uoči Božića 2010.

...poruka sa kraja početka...

...niko me nije pitao kako je na kraju jer, izgleda, to svi OSIM MENE - znaju...

Najprije, moram to priznati, nekako mi se desilo tih prvih pedeset, a onda je došao i taj, tj. OVAJ pedesetiprvi Božić...

Prije neki dan "skajpiram" sa čovjekom iz moje bolje prošlosti, Ljudinom koja je imala strpljenja čekati gotovo trideset ljeta da se bar čujemo. Predstavio mi svoju familiju.

Vidim šta vidim, ali najviše osjećam: FAMILIJA! Baš PRAVA FAMILIJA, obitelj, porodica, FAMILIJA!!! Kako divan osjećaj, dragi ih Svevišnji blagoslovio...

Onda mi priča o najmlađoj kćeri. Pojavi se i ona. Onda ja kažem da je u sportu opako važno biti spreman, raditi ali i - GLADITI! Riječi mi bježe, ali sobom iznenadjen, ipak ne posustajem: NIKADA se ne žali na sudca i trenere; ako je nešto i bilo protiv Tebe i nepravedno, nasmij se i reci da ćeš se drugi put više potruditi.., a onda se DOISTA POTRUDI da se spremiš i budeš i brža i bolja sljedeći put i da predvidiš sve te laktove i podmetačine i na vrijeme ih KAO SLUČAJNO - izbjegneš. Pa onda - SVAKAKO - opet NE KOMENTIRAŠ...

Tata joj - šuti. Ipak sam osjetio u tom očinskom pogledu i nešto radosti. Kao da joj je rekao eto, nisam li ja to uvijek tako govorio...

Okus familije sa Rumunjske granice u mojem skoro zamrznutom domu na kraju Divljega Zapada. Bože samo mi Ti možeš povjerovati da ovaj put nisam niti pomislio na miris nekakvih đakonija, pečenja, kolača.., MIRISALA mi je - FAMILIJA...

Ako ste sa mnom na ovim stranicama bili prošle godine onda ZNATE kakav je užas "lupio" na moja vrata za Božić 2009. godine.

Moja najdraža Helena, osoba poradi koje sam učinio gotovo sve u zadnjih preko dvadeset ljeta, moja Ljubav i MOJA FAMILIJA, hitnom biopsijom je dijagnosticirana na vrlo gadan i agresivan kancer!!!!

Ja tada nisam ostao bez nogu - nastavio sam se kretati u nekoj duboko pomjerenoj realnosti.., ni danas NE ZNAM KAKO se to živi kroz Božić na čijem kraju je masivna operacija sa uklanjanjem kompletnih dijelova tijela, ne znam KAKO i danas udahnuti kada pomislim da je ta grozna i neodložna operacije MORALA biti na - da, na njen ROĐENDAN...

Monstruoznosti su tu tek počinjale...

Imam preko POLA MILIJUNA FOTOGRAFIJA Helene koje sam načinio u ove dvije netom prošle decenije, na dva kontinenta i otuda IMAM DOKAZ kako je već sa prvom kemo-terapijom njen veliki i sunčano dragi osmjeh počeo da se skriva iza krošnji planinskih jela...

A za mene je postajao VEĆI i topliji i draži i NUŽNIJI MI da - valjda - sam mogu (pro)disati, disati, živjeti, sve ovo nekako prepješačiti na vlastitim nogama...

Helena se cijelo vrijeme držala STOIČKI i vazda sa osmjehom bila spremna na sljedeći korak.

...ja, pak, NISAM USPIO da ne primjetim koliko smo nas dvoje SAMI i kako naše familije uopće nisu dirnute (koristim pristojne izraze jer NE OPTUŽUJEM, ali ako sad nije vrijeme da Čovjek zna šta se nama dešavalo, KADA je onda, može li mi neko pojasniti....) barem sa tom Heleninom epskom borbom za goli život...

Emina je nazvala iz Sanskoga Mosta i kao jedan od naših većih jarana ČIM JE ČULA šta nam se dešava ODMAH pitala - imate li para, možete li sami.., ja bih nešto mogla skupiti, ako Vam treba...

Emina nam nikada ništa nije dugovala. Mi njoj zauvjek ostajemo dužni za ovu iskrenu i toplu riječ Ljudsku, podršku povjerenja i prijateljstva koja je važnija od svih novaca ove planete...

Kad pogledam odavde sve do tamo prošloga Božića vidim kako sam izvlačio Helenu u planine, na jezera, pa čak i Pacifik. Nikada prije za godinu dana nismo više proputovali - gotovo 90 000 KM, da devedeset tisuća kilometara...

Na obali Okanaganskoga jezera smo otkrili med kod jednog vrlo staroga Francuza. Taj med je i meni donio puno radosti i blagoslova. Nisam zaboravio starčevu riječ: med nikada zagrijavati iznad tjelesne temperature...

Sa avgustom ove godine došla je, a nakon vrlo gadne višemjesečne kemo-terapije i nešto manje spektakularne ali "pečene" radijacije, došla je i hormonalna terapija. Da tu ostane bar PET GODINA...

Koliko sam ja uspio i čuti i pročitati hormonalna terapija nije ništa veća garancija protiv raka od svih ovih metoda upotrebljenih prije: operacija, kemo-terapija, radijacija...

...hormonalna terapija ima različit efekt na različite osobe do te mjere da može POTPUNO "remodelirati" i osobu i osobnost! Ono, vidiš čovjeka, čuješ čovjeka ali scenario je kompletno nepročitan. Ili nenapisan. Još. Ili tako nešto. Ili ništa od toga...

Bože, ja bih volio vjerovati liječnicima. Bože, ja bih volio vjerovati da je bar definicija hormona nekako konačna i da bar to neće biti re-definirano do proljeća.

Bože, ja bih volio vjerovati da NOVAC i POLITIKA ne žele dušu moje Helene...

Bože, hodi vamo iza ovoga i svih tekstova koje sam ikada napisao, hajmo u moju hladnu sobu. Tamo u kutu klečimo skupa. Dok ne dođe Đoni. On će neko vrijeme biti tih. Kao da zna bolje od mene moliti. Onda će me licnuti iza uha i - ako odmah ne ustanem i krenem - on će zalajati: vrijeme je za popodnevnu šetnju, a on to ni Bogu neće oprostiti...

Danas je gotovo ugodno - jedva minus 15 u hladu! Javio mi se Profesor. Nakon što su me braća Fazlagići u monumentalnoj super-konferenciji na relaciji Sarajevo-Beč-Kalgari ubjedili da IMAM LI KAKVIH PITANJA onda sam moram pitati Profesora...

Braći Fazlagićima nisam čestitao Bajram. Još uvjek silazim sa planine i učim kako biti istinski civiliziran. Oni to razumiju i ja im istinski ZAHVALJUJEM.

Ovoga ljeta dok se Helena borila sa kemo-terapijom i netom začetom radijacijskom terapijom tiho je otišao na vječne pašnjake bivši legendarni prvi čovjek grada Beograda i višedecenijski počasni gradjanin grada Beča g. Bogdan Bogdanović...

...g. Ljubo Ruben Weiss je u svojem članku povodom ovoga (u riječkom Novom listu) napisao i jednu flagrantnu NEISTINU o Književnim večerima u njegovoj knjižari Weiss devedesetih godina prošloga stoljeća.

Gospodin Weiss je apsolutno zaboravio da sam ja uz neiscrpnu i neprocjenjivu podršku moje drage Helene RODIO te Književne večeri!

UŽASNULO me da je taj humanista tako glatko zaboravio koliko sam ja pretrpio potsmjeha, pa čak i jedan fizički napad dok najzad "oboren" izdašnim poklonima od Đure i Vuce i njihovog CRO-Produkta (čitaj: paški sir u ulju, Maraska, vina, i ostale delicije...) nije PRISTAO da ja održim prvo večer poezije na koje je izmedju ostalih došao i sam g. Bogdanović i njegova gospodja Ksenija...

Ni danas ne mogu objasniti kako me Ljubo razočarao! Imam sve te fotografije i tekstove, ali i spisak pića i ića koje sam od Đure i Vuce DOBIO većim dijelom da "nešt pokrenem, posebno ako to nije novi rat"...

G. Weiss, kada je uvidio da je te 1992. došlo toliko ugodna svijeta na MOJU Večer poezije u njegovoj knjižari u samom centru Beča je ODMAH proračunao ostatak priče...

Dragi moj Ljubo, kao što vidiš i sam život je nepredvidiv. Brisanjem ČINJENICA iz prošlosti možeš samo načiniti kulu od karata. Da bi ta kula od karata izdržala barem jedan Sanaderov krug MORAŠ pobjediti na izborima i biti Prvi čovjek države...

...nikada nisam mogao niti pomisliti da bi INTELEKTUALAC i DUHOVNJAK Tvojih dosega mogao skliznuti u ovu pričicu gore rečenu...

Da nam je to POKUŠAO učiniti bilo ko drugi UVJEREN sam da Ti je jasno kako bih u dan PREPLIVAO Atlantik da tome "junaku" pokažem ne samo zube!

Prije dva tjedna, a nakon više od DVIJE DECENIJE najzad sam se čuo sa svojim ocem. On ima 78 i kaže mi "sunce moje"...

Moj stari živi sam i sanja da mu familija dopusti da ga se sahrani u grob do majčinoga.

A njih dvoje su se rastali proljeća 1974. godine. Onoga istog proljeća kada me je moj tata spakovao u vojnu školu. Gdje je sve plaćeno (on ne mora raditi za ničiju alimentaciju!), a na kraju škole ČEKA SIGURAN POS'O...

I tu sam odradio nekih 15 godina...

...niko me nije pitao kako je na kraju jer, izgleda, to svi OSIM MENE - znaju...

Najprije, moram to priznati, nekako mi se desilo tih prvih pedeset, a onda je došao i taj, tj. OVAJ pedesetiprvi Božić...

Bogu HVALA da je ovako. Bogu HVALA da osim bolesna stomaka ne osjećam ni mržnje, ni bijesa ni slučajne pomisli o nekakvim osvetama.., HRANIM se divnim slikama OKUPLJENIH OBITELJI DILJEM SVIJETA, HRANIM SE pomišlju kako će RADOST obasjati bezbrojne domove okolo planete i vidim kako je ISPRUŽENA RUKA Pomirenja, Razumjevanja i Podrške...

Bogu HVALA, Božić je i neka bude RADOST, RADOST koja će prevladati svaku bolest, svaki rat...

Među nama rečeno, baš Vaša radost će mojoj prelijepoj Heleni podariti onu moć koja nikada neće dozvoliti povratak kemo-terapije. E, sad ako Vam kažem da Helena i bolesna pomaže mnogima, MOŽETE li onda zamisliti šta će tek raditi sasvim zdrava i radosna!!!???

Čestit Vam Božić. I vjernicima i nevjernicima i onima trećima ako ih ima, SVIMA čestit i sretan VESEO Božić 2010!

Kao i vazda prije,