testament

***BRUKA oporuka***

...je, VELIKA je magija kad vidiš staru i drhtavu bakicu kako ide u lokalnu pekaru - KAMIONOM! A ovdje takvih - NE fali! Čak i u njinim osamdesetima NISU crna prometna statistika! Nit blizu toga!!!

Ne bih sad pitao nešto kao KOJA BI ŽENA KOD NAS Tamo na miru mogla samo provozat kamion do, recimo, lokalnoga groblja.

Može ispast bezobrazno. Do same - pornografije! A možda mi neko odluči "objasnit". I šta ću onda od tog silnog (SA)znanja!? Postat NAJZAD kulturan!?!

JOK! Hvala, fala, definitivno HVALA!!!!

Prije VIŠE od STOTINU ljeta ovdje u Alberti su žene MASOVNO počele vozit motorna vozila: od najmanjih do najvećih koje je to doba poznavalo. U jednom momentu, navodi službena enciklopedija Alberte, bilo je VIŠE ŽENA registriranih vozača no muškića!

Toga TADA, a gotovo sam siguran NIKAD poslije, NIGDJE NA SVIJETU nije bilo...

Žene na vjetrometinama beskrajnih albertanskih drumova (POTSJETNIK: Alberta je zapadna provincija -jedna od 12- Kanade i teritorijalno gotovo TROSTRUKO veća od one bivše and raspadnute YU kad je bila najveća) nemaju nikakvih problema I DANAS da voze sve: od mopeda do najglomaznijih "harvija", od "fičeka" do "humera", od dostavnih kamiončića do najglomaznijih kamiona, katerpilara; zapravo SVEGA što se vozit može. NIKO se ovdje neće smijat (nit slučajno) ako se na konkurs za vozača najtežih tegljača prijavi žgoljava mamica od nekih "metar i žilet"...

Baš mi je žaj zapisat, a mislim da MORAM: u stvarnom, često vrlo, vrlo ledenom i surovom životu na ovdašnjim cestama, te iste žene NISU ni po čemu lošiji vozači!!!

ISTINA, jesu! Slabije plaćene. Generalno. Da se ZNA. Ko je muško. Specifično...

Ostavština njihovih baka i kultura koja ima preko stogodišnju tradiciju  ipak NEŠTO ZNAČI.

Sjećam se da sam moje prve zime u Kalgariju doslovce cmizdrio kad me jedna gospoja povezla do lokalnoga restorana: bio je gladak led i sve bijelo okolo; u mojim očima DEFINITIVNO NAEMOGUĆE i hodat kako Bog zapovjeda.., a ona stisla gas!

E, najteže je bilo priznat MOJ STRAH...

Godinama KASNIJE sam naučio ne samo vozit na ledu, već NAJPRIJE ne gledat vozača u - GAĆE već u djelo junačko...

Možete l' se VI pohvalit da je tako na VAŠIM DRUMOVIMA?

Teško, vrlo teško.., a dobro ZNATE zašto.

U zaključku ovoga umnoga čmarka mogu navesti NAJVAŽNIJE: spolovilo NE ČINI dobra vozača! To je vještina i znanje koje zdrav čovjek -bilo kojoga spolovilnoga opredjeljenja il' rođenja- PRIMJENJUJE sukladno svojoj svijesti i stanju u prometu. I - svi veseli STIŽU doma u jednom komadu!

UPRAVO zato sam bio GRDO UVRIJEĐEN kad su me moji emglezovi na prvom koraku u Kalgariju zapitali e da li imam TESTAMENT!!!

Ne bih o detaljima, ali prve dvije-tri godine taj testament (finski OPORUKA) me sotonski proganjao gotovo na svakom koraku.

Da sam imo i centa u džepu BIO BIH SIGURAN da me oće opljačkat, ALI - kako sam ja bio taj koji oće radit kod njih da barem nešto zaradi onda...

E, onda su mi se svi lončići zbrčkali, te nikakva iznenađenja što sam često dolazio u vrlo neugodne "diskusije"...

Stvar se NIJE počela mijenjati sa promjenom mojega imovinskog stanja!

Uglavnom, kada smo NAJZAD kupili kuću na brdu (je, fala na pitanju - debeli kredit sa masnim kamatama!) počelo se živit: mir, čisto, sigurno, nema gusta prometa, doma ti dolazi samo koga pozoveš.., MILINA!

Jednog sunčanoga dana dok sam glancao svoje drago and voljeno vozilo u garaži evo ti meni opake cajke! Ljubazno pokuca, kaže ja sam Vaš susjed, eto putujem malo u Argentinu STAN BOLAN JE L' MOGU I JA oma je ja prereza, a ona se samo nasmije i nastavi

...da li biste mi bili svjedok na mojoj - oporuci?

"!%"&!!!!, izgubim malo daha, valjda sam i zakoluto očima jer je već ona moja bila doli u garaži. Viđam daje mi šečera and ladne vode...

A ona cajka se ljubazno smijucka i nešto miče onim usnama vrelim. Mojoj maloj.

Ša oće, BogaTi!?

Ništa od tebe, ja sam POTPISALA.

POTPISALA!?! ŠTA crna ženo POTPISALA!?!

Cajka je već uveliko otišla kad je moja mala počela objašnjavat: dakle ona putuje i u slučaju da se išta desi ona želi da ima "updated" (ažuriranu) važeću i zakonsku OPORUKU.

U tome smislu mora imati DVA nezavisna i punoljetna SVJEDOKA.

Ajme, ženo moja, pa jes ti viđala...

te sise?, lupi me ona moja "direktom"..,

...maaa, dobro - i guzce, da prostiš! Ima toga za vakije četvorcu, a ona misli da se neće vratti iz te hebene Argentine! Pa koji joj turac TO treba da vraga na sebe privlači...

Prvo, zacvrkuta ljubav života mojega, NEĆU ti ovaj put reć koliko si ZATUCAN! Naime, ima šećera, ali nam ponestalo ladne vode! Drugo, neću ti reć ni razliku sujevjerja, a još manje ću ti objašnjavat KORIENSKE daltonizme and stereotipove.

Je l' me čuješ!?

Čujem!

Daklem, ta "tvoja" cajka je sa svojom mlađom sestrom kupila kuću - teća od nas- sa samo 25 000 dolara pologa. Ukoliko ona nagrebe na tome putu njena sestra, a zbog velikog kredita, neće moći nit do centa od tih 25 000 dolara; a još ako bude i dodatnih troškova onda je i ovoj živoj bolje da krepa - puno je jeftinije...

Pa KAKO onda taj šugavi komad papira sve to spasi!?!

Vrlo lako: najprije ZAHVALJUJUĆI "tome papiru" vlasništvo nad kućom (a time posljedično i sve druga prava i obveze) odmah i u cjelini prelaze na tu preživjelu sestru. Koja, onda, nije više 50% vlasnik onih originalnih 25 000 dolara već je VLASNIK SVEGA! Što joj onda daje materijalno duplo veću osnovnu bazu da uspješnije manipulira sa svime dok se nekako ne izvuče...

A i pokupi premiju njena osiguranja! U kešu!, slavodobitno dodam ja...

Ups, srculence moje, najzad ti se lampica upalila! No, ne uzbuđuj se - i to je samo POČETAK.

SVAKAKO POČETAK. MOJ! Počeo sam izučavati sve aspekte testamenta. ODMAH. Čak sam i one sise ZABORAVIO!

Prva stanica: statistike lokalnih sudova. Šok! Imovinsko-ostavinske "predmete" ovdje na sudu gotovo da i ne znaju!!! Naime, sve ostavinske rasprave na lokalnim sudovima su marginalne po brojevima, a izuzetno je zanimljivo što domaćih (emgleskih) imena u tim predmetima  gotovo NEMA!

Nisam se usudio to porediti sa nekim balkenjskim sudovima!

Zadnjih pet do sedam godina NA SVAKOM koraku uviđam ZAŠTO je testament najprije OSOBNO PITANJE, pitanje OSOBNE kulture i tradicije, a ne tamo nekakva -bilo kakva- politička, vjerska, ideološka "forma":

NAUČIO sam da ODGOVORNO i PRAVOVREMENO pisanje OSOBNOGA testamenta NIJE nikakvo cmizdrenje nad konačnošću MOJEGA života već NAJPRIJE istinska ljubav prema vlastitoj familiji: ZAŠTO DA SE ONI POVLAČE PO SUDOVIMA AKO JA TO MOGU POTEZOM PERA SPRIJEČITI!

Zašto da u slučaju trajne kome ili slične nesreće DRŽAVA odlučuje hoće li se ili neće ovo ili ono sa MOJOM kućom i mojim (ne)zdravljem?

Ne bih više ZAŠTO! I sami znate da se u tim procesima NAJBLIŽI posvađaju, pa zarate, doživotno zamrze a nije zgorega pomenut da ima i ubojstava...

Istovremeno ovi procesi KOŠTAJU ne samo u novcu već i u zagušenim sudovima, država ne dobija svoje poreze redovito, razni geometri, policajci, sudovi imaju pune ruke posla oko nečega ŠTO SE LAKO I ELEGANTNO u cjelini MOGLO SASVIM IZBJEĆI!

A kad dođe rat - ondak ću te klat!, zbog one presude na Tvojemu sudu...

Ja sam DALEKO od svega, najdalje od prava i sociologije ALI razni katastri i sudovi me ganjaju i ovdje na kraju svijeta jer mi je familija velika, a stalno neko sudovanje oko ove parcele, one njive, ove šume, one štale.

I ne znam - NAJOZBILJNIJE - jednu jedinu kuću u mojemu selu u kojoj se ne "ganjaju" po sudovima na istu temu... Svakako moje selo NIJE najgore. KAKO da baš NIKO nije napisao oporuku na vrijeme!?!

Nikada neću povjerovat da su mrzili SVOJE najbliže! Ali -ZNAM- cijeloga života su se "ganjali" oko ostavštine i podjele onoga iz pređašnje generacije. Pa su čekali sudbovne "papire" da konačno u miru mogu sve zaokružit.., i - krepali! A nova "ganja" po sudovima oma POČELA!

I tako GENERACIJAMA...

Shrvani tim nepravdama (ma koji bi KOMPJUTOR sve to mogao sortirat sasvim PRAVEDNO?!?) mi se bakćemo sa nacjonalnm pitanjima i erojskim političkim i ratnim "rješenjima" svakih 40 - 50 ljeta; jer, kad pobijede Istinski Naši ONDAK ćemo im zgrebat nanu...

TESTAMENT NIJE pitanje institucija niti (vladajuće) politike/ideologije/vjere! NAJISKRENIJE mrzimo i razaramo NAJBLIŽE i one nesumnjivo SASVIM NAŠE. To nije nit pamet nit tajna. Ali - o tome nit riječi...

Mrzite li SEBE i SVOJU familiju JOŠ VIŠE, onda - NIKAD testament ne zapišite: pa neka se hebu po sudovima, neka budu još veća sirotinja i NAJZAD shvate da ste VI, BAŠ VI,  trebali živjeti VJEČNO! Kake nove generacije!? Pojma oni nemaYU...

A sad idemo ponovit erojske detalje Blajburga, hebat nanu komunjerosima i slavit novijeh 11 stoljeća! Začepit gubcu pederima koji trtlaYU o tamo nekim testamentima: šta oni znaYU...

...istina JEST da se po tragu (ostavštini SVEUKUPNOJ) poznaju sva (ne)čojstva; a ja tome nit dodat nit oduzet ne mogu.

Hvala Bogu!

A STVAR IĐE PREKO INTERNETA, KOLUMNA NAM RASTE (ISPOD) PETAAAA

Kao i vazda prije,