ovdje od 10. oktobra 2006.

standardovi...

…kako god pogledaš MENI SE ČINI da su svi mogući standardovi tu e samo da bi se izmajmunisali: evo na primjer trčiš okolo, masu posla, a nešto se mora jesti. Svratiš u prvi mekani donald. Balavac "na šanku" oma počne sa pitanjima, podpitanjima, a tek onda sa ponudama. A tebi sat klikće kroz ono kante gdje bi valjda mozak trebo biti. A balavander se tek tu "razveseli" pa počne "nježnije" objašnjavat detalje!!!

OK, pomisliš - a prije definitivne eksplozije - dijete radi svoj posao, skoncentriši se, diši, diši, VALJDA JE TO NAJKRAĆE reci mu BROJ jela koje hoćeš, to je brzi restoran, stvar je standardizirana, reci samo tu nesretnu brojku i klopaš za manje od sekunda...

Broj 4, molim lijepo!

ŠAH MAT!, tek tu počinje NOVA "žvaka" - da hoćete li crni ili bijeli kruv, umjesto kole imamo blah-blah i blah, kakve dodatke u jelo, evo danas imamo sjajan to i to i VRLO UZBUDLJIVO hoćete li sve to isto a samo malo veće za pišljivih 99 centi...

Customer service, rodijak!, ne moš ti tek tako ući, tražiti jelo broj 4 i onda platiti, pa jesti. Nije to što ti misliš da jest. A i onaj menadžer preko ramena onome djetetu gleda da hoće li reći sve što mora reći....

Eto, ko da i ja moram sve razumjeti: platim NAJZAD i uzmem svoju detaljno poručenu hranu. Tek tu počinje "zabava" - moraš naći slamkice, salvete, sol, biber, kečap (a i tu se čeka u redu!) pa onda KONAČNO sjedneš za "svoj" stol. Otvoriš onu kartonsku kutiju i - umjesto "svoga" detaljno poručenog burgera ono PILEĆI ODREZAK! Ljuti. Pogledaš nazad na šank a ono barem desetak rodijaka u redu detaljno poručuju svoje brzo i standardizirano jelo...

Je, nemam ništa protiv piletine: nalazim utjehu i u tome što je čak i malo skuplja od onoga šta sam htio i platio. POUKA: pamtim - sa pedeset se ipak ne ulazi u "brze restorane". Može biti ubitačno sporo. A tlak? Možebitno - ubitačan...

Dobijem jutros email iz balkanskih zemalja. Vako svršava (citat, oliti cut-and-paste)

Pozdrav svima Vama u normalnoj zemlji Kanadi, a posebno Heleni i Vladi.

Da li ste primjetili: normalnoj zemlji Kanadi? Evo da mi NIJE drago. Prije svega ŠTA je NORMALNO. Nisam našao neku podnošljivu definiciju, a sve u šta sam vjerovao kao NORMALNO iskustveno se potvrdilo kao vrlo, vrlo izvitopereno. U onim boljim slučajevima. Oni drugi su čak i u mojemu sjećanju izbrisani ili tek u mraku smrdu...

Onda sam -a nakon toga emaila- sjedio cijeli SUNČAN dan uz svoju jutarnju kafu i smišljao kako da mi ništa ne padne na pamet. Pred kraj dana sam zaključio tekst personalne ratifikacije o nepominjanju izvjesnih svjetskih lidera u mojemu slijedećem napisu. Neki su se uvrijedili kako ja te uvažene lidere - ne poštujem.

Pred samu večeru sam zaključio da nisam dovoljno danas popušio. Ona je rekla da barem 100% mojih navika postiđuju i samu perverziju per sei (šta god bi to moglo NEznačiti) te da mogu ić kupit nove cigare ako povedem i pasa u šetnju. I da ne zaboravim DVIJE kesice. Ako se pasu DAVPUT prikaka.

Normalna zemlja Kanada...

Ja volim svojega pasa. Koji je i ljepši i pametniji od mene. A ima predivni vezirski rep. I po tome se može izdaleka primjetiti da je on plavokrvi Turčin. Biser Anadolije.

Primjetim da mi je upravo ovaj pas darovao novi život: evo da skoro ne znam kada su mi izvadili jedanaest šarafa i ogromnu polugu iz noge: ta ja hodam skoro sasvim normalno! Stisnem one dvije kese nekako od dragosti i povedem psa sa sobom: yes, darling OPET. Ovaj put sasvim prirodno. I - upali mi lampica: pa ja se to ponašam NORMALNO!!!

U normalnoj zemlj Kanadi ovih dana VOIP (Voice Over Internet Protocol) postaje velika realnost. Naime sve vaše telefonske i internetske usluge možete staviti na jedan račun, jednu točku povezivanja i ZNATNO JEFTINIJE. Baš jučera sam čuo i reklamu druge po veličini komunikacijske kompanije u Kanadi.

Ja tu stvar koristim već izvjesno vrijeme. Svaki put kada sam nekome od naših pokušao objasniti gledali su me sa tužnim razumjevanjem i na kraju ponudili pićem. Kasnije sam se naslušao "komentara"...

Ova priča ima i svoju ekstra perverznu stranu: počeo mi telefon zujat da mogu li im pomoć oko toga i tako to... Ljepota normalne zemlje Kanade je i u tome što svaka informacija i svaka ponuda ima svoju pozamašnu dokumentaciju na internetu, u javnim i specijalnim glasilima, a tek onda dolaze "svezvučne" reklame...

Imajući "brda" iskustava sa našim svijetom ovdje (čast rijetkim izuzetcima koji su mi spasili moj "sanity") ja sam tijema rodijacima preporučio originalne izvore.

Dan kasnije OPET zovu. Sa istim pitanjima!

I - opet mi je UPALILO: pa ti derani nemaju problem sa jednom bezveznom skraćenicom - oni UOPĆE ne kuže taj engleski jezik! Naime ovdje kad bilo što kupuješ UKOLIKO PLAĆAŠ na svaku i glupu i promašenu riječ (rečenicu, svejedno) dobiješ respektabilan smiješak i HVALA. Evo da sam i sam bio barem desetak ljeta uvjeren kako sam svepametan i svelijep dok nisam otkrio da mi se takvo osjećanje "budi" uglavnom dok - kupujem!

A na kasi neke balkanske trgovine bih vjerojatno dobio batina. Ili bi me -u boljem slučaju- samo izbacili van. Antiglobalisti, molim primjetite - svijet je još uvijek selo. Ali nikako tako malešno kao što se nekima čini...

Dakle, domogao sam se mojih cigara, a moj pas večernje kake i - nastavio pušiti.

Standardi su čudna stvar. Ne funkcioniraju bez informacije. One kompletne i relevantne. Tu se odmah ispriječi jezik: naime, neki više laprdaju no što slušaju. Da, i razumjevanje jezika igra "neku" ulogu. Procesuiranje kompletne i relevantne informacije, uz širu obavještenost, podrazumjeva BAREM i neku užu OBRAZOVANOST. Je, "gola" pismenost je ipak previše gola da bi mogla poduprijeti aktivni kontakt sa stvarnim sadržajem...

I tu počinje naše slavno paraleliziranje: KAKO oni mogu ovo kad je kod nas uvijek bilo ovo; OTKUD njima ovo kad mi nismo nikad ono; pa kad su oni bili vaki mi smo već bili naki...

Svijet NIJE kakav je bio prije. I već sutra neće biti kakav je danas. Statistike govore da svakoga sekunda (iz svekolikih razloga) umre dvoje ljudi; drugim riječima - dok sam ja ovo pisao (nešto manje od jednoga sata) umrlo je oko 6500 ljudi ili cijela jedna uža Petrinja! Provjerite ovdje!I - ova brojka je, barem u zadnjem desetljeću, uglavnom standardna BEZ OBZIRA NA TEKUĆE I PROŠLE RATOVE...

E, kako mi nije NIJE žao onih što vjeruju kad izbrišu njihove kako će tek onda svekoliko procvasti. To, čak i kad ne vidite, JEST ZAKON. Kontra kojega nema niti oružja, niti nekakve revolucije. To je, po mojim najboljim vjerovanjima, Božiji Zakon.

Najdraže mi je čuti kako bi sve bilo OK da ONI nisu takvi. Je, a niste primjetili da su upravo oni i ružniji i bolesniji (ostatak epiteta slobodno dodati po potrebi momenta!). Mašallah!

U normalnoj zemlji Kanadi niko nije savršen ako nema dovoljno novca. Ali - ukoliko se hoće nešto pošteno radit i svome domu doć - postoje neki zakoni kojima i ja iskreno vjerujem. Čak i kad sam švorc. Čak i kada bjesnim jerbo sam otkrio da su ružniji i gluplji od mene. Standardi civiliziranog društva koje STVARNO misli na sutra JESU prioritet svakodnevnog života i ODGOVORNOST za njihov uspjeh NIJE na "njima" i "onima" već je svakodnevno "testiran" na nama i na meni. Ovdje nema razgovora o naciji i šta ti je đed radio u onomu ratu već PLATI POTPUN I POŠTEN POREZ, POŠTUJ DRUGOGA, PRIORITIZIRAJ SVOJ CILJ I BUDI SPREMAN PLATITI ŠTO SI NARUČIO...

Idealno? Daleko od toga. I baš zato živi bez viška nasilja, razora i besmisla. Neki standardi se ne daju objasniti. Ali, ako ih jednom udahneš postaju kao ona voda sa Bembaše. Kako se ono zvaše?

Evian?

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,

 Idemo dalje.

Uz najiskrenije pozdrave

     iz Kanade od Vašega Vlade.

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 10/10/06