Nejma, drago moje čitaočko napučništvo internetske (ne)zbilje tzv.
veeelikih ideja. Barem za mene. Da sam vjerovao u veelike ideje ja bih
se davno potrudio da potrčim za njima pa kud puklo da puklo.
Ovako - idu dani Vladi u Kanadi. I - idu kako idu, a žao mi nije mada
taj "sport" ima popriličnu cijenu.
I
uvijek iznova mi se vraća ona od moje bake - sine moj ništa nije skupo
šta se novcem da kupiti.
Danas, sve bliže ponovnom sastanku sa mojom bakom, ja u miru dišem tu
poruku. Bude i starha i boli; nisam ja tenk ali, đipa negdje duboko u
duši neumorni skakavac...
Šta siješ, to žanješ, šta zakuhaš, to pokusaš.
Opet ste pogodili! Nije samo iz Biblije, to je iz duše moje bake!! A ona
nikad nije to iz zluradosti besjedila. I nikad kao prijetnju. Još manje
kao bilo kakav oblik predaje ili samoraspadajuće, mazohističke apatije.
Ona je život doista "kusala" na onoj najgorčijoj strani, pa ga opet nije
niti zamrzila, niti proklela, a najmanje odbacila.
Svojim je riječima svima oko sebe palila svijetionike razuma,
opraštanja, RADA i Vjere.
Ooopaa, ovdje priča postaje dosadna i patetična. A moja baka oma tu
"ispada" tamo neka zatucana provincijska babetina koja hm.., klepeće...
Mogu Vam reći da sam ja barem 21 godinu još grublje mislio o svojoj
baki. Zašto baš 21 godinu?
Zajebalo me, nisam mogao više jerbo je baka baš uoči mojega 21-oga
rođendana umrla...
I
baš nekako u to vrijeme ja okusio prvi svoj vlastiti novac, pa krenuo
bahato u svijet. Ono - od Poljavnica do Ravnica. Nema žene, nema djece,
a plaća zdravo "masna". U to vrijeme sam bio siguran da znam sve, mogu
sve, a 'oću, bolan, šta 'oću. Svijet je bio osvojen. Jedino što CNN nije
imao dovoljno kamera da to sve "safata", pa je tako ostalo bez medijske
"pompe" do danas.
Ne znam kako sam tako pametan, ali sve nešto mislim da se to nikada i
neće promijeniti. To sa CNNom...
I
tako su redom počeli stizati razni me događaji and dogodovštine na
mojemu "vrhu svijeta":
kupio ja 1979. prava pravcata stojadina speciala. 63 konja!!! Možda i
64. Rado sam se šalio i 65-oga tovara! Magarca, mazgu.
Odem u svoje selo ponosno na ples. U neko doba nekoj curi pozlilo, a ona
jadna iz onoga njizinoga sela. Kažu niko osim mene nema tako dobro auto
pa da je 'itno "odbacim" doma.
Učinim. 12 kilometara tamo i amo u manje od deset minuta! Svi izgoračili
turbo-očesa. Kaki onaj Nikola Laudović, vormule jedan i tako to! Ma, do
kraja večeri gotovo niko sa mnom nije prozborio. Đe sam se god okrenuo u
onoj gužvi, oma je mjesta bilo! Vidim, ljudi znaju šta je dobro auto i
zlo od vozača.
I
danas mi (unatoč realitetu ljutu) milo oko srca (a i na nekim drugim
mjestima, takodjer) kad se sjetim tih trenutaka.
A, zaboravio sam reć - radio sam u gradu podaleko od mojega sela pa se
na seoski dernek, ovaj ples, nije moglo baš svake subote. Ma niti svakog
mjeseca! A i krize sa gorivom postajele u to vrijeme sve grublje.
Uglavnom, nakon toga prvoga plesa kao friški vlasnik auta ljuta počekalo
se svih pet mjeseci do slijedećega.
Nova godina, sve "puca" od veselja. A veselje je u mom selu definitivno
"natopljeno" - niko nije trijezan, da mu se -valjda- susjedi ne naljute.
U gluvo doba noći vozim kući. U "grabi" pored puta vidim nešto se
"batrga". Stanem iz nepoznatih razloga, vidim jednog mojega starijega
"komšu" u definitivnom "darmarijusu". Izvučem ga, odvezem doma i -
upadnem u zamku! Čim je počeo disati odma je "potegao" onu NJEGOVU
prepečenicu a to je značilo da do dna moram ostati s njim jerbo je to
njegovo hvala za moje dobro djelo.
Đe ćeš Vlado jado osramotit i selo i svoju vamilju nako!? I onda tako
sto puta. Mislim pijan čovik, pa taj dio priče podugo i nisam čuo. U
neko vrijeme mojih nagomilanih maligana potjeram ja mog dosadnog
domaćina u turac čarni.
Odgrebi Kosta, dosadan si DOSTA! Kako ja sramotim selo!?! A još i svoju
familiju, istovremeno!!!!?
Šuti pederčino jedna dok te nisam raspederio ovom đedovom kuburetnom!
E, Kosta, svaka fala - ja tebe iz blata dovezem na kućni prag a ti meni
- peder!
Pa, jesi! Samo što sam ja jedina budala da ti to kažem u oči...
Otpijemo još jednu. Dobro, još neutvrdjen broj onijeh njegovijeh
"ljutih". Odjednom on "izlanu" ko sam za sebe - jebo ti pas mater što si
se onu noć vratio! Niko u tvojoj familiji nije bio peder a ti jesi!
Bravo, a smijem li ja konačno priupitati kako se tako "lijepa" dijagnoza
utvrđuje?
Nema se, jadu i bijedo pederska šta tu utvrđivat! Uzeo si žensku sa
plesa, strpo u auto i vratio se za deset minuta! To MUŠKO nikad tako
nebi učinilo...
Kasnije sam doznao da bih nekakav "popust" za "propušteno" možda i dobio
da ta ženska nije bila iz "njihovoga" (a ne našega) sela. I - itd...
Ni dan-danas ta "priča" nije mrtva: i danas neki ozbiljni ljudi iz moga
sela "znaju" da sam ja "peder". U barem deceniju dugom nastojanju
"pranja svojega obraza" pokušao sam sa svim poznatim tehnologijama
objašnjavanja, dokazivanja, informiranja pa i potkupljivanja. Došlo je
do toga da me više nisu htjeli niti slušati, ali - njihova uvjerenja se
nisu niti pomakla.
Zadnjih 15-tak godina im nisam baš pri ruci, ali osjećam i sa 10000
milja kako još uvijek dišu svoja uvjerenja. I - ne krivim nikoga: more
doista bit da sam ja peder i ovdje samo se još niko nije toliko napio da
mi to "sasere" direktno u lice.
Velike ideje i PRAVDE su "sitna" roba u mojemu dućanu. Ja sam tu školu
platio neugodno skupo i bez šanse da išta ponavljam. Volio bih da u
lokalnoj (seoskoj) školi mogu instalirati jedan od onih mojih odbačenih
kompjutora pa da im ondak pokažem internet. A oni meni - turac: nema
telefona; pa da se onda i za to nekako izborimo...
Vidiš, meni skakavac iznutra ne da mira. Ne zbog pravde, veelike ideje,
još manje novca, položaja, političkog jučer-danas-sutra. Jok! Ja sam
dvonog, ono što bi se reklo čovjek i taj čovjek je tako moćan generator
nemogućeg da ja u svome čuđenju ne mogu odustati piskarati čak i ako mi
neki 10 travnja dođe glavetine ove.
Evo da će i ovaj moj kalgarijanski prika šta me savjetovao reć isto šta
i Kosta deset tisuća milja dalje, na drugome kontinentu - jedan peder
manje.
A
- zajebat će se. Skakavac neće umrijeti. Baš kao moja baka - umrla je
prije gotovo 30tak godina. Ali - samo tijelom...
Uell, kao i vazda
prije,
sasvim lično & internetično
iz
Kanade od Vašega Vlade.