objavljeno proljeća 2004,

skakavac

Za sve veeelike ideje su vlastitim glavama plaćali mali ljudi. Otkrio ja to jučera. Naime, kaže mi jedan "dragovoljac" - ma nemoj NJI' nit' spominjat'. Eto, debeli si, ima kruva, ima pivuše, "padne" koji dolar, a ti oćeš neke pravde! Pa, čouče, koji tebe gramak mrda pod stare dane!?! Ostavi 10 travnja na miru, viđaš kako ti je ovaj travnjak ispred kuće lip? To drži!

perpendikularijum...

('ko bi to mog'o objasnit'...)

 

pička kapitalistička…

 

...stomak u stranu,

računaljku u glavu

nema mučnine

samo

financijske visine

 

NE, NIKAKO pljuvati

samo se uljudno smijati

društvo birati, kurcu ne svirati

vlast ne kritizirati, crkvu financirati

 

poreske olakšice maksimizirati

samo na sigurno investirati

sirotinji iskreno sugerirati

RAD

radom se može sve

ALI

ne bez vjere u lidera

NIKAKO

bez apsolutnog samopožrtvovanja

i

ako preživite

eto Vas izvan sranja

 

Nije mi muka od samoga sebe

STIGAO SAM:

sa pedeset šaka dolara viška

ubi me salo za malo

cijena civilizacije

(demokracije?)

 

konobar, dupli jogurt za jednu težu spodobu..!

 

***************************

Copyright © 1995 - 2004VladaCanada. All rights reserved.

Nejma, drago moje čitaočko napučništvo internetske (ne)zbilje tzv. veeelikih ideja. Barem za mene. Da sam vjerovao u veelike ideje ja bih se davno potrudio da potrčim za njima pa kud puklo da puklo.

Ovako - idu dani Vladi u Kanadi. I - idu kako idu, a žao mi nije mada taj "sport" ima popriličnu cijenu.

I uvijek iznova mi se vraća ona od moje bake - sine moj ništa nije skupo šta se novcem da kupiti.

Danas, sve bliže ponovnom sastanku sa mojom bakom, ja u miru dišem tu poruku. Bude i starha i boli; nisam ja tenk ali, đipa negdje duboko u duši neumorni skakavac...

Šta siješ, to žanješ, šta zakuhaš, to pokusaš.

Opet ste pogodili! Nije samo iz Biblije, to je iz duše moje bake!! A ona nikad nije to iz zluradosti besjedila. I nikad kao prijetnju. Još manje kao bilo kakav oblik predaje ili samoraspadajuće, mazohističke apatije.

Ona je život doista "kusala" na onoj najgorčijoj strani, pa ga opet nije niti zamrzila, niti proklela, a najmanje odbacila.

Svojim je riječima svima oko sebe palila svijetionike razuma, opraštanja, RADA i Vjere.

Ooopaa, ovdje priča postaje dosadna i patetična. A moja baka oma tu "ispada" tamo neka zatucana provincijska babetina koja hm.., klepeće...

Mogu Vam reći da sam ja barem 21 godinu još grublje mislio o svojoj baki. Zašto baš 21 godinu?

Zajebalo me, nisam mogao više jerbo je baka baš uoči mojega 21-oga rođendana umrla...

I baš nekako u to vrijeme ja okusio prvi svoj vlastiti novac, pa krenuo bahato u svijet. Ono - od Poljavnica do Ravnica. Nema žene, nema djece, a plaća zdravo "masna". U to vrijeme sam bio siguran da znam sve, mogu sve, a 'oću, bolan, šta 'oću. Svijet je bio osvojen. Jedino što CNN nije imao dovoljno kamera da to sve "safata", pa je tako ostalo bez medijske "pompe" do danas.

Ne znam kako sam tako pametan, ali sve nešto mislim da se to nikada i neće promijeniti. To sa CNNom...

I tako su redom počeli stizati razni me događaji and dogodovštine na mojemu "vrhu svijeta":

kupio ja 1979. prava pravcata stojadina speciala. 63 konja!!! Možda i 64. Rado sam se šalio i 65-oga tovara! Magarca, mazgu.

Odem u svoje selo ponosno na ples. U neko doba nekoj curi pozlilo, a ona jadna iz onoga njizinoga sela. Kažu niko osim mene nema tako dobro auto pa da je 'itno "odbacim" doma.

Učinim. 12 kilometara tamo i amo u manje od deset minuta! Svi izgoračili turbo-očesa. Kaki onaj Nikola Laudović, vormule jedan i tako to! Ma, do kraja večeri gotovo niko sa mnom nije prozborio. Đe sam se god okrenuo u onoj gužvi, oma je mjesta bilo! Vidim, ljudi znaju šta je dobro auto i zlo od vozača.

I danas mi (unatoč realitetu ljutu) milo oko srca (a i na nekim drugim mjestima, takodjer) kad se sjetim tih trenutaka.

A, zaboravio sam reć - radio sam u gradu podaleko od mojega sela pa se na seoski dernek, ovaj ples, nije moglo baš svake subote. Ma niti svakog mjeseca! A i krize sa gorivom postajele u to vrijeme sve grublje.

Uglavnom, nakon toga prvoga plesa kao friški vlasnik auta ljuta počekalo se svih pet mjeseci do slijedećega.

Nova godina, sve "puca" od veselja. A veselje je u mom selu definitivno "natopljeno" - niko nije trijezan, da mu se -valjda- susjedi ne naljute. U gluvo doba noći vozim kući. U "grabi" pored puta vidim nešto se "batrga". Stanem iz nepoznatih razloga, vidim jednog mojega starijega "komšu" u definitivnom "darmarijusu". Izvučem ga, odvezem doma i - upadnem u zamku! Čim je počeo disati odma je "potegao" onu NJEGOVU prepečenicu a to je značilo da do dna moram ostati s njim jerbo je to njegovo hvala za moje dobro djelo.

Đe ćeš Vlado jado osramotit i selo i svoju vamilju nako!? I onda tako sto puta. Mislim pijan čovik, pa taj dio priče podugo i nisam čuo. U neko vrijeme mojih nagomilanih maligana potjeram ja mog dosadnog domaćina u turac čarni.

Odgrebi Kosta, dosadan si DOSTA! Kako ja sramotim selo!?! A još i svoju familiju, istovremeno!!!!?

Šuti pederčino jedna dok te nisam raspederio ovom đedovom kuburetnom!

E, Kosta, svaka fala - ja tebe iz blata dovezem na kućni prag a ti meni - peder!

Pa, jesi! Samo što sam ja jedina budala da ti to kažem u oči...

Otpijemo još jednu. Dobro, još neutvrdjen broj onijeh njegovijeh "ljutih". Odjednom on "izlanu" ko sam za sebe - jebo ti pas mater što si se onu noć vratio! Niko u tvojoj familiji nije bio peder a ti jesi!

Bravo, a smijem li ja konačno priupitati kako se tako "lijepa" dijagnoza utvrđuje?

Nema se, jadu i bijedo pederska šta tu utvrđivat! Uzeo si žensku sa plesa, strpo u auto i vratio se za deset minuta! To MUŠKO nikad tako nebi učinilo...

Kasnije sam doznao da bih nekakav "popust" za "propušteno" možda i dobio da ta ženska nije bila iz "njihovoga" (a ne našega) sela. I - itd...

Ni dan-danas ta "priča" nije mrtva: i danas neki ozbiljni ljudi iz moga sela "znaju" da sam ja "peder". U barem deceniju dugom nastojanju "pranja svojega obraza" pokušao sam sa svim poznatim tehnologijama objašnjavanja, dokazivanja, informiranja pa i potkupljivanja. Došlo je do toga da me više nisu htjeli niti slušati, ali - njihova uvjerenja se nisu niti pomakla.

Zadnjih 15-tak godina im nisam baš pri ruci, ali osjećam i sa 10000 milja kako još uvijek dišu svoja uvjerenja. I - ne krivim nikoga: more doista bit da sam ja peder i ovdje samo se još niko nije toliko napio da mi to "sasere" direktno u lice.

Velike ideje i PRAVDE su "sitna" roba u mojemu dućanu. Ja sam tu školu platio neugodno skupo i bez šanse da išta ponavljam. Volio bih da u lokalnoj (seoskoj) školi mogu instalirati jedan od onih mojih odbačenih kompjutora pa da im ondak pokažem internet. A oni meni - turac: nema telefona; pa da se onda i za to nekako izborimo...

Vidiš, meni skakavac iznutra ne da mira. Ne zbog pravde, veelike ideje, još manje novca, položaja, političkog jučer-danas-sutra. Jok! Ja sam dvonog, ono što bi se reklo čovjek i taj čovjek je tako moćan generator nemogućeg da ja u svome čuđenju ne mogu odustati piskarati čak i ako mi neki 10 travnja dođe glavetine ove.

Evo da će i ovaj moj kalgarijanski prika šta me savjetovao reć isto šta i Kosta deset tisuća milja dalje, na drugome kontinentu - jedan peder manje.

A - zajebat će se. Skakavac neće umrijeti. Baš kao moja baka - umrla je prije gotovo 30tak godina. Ali - samo tijelom... 

horizontal rule

Uell, kao i vazda prije,

sasvim lično & internetično 

iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 04/26/06