burek BEZ boze...

Shaqir Duraj je stigao u Calgary samo koji mjesec ranije, tj. ovdje je manje od šest mjeseci. I u tih prvih šest mjeseci Shaqir je izgradio toliko puno da me je u pozitivnom smislu "nokautirao". Njegov poznatiji imenjak Shaq (O'Neil) doista može samo sanjati šta njegov medijski (samo za sad) nepoznati Shaq ali DURAJ radi na divljem zapadu...

Prije svega, svima onima koji poznaju Kanadu, a i sjevernu Ameriku uopće, nije teško objasniti da u nevjerojatnom izboru hrane i restorana našega bureka, boze i ćevapa gotovo ni za lijeka nema. N-E-M-A.

OK, izostavimo li Toronto i još neke turbo-velike gradove istočne obale, onda i doslovce BBĆ (Burek-Boza-Ćevapi) ne može da se nigdje nadje.

Meni su poznati neki pokušaji sa Hrvatske i Bosanske strane no, a zbog NE DAJ BOŽE recidiva bratstva i jedinstva, ti dućani su se brzo zatvarali jerbo su bili ignorirani i zbog strah(ova) široko zaobilaženi sve dok vlasnik dućana nije stavio ključ u bravu. U pravilu - zauvjek.

Inače ovdje u Kanadi nesnosna i primitivna mržnja svih onih "od tamo" prema svima "od tamo" je TRODIMENZIONALNO BOLESNA i nešto slično postoji još samo u zabitima Australije. Ovdje je isključivost ekstremnija od definicije ekstremnog i ljudi nemaju nikakvog problema da sve svoje životne frustracije "adresiraju" na glavu jadnika koji se - makar i zabunom - usudi taknuti onaj sveti nacionalni krug kojemu ne pripada.

Pametni "od tamo" ljudi nisu glupi ko ja da bi o tome i slova zucnuli jer očas posla se ispostavi da taj nevidljivi "neko" zna tvoga šefa i već sutra prije ručka ti si - NEZAPOSLEN.

Kalgari, barem što se tiče "od tamo" onih ljudi kasni za Hrvatskom nekih 50-tak godina. Ovdje bez imalo srama ima "kadilakovanih" četnika i ustaša "od 1918(!?!)" koji u svoje domaje nisu svratili zadnjih 50 godina (niti su tamo koji cent poslali) ALI čak i u vlastitom WC-u škrguću zubima na SVE što je možda "od onih njihovih"....

U takovoj jednoj sredini gdje je ukupan broj "od tamo" ljudi apsolutno MINORAN (totalni broj ljudi sa Balkana u Kalgariju ne prelazi 10 000, Kalgari danas ima više od 800 000 stanovnika svih svjetskih nacija, vjera i rasa) nas obične vjernike bureka, boze i ćevapa svaka nada da ćemo to ikada više uživati u originalu napustila je već prvih dana boravka u Kalgariju - mi koji smo odrastali uz burek i jogurt, neizostavnu poslijepodnevnu ljetnu bozu (i onda i danas BOLJU od svake Kole), mi koji smo prva piva ispijali uz ljute ćevapčiće mi.., dolaskom u Kalgari MORALI smo priznati još jedan neukusan gubitak: NO BBĆ (Burek-Boza-Ćevapi), NO MORE!!!!

A onda - desio se Shaqir!

Bez puno pompe Shaqir (Šaćir, za one koji ne znaju Albanski) Duraj dodje u Kalgari i reče sam sebi da od nečeg mora da se živi i jednostavno poče da radi. Ispekao je nešto svoga pravoga bureka i podijelio ga okolo. Za džabe, fraj oliti mukte. Ljudi htjeli da ga časte, da plate a on im samo reče da i dalje burek peče pa ako im se svidjelo eto adresa pa - dobrodošli. Svi koji vole burek! Ništa povijest, ništa politika - samo friški burek, svježi jogurt i ljubazni ali profesionalni Shaqir i njegovo osoblje!

Domaći ekstremisti, nekrofili i morbidalci su jednostavno nokautirani - kod Šaćira se skuplja i staro i mlado, i ove nacije i one religije i sve je kao u bajci. Ja odem i jedem i jedem i ne vjerujem - učim kako dobar proizvod i profesionalan pristup tržištu uvjek pobjedjuju svaku politiku, svaku mržnju i svaku bolesnu nesnošljivost. Učim ponešto i o sebi.

Za koju godinu Šaćir će biti bogat čovjek u vrhu poslovnog svijeta ove zemlje. I kada to postigne (a postignuti će SIGURNO) to neće biti politička dimenzija već samo potvrda onoga što SVAKO normalan već danas zna - poštenim i kvalitetnim radom uz jasan proizvod zabune nema.

Na drugoj strani tržište uvijek zahtijeva prepoznatljivo, profesionalno i kvalitetno. I u tom procesu prostora za politička i nacionalna naklapanja - NEMA. Prostor je slobodan samo za - RAD.

A za one još uvijek neutješne turbo-nacionalne bolesnike imam samo jednu poruku - Šaćir je sama Božija poruka SVIMA Vama: On nije komunist niti je to ikada bio, on nije Jugosloven niti je to ikada bio, on nije iredentist niti je to ikada bio, on je familijaran čovjek koji svoju familiju uvjek stavlja na prvo mjesto štiteći je kvalitetnim i poštenim radom (zaradom). On je to bio, on to jeste i to će ostati.

Sorry, bolesnici, Šaćirova priča nema nikakve veze sa politikom i zato je Šaćir osudjen na - USPJEH. Ovaj put sa "masnom" dolarskom plaćom.

Da li Vam se "lampica" sad upalila????

 *****SHAQ, HVALA ŠTO SI NAS NA NAJLJEPŠI NAČIN POTSJETIO KAKO JE ZAPRAVO LAKO BITI LJUDINA!

Svima mojim čitateljima 

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,

vazda veselo i sretno,