Žarko Veljković,

Poeta Belgradensis

***

Više od istoga autora:

Srpska posla

 

 

 

Započeto marta 25. 2008.

Travanjski aprili u Beogradu №1

Eve i ja da preiđem na – po utisku opadanja posete ovom sajtu, a sve usled mojijeh ćiriličarenja – na vazljubljenu oliti vozljubljenu latinicu. Dulce cum utili jerbo ja i latinicu volem (mada kirilovicu najvolijem, geni valjda?!), a i mnogoj će se ovde zalutaloj dušici, u ovo carstvo i carstvije neobičnosti i muzeum retkosti latinica i lakšom i lasnijom učiniti. Dakle, ad res!

Nezavisno od socijalističko-komunističkog ideala intelektualca koji aktivno prati stvarnost i još aktivnije sudeluje u njenoj meni i promeni oduhovljen (ili bolje kasti obagren?!) idejama revolutivne promene marksističkog arhea, dakle, van svih tijeh gluposti, hoću da progovorim o nečemu što boli, intrigira i šokira. To je – Kosovo.

Ne, neću kazati Ah, to je srpsko! i tome slično. To jesu istorijski fakti, propaganda, diplomatska realnost, ali ne i realno stanje. To svi znamo. No, kako to progutati?! Daću samo niz ideja o kojima, eto promislite! Ali jedino i samo u duhu političkog realiteta koji za moral i istoriju ne znade, u jednoj makijavelističkoj formi promisli!!!

  1. Šiptari se za svoje Kosovo neprestano i aktivno politički bore još od pre prvog svetskog rata, na sve moguće i nemoguće načine. To su dobra organizacija, odlično usmerena propaganda, super jak lobi u Americi, kao i sve vrste kriminalnih aktivnosti centriranih u prikupljanje sredstava za zajednički cilj. Potom, sve vrste čarki, pljački, iznudjivanja, ubedjivanja, pretnji i najsvakovrsnijih zločina. Srbi, od drugog svetskog rata, u zvaničnoj politici čas imaju napade teške bezaktivnosti – i to čini mi se kad najviše valja delovati – a čas napade debelo organizovanih vojnih akcija, katkad preokrutnih. DAKLE, PREVLADAVAJU ŠIPTARI JER SU U ISTORIJSKOM I POLITIČKOM PROCESU JAČI NAROD. Cujus regio, ejus religio.

  2. Šiptari su u srednjem veku bili minoritet na Kosovu i obično su se projavljivali sa Vlasima stočarima po katunima i planinskim oblastima. Prvobitna srpsko-šiptarska jezička granica išla je od Skadarskog jezera do Drima, a do skoro polovine Albanije – do reke Škumbin – bilo je srpskog i srbizovanog makedonsko-slovenskog stanovništva. Kada su Turci došli, pružili su Šiptarima svu državno-pravnu pomoć u silasku iz planina do plodnijih predela i tako je i počela neprekinuta arbanizacija Srba i viševekovna pljačka pa osvajanje novih etničkih prostora (turski metod!). Pritom, brojne su bile i seobe iz predela oko Skadarskoga jezera. I tako, malo po malo, ostvaruje se onaj čuveni citat iz albanske književnosti Vera svih Albanaca je albanstvo! DAKLE, ŠIPTARI SU U OSVAJANJU TERITORIJE UVEK NA STRANI SUVREMENE SVETSKE SILE I ZNAJU, BOGME, VRLO LEPO DA SE PRESTROJE. Vis fortioris.

  3. U Srbiji je zvanični jezik srpski, mada ga niko nikad ozbiljno ne razlučuje od hrvatskog, dok su idiomi poput bošnjački ili crnogorski (tzv. maternji) – u srpskom narodu stvar rugla. Naravno, svakome je jasno da se ovakvom jezičkom politikom beži od kompleksa matičnog srpskog jezika. No, nešto je od toga već delomice realnost, a nešto je u procesu postajanja. I to će biti, ali sigurno neće proći samo od sebe. S druge strane, sa srpskim su potpuno ravnopravni i punopravni svi jezici raznih i raznolikih nacionalnih manjina, dok jedino ciganski ima povlašćeni status jezika etničke zajednice. Dakle, šiptarski ima manja prava od ciganskog jer su Cigani na mnoge srpske prostore pristigli koji vek pre Šiptara! Ali, razlika od nekoliko vekova je istorijski minorna. Dakle, srpska zvanična politika nikad nije u duši priznala šiptarskom jeziku puno pravo, pa tako ni Šiptarima zaista pravu jednakost, mada su u zadnja socijalistička vremena Šiptari imali jaka prava na Kosovu i bili neka vrsta zaštićene vrste, ali mnogiput i retke vrste (kunića) za razne socijalističko-komunjarske pokuse. Smatram da je trebalo učiniti bratsko prihvatanje, raditi na potpunom zbratimljavanju, dok je s druge strane trebalo sve elemente koji su se toj politici protivili – po kratkom postupku i van medija. Kao što se to, uostalom, oduvek i radilo... DAKLE, SRBI SU PROPUSTILI SILNE PRILIKE DA SE SA ŠIPTARIMA ZAISTA ZBRATIME. SADA SE TAJ JAZ NIKAD NEĆE VIŠE IZLEČITI.

  4. Srba za sto godina neće ni biti. Bela kuga cepa, lomi, krlja, ubija po Srbiji, gde ima više abortusa nego rodjene dece. Šiptara ima sve više po onoj staroj srpskoj A kupus u kacu, a dete napolje! I to je za jedan narod sasvim pohvalno, naročito kad to ima politički, vojni, a bogme i opak ekonomski značaj, ako ti četri sina od njih deset rade u inostranstvu. Šiptara je 48-e na Kosovu bilo 50.000, a po zadnjem popisu preko milion i po! Šta reći? DAKLE, U VRTOGLAVOM NATALITETU LEŽI SNAGA ŠIPTARA I NJIH ĆE BITI SVE VIŠE, DOK SRBI IZUMIRU. TO JE I LJUDSKA I POLITIČKA I ISTORIJSKA GREŠKA SRBA.

  5. Mi na Balkanu uopšte nismo milostivi jedni prema drugima. To se pokazalo u bratoubilačkim ratovima, naročito u slučajevima preveravanja, odbacivanja i preetničkog oblikovanja te prihvatanja u drugi etnos. Ipak, i najgore hercegovačke ustaše nikad neće ići klati u srpsko selo odakle znaju da potiču, a Srbin će pre iznajmiti u ratu vozila ili oružje Hrvatu – jer mu je pre brat – nego Muslimanu koji je, pre svega, Balija, Turčin i nehrišćanin. Naravno da to sa idejom Boga veze nema, a nekmoli sa verom ili pravom verom, ali tako misli prosta glava. Tako Šiptari ni trunčicu nisu poštedeli Srbe! Govorim o lepezi delovanja od nagovaranja i ubedjivanja preko pretnji, prebijanja, iživljavanja, silovanja, klanja i zaseda do organizovanih vojnih akcija, premda se ne mogu meriti sa pravom vojskom, što se na terenu i pokazalo. Ipak, sve je to radjeno pod maskom incidenata, a svetska sila na to aminovala! A Srbi? Vojska neznatno, dok je srpska milicija grozomorne i sasvim neljudske stvari činila po Kosovu, mada većina nije bila groznija od onog što su oni nama radili. Govorim o masovnim streljanjima u najmanju ruku, zapravo klanjima, silovanjima, iživljavanjima, pljačkama i kao šlag na tortu – Slobina ideja da Šiptare za vreme bombardovanja trpa u autobuse koji se šalju van Kosova (dakle u izbeglištvo), a na granici im se oduzimaju srpske lične karte?! Opet, malo je od svih tih zločina srpska strana znala da politički i medijski prikrije onda kada je to politički i trebalo učiniti. Jedina vajda je valjda što je rahmetli Slobodan u Hagu razbucao užasno pricvrcanu i loše nakrpljenu kosovsku optužnicu. DAKLE, U MEDJUSOBNOM ČINJENJU ZLOČINA, SRBI SVOJE NISU USPELI DA POLITIČKI I MEDIJSKI PRIKRIJU I TO IM CIVILIZIRANA (J)EV-EU-ROPA OPROSTITI NIKAD NEĆE.

Ukratko, cela ova banana-protektorska država Kosovo dolazi kao plod loše srpske politike, naravno, u makijavelističkom smislu (a zar bi u ikojem drugom smislu i mogla danas da bude?!). Ukratko, kad Americi odzvoni, odzvonilo je i Kosovu! Mnogi to ne shvataju da to znači opet rat, rat i rat i demonologiju u praksi, ali zar za to njih ikad imalo išta zabole, pardon, duša? Kosovo ima jedinu žicu titanijuma u svetu i to ide Americi + na Kosovu je najveća američka baza u Evropi. Ukratko, vole Amerikanci Kosovo samo zbog svemirskog programa i štednje kerozina u svojoj sve hlepećivijoj potrazi i potrebi za arapskom naftom. To je politička realnost, a sve ostalo je, nažalost, vrlo bolan san.

            I tako, u istorijskom iščekivanju još jednoga rata na Balkanu – te najveće ljudske i istorijske zabave balkanaca – u ljudskoj žalosti vas sve ostavlja vaš sluga pokorni i rukoljubitelni (kezet csokolom)

Žarko Veljković,

Poeta Belgradensis

 

Povratak na sadržaj www.VladimirKreca.com

This site was last updated 11/23/08