako je išta SAMO PO SEBI definicija besmisla onda su to beskrajni požari uzduž i poprijeko hrvatske jadranske obale: prateći ih iz prvoga lica jednine zadnjih preko 30 godina otkrivam da iz svakoga pepela ne izroni feniks, ali iz (gotovo svakog!) kamena davno spržene šume rasplamsa se - katastrofičan požar! Opet. I opet...

...pristigla mi ova „razglednica“ legendarnoga Zlatka TOMIČIĆA u kojoj on –od slova do slova preneseno- kaže:

Požari na Jadranu ili kako pretvoriti najljepšu obalu u pustinju

Svakoga ljeta gori naša obala. U svakom mjestu gdje gori kažu – da su podmetnuti.

Odjednom na nekom području planu požari na više mjesta –svi u istom trenutku. Da se to podmeće, ima mnogo dokaza.

Tko to radi? U prvo vrijeme se govorilo da to rade Srbijanci, Srbi iz Srbije, pa to rade ovdašnji Srbi, tzv. "Prečani" ili "Prekorječani".

Sada opet gore naše šume – crnogorične ili bjelogorične, maslinici, vinogradi, makija. Neke počinitelje uhvate, ali ih puste, a kazne su simbolične, male globe, mali broj zatvorskih dana.

Sve i dalje gori! Počeli su podmetače imenovati. Sve su to naša, hrvatska imena. Zašto to rade? Obrazloženja krivaca su komična: posvađao se sa ženom i slične gluposti. Najdirljiviji je iskaz onoga ubojice Velebita. Bio je jedan grm koji mu je smetao pri prolaženju, i zamislite: Grm se je usudio jednom ga ogrebati i stoga ga je zapalio! Tako je planuo i veliki dio Velebita. Šteta iznosi samo –10 milijuna kuna.

Sada su poslali na takva mjesta kao uhode policajce-specijalce. Prije su u podmetača palikuća nalazili neke zapaljive bombice i rakete. Sada nalaze u uništavatelja naših najljepših prirodnih predjela kanistre s benzinom i upaljače i slično.

Neki su izazivači šumskih požara već uhvaćeni, a vrbuju i svoje prijatelje da i oni pale!

Oni koji misle od početka ozbiljno, kažu: Treba u takve odmah na licu mjesta pucati.

                             Zlatko Tomičić

Ako Vas zanima da li sam i ja za PUCANJE, odmah kazujem: pa ja već decenijama pucam! Što od bijesa, razočarenja i nemoći.., i pucam li, pucam ALI – prženje & požari na Jadranu NE jenjavaju!

NIJE MOGUĆE da prije četnici, a danas neki (naši) luđaci mogu tako lako, tako temeljito monstruozno uspješno ISPOD NAŠIH NOSEVA (i prozora) zapaliti, užgati I SAM SMISAO! Šta još može i mora izgoriti da primjetimo koliko smo MI (a ne tamo neke politike, psihijatrije, zakoni, tehnologije...) zatucani do sasvim bedastoga SAMOUNIŠTENJA!

Ma ko se to može s nama nasprdati bolnije i razornije!?! Barem ovo nije pitanje stranke, klupske boje ili neke druge unutarnacionalne podjele; ovo je istinsko ISKONSKO pitanje temelja i kvaliteta NAŠIH života, NAŠE svakodnevnice, a –Bogami- i ugleda u svijetu...

Dakle, ni blesavom ovdje NIŠTA objašnjavat NE treba.

A što se tiče onih pucaljki po časnom g. Tomičiću, ajmo vako: čemu „pucaljka“ vrijedi kod ćorava oka il' drhtave ruke? I ovdje znamo odgovor! Hajdemo onda „propucati“ sve to što je oko nas ODGOVORNIM pogledom Odrasle Osobe. PRIJE no budala uleti sa benzinom, šibicama ili sličnim „rekvizitima“. Ako već doista volite SVOJ Dom, onda spriječite što SVOJIM očima vidite: nema toga sabora nit policije na svijetu bijelu koji imaju toliko očiju, koliko ima jedan Narod koji NE ŽELI živjeti na, u i oko zgarišta!

A kad se KONAČNO to desi pa prođe cijela sezona BEZ požara ONDA „izgrilajte“ svoje političke lidere, prokažite policiju gdje god je bila spora, „mlaka“, pa i ćorava, ako ste to vidjeli/doživjeli, PROKAŽITE pijane i lijene vatrogasce koji su sjedili dok je gorilo...

I – TRAŽITE jasne odgovore i PUNU zakonsku odgovornost.

A djecu i mladost „zarazite“ ne glomaznim riječima i mitovima već im PRIMJEROM POKAŽITE kako se doista i voli i štiti svoje. Pogotovu one vrijednosti koje nikakav novac NE MOŽE kupiti...

Ajme moje „recepture“! Kako je lahko biti pametan sa strane!!! Ipak, živim u i oko šuma cijeloga života. One jadranske su mi ostale zauvjek najljepše i najdraže, pa sam gledao –gdje god sam išao- kako se to štiti, kako se s time neprocjenjivim blagom gospodari.

I –kako god okreneš- sve nekako dođe na ovu „moju“ gore pomenutu „recepturu“: dobri zakoni jesu važni, tehnika, tehnologija i politika moraju učiniti svoje ALI KULTURA i SVIJEST lokalnoga stanovništva ODLUČUJU.

Uvjeren sam da je moj dragi i veliki g. Tomičić napisao ovu „sprženu razglednicu“ ispod debela dima besmislenog uništenja i da on istinski NE želi pucati ALI, kao i ja, on „puca“ desetljećima od iste frustracije i nemoći.

Nabrojao sam dvadesetak zemalja u svijetu čiji zakoni imaju i pravi metak za palikuće. Istovremeno rezultati takvih ekstremnih zakona nisu dramatično popravili situaciju. Zanimljivo je dodati da među ovih dvadesetak zemalja sa smrtnom kaznom za arseniste (palikuće, piromane) politička struktura i forma variraju od „Bože me sačuvaj“ do svjetski naprednih demokracija. Dokaz više da samo političko uređenje ili stranka na vlasti NISU odlučujući faktor u spriječavanju (NAJPRIJE spriječavanju!) šumskih požara!

A to je vrlo lako vidjeti. Čak i ako se NEĆE gledati! Ono, stvar je previše opasna i užarena da bi se na sve to moglo žmiriti...

Ipak, monumentalno je teško to prepoznati i priznati! SEBI...

A onda stižemo do – KULTURE! Naše, vlastite... Reklo bi se U TOM GRMU LEŽI ZEC. Ali, ako je gotovo i poslednji grm SPRŽEN, gdje zeca naći...

Ma, nismo mi od jučera!

Najprije: kakve bulazni, kakav tamo zec!?! Nema zeca! Ko bi tražio zeca kad –Bogami- neki dobar NAŠ svijet ni kruva baš na preticanje nema; ko bi o zecovima kod tolikih junaka i takoTO...

Šta, kakvo grmlje and grmovi!?! Grmlje se kod nas ne broji!

I – priča sa sretnim krajem...

Samorazornost mašte suicidalnoga duha nije NIKAD posustala! A ja, eto, nejmam dokazova.., pa pljuckam...

Sad znamo (eto, crno na bijelo!) KO je dušman pravi. Nejma tu vilozofje: kad je NAROD sebi dušman bio, jadan!?!

Praksa „okruglog na ćošak“ postaje realnim mitom od koga se ne vidi POŽAR pod vlastitim prozorom, katastrofalan plamen nad selom rodnijem...

I mi još uvijek tražimo „dušmane i luđake“!!!! Aferim, ma šta aferim – BRAVO! Evo da i ja učim. Kako ostati u koži vlastitoj. Prije no me i ovaj (uglavnom MOJ) članak ne – raznese: neće biti nikakva pucanja, prevršilo je; sklanjaj se, narode, evo me EKSPLODIRAM ki trula dinja...

I - otišo sam u privatni posjet mojemu ovećemu vrižideru, susreo se sa više dobrih šaka domaćih čwarkova iz okolice Krawograda i primjetio da mi fali luka bijela i kupusa kisela. Čim sam prišo vratima, ona moja viče NEMOJ, nemoj za Boga!

Kaže, evo ima još dvi kašete čwaraka, jedna još na terasi, pomalo i smrducka...

Onda je uslijedila demokuratska diskusija đe je ona „pucala“ sa nekim tamo znanostima, medicinama i gerijatrijama...

Srećom sinoć bili neki emglezovi koji piju samo leden čaj, pa mi ostala puna boca vankuverske domaće prepečenice. Za koju mi je Joso reko da jest, Bogami jest srpska, al on u Kanadi bolju nije našo...

Nisam htio odma bacat da čovika ne uvrijedim, a sad ispalo da je to jedini aktivni amortizer nastaloga sranj.., ovaj stanja između mene i ove moje antičwarističke drugarice gospoje!

Daklem, KAD SAM SHVATJOJ da –a poradi hembenijeh kanadskih zakonova- ne smin vikat (jerbo će mi susjedi OMA natovarti pandurJUJ na vrat osobno lični), a nit slučajno njoj zapritit (jerbo će me onda ona najprin mlatnit sa prvim šta joj /JOOOJj!/ padne šaka, a undak i pandurJUJ pozvat da me „otretmani“), UČINILO mi se kako nejma druge no da se prihvatim „prepečene“ podrške i sačekam da ONA svrši. A NIKAD nije svršavala pri mene! Pa ti sad bidni mudaR...

Pustila mi gucaj-dva i onda uzela bočicu ki svoju!

Sad IDI!, moš biti krmača kolko oš, ali NIKAD pijana krmača! Understood!!!

Baš sam žurio i nije mi padalo na pamet trošiti dragocjeno vrijeme, ali mi „ispade“ ...ma, darling, jedina veza između mene i krmače su čwarci, a ti me daviš sa nekakvom KULTUROM!

Daleko je sunce..., i poželi da objasni, a meni sinu ZATO MUJO NA MJESECU KONJA KUJE!

Šah-MAT! Čwarkojedni pobjedJOJ brez izgubljenog poena! Istina, ona je bila zahvalna: vidio sam joj i na očima i u ušima nešto kao idi srećo, pokupi sve čwarke svijeta, samo Muju NE navijaj na struju (tek smo kupili 8.1 sound surround, moćna sprava!, probava ja cijelu noć)...

Dok sam kupovo čwarke iz okolice Krawograda NISAM uspio neprimjećeno nit uć nit izać sa pijace!

Al' sam poznat, al me voledu!!!

Pridje mi rodijak i gotovo tužnijem galsom, ka prijateljski, priupitne a da kad sam ja to zadnji put bio u Čalopeku...

Ne, nisam mislio da se zahebaye: očekivao sam intelektualni pogled umžuljnerski iz Čekrčića Donjizi, a možda.., uh!, ne bih o tome...

Ka' s' bijo u Čalopeku?

Šta ja znam, rodijak! Kupujem čwarke, kaki Čalopek.., a ako s' kupja i ti kadilaka, čestitam, nećem razgledati, danas sam maksuz čwarkocidan po celu telu belu...

AMA, ka' s' bijo u Čalopeku?

....

Evo, Čalopek je, kazćemo...

...znam, rodijak, zaboga ZNAM!, kuj ne zna đe Čalopek!? Svjecka varoš i takoTO!

Eto, viđaš da i ti znaš!

Nisam reko da ne znam!

Dobro, aj sad reci ka' s' bijo u Čalopeku?

Nikad!

Pa šta vazda sereš po Čalopeku!?!

Sinulo mu da JEDNOSTAVNO objasnim sinonim ka suprotno od antonima.., ali, možda mu se svidi Simo? ODMAH imam problem kako sakrit Antu..., hmmmm

Ajmo vako, metafora..., ma i to mi nekako komplicirano. Ono, ni ja sam nisam nikad skužio đe metafora počinje, a đe završava. Onda - zbog čega baš metafora, ako već Simo i Anto ne ferceraju dibidus...

Metafora, metaforaaaa..., aj, stari, pusti priču, oš ti da mi ko ljudi spustimo ove moje čwarke i te tvoje krumpire pa lijepo ljucki krknemo ladnu petokrakaču (Heineken)?

Ja častim.

Koja blagost i blaženstvo silno na junačkomu mu licu! Šta Gospino ukazanje, ma...

Gucnemo ki ljudi jednu, a đe jedna tu i druga mora biti i takoTO, ALI -malo, malo- pa šta ti imaš kontra Čalopeka...

Sad sam i ja zbunjen, krišom zavlačim ruku u one čwarke nadajući se kako teorija o masnoći i alkoholu može barem ublažiti moje sve očitije pijanstvo, a on ne odustaje...

Simo, Anto, metafora, fora, meta, meta-fora i - "metno" sam mu FORU!

Zašto ti mrziš Antu?

Ajme kako ga je to bolno kresnilo!

Ja ne mrzim NIKOGA! Do funjare i izrod! Nas su zavadili, a ja nisam nit ratova!

Ajmo da nisi šverca!

Kako znaš!?!

Magija, ti si samo prodava telekomunikacije?

Ne, to, ne, PONEKAD malo telefon i samo sitno...

A ne mrziš Antu?

Jok, vala!

Eto, sad i ja vidim da si ti dobar ki moj doktor! Moral & etika, kurac politika!

Uf, ova ti je zlatna!

Znam, rodijak!, ali - neće niko da plati! A to sa Čalopekom je plaćen poso za - Antu!

MAJKU ""!"#$%$#&$$/&%&%"!".., spisak.., ZNAO SAM!!!!!!

I dok se on crvenijo i pucao od bijesa i "vesela riječnika" svoga suosjećajno sam dodal: znao sam i ja. Da ti voliš Antu...

Jebo ti Ante mater, pederu!

...kako je nestao u onoj masi, nikad mi neće biti jasno. Pretpostavljam da je izbrisao moj broj i da me više neće (na)zvati...

Čwarci su (strateg-i-ja!) bili osigurani i nikad u opasnosti. Šta se desilo sa (još jednim) novim kadilakom, ostaće trajna misterija...

A ja sam, zbog Čalopeka, ostao bez još jednog kvalitetnog i najprije odanoga čitatelja.

Još malo, samo dva-tri izleta na Krawogradsku pijacu, i eto mene ki certificiranog NIKOGA...

Ne, nikad nisam cviko biti niko...

Kao i vazda prije,