Po nekim jako popularnim, jasnim, jednostavnim,
tradicionalnim i dosta poštenim definicijama pubertet je uglavnom
vrijeme intenzivne „drkologije“. Lako se možemo složiti da to nije sve
ali, teško ćemo uspjeti išta reći o bilo kojem/čijem pubertetu ukoliko
„finski“ zanemarimo onaniju, masturbaciju.., tj. „drkologiju“.
I, eto 'oma prvog ozbiljnog problema – unatoč raširenom
ubjeđenju u svemu tome nema niti „s“ od tamo nekog mogućeg seksa.
Kako je meni cilj u ovom okraćem članku skicirati
puberted jednog pedesetogodišnjaka to ćemo ovom priliku priču o seksu
gotovo sasvim zanemariti, ostaviti za neku drugu zgodu. Ali – drkanje
nećemo zapostaviti.
Evo iza mene je skoro pola stoljeća i baš me ona moja
jučera „strefi“ nekim poskupim, ali industrijskim „srculencetom“. Veli,
„Sretno Valentinovo!“... Wowh and tako daljekarce, promrsim gaseći
smrdljivi ostatak moje cigarete – pa zar ovako lijepa i mlada žena vidi
nešto u mamutu mojih sahara, kurdistana, grmeča, a sad i divljoga
zapada!?!
Je, pročitala me na prva dva slova naslova i o'ma je mi
je začepila gubicu – pa, čouče, za Boga miloga, kad ćeš ti prestati
drkati!?
Pušim, nesrećo!
Puši, ispušio već jednom!
Pobunio sam se – evo mi je pedeseta za vratom a ti me ni
toliko ne poštuješ da mi ne lijepiš pubertetlijske naljepnice!
Ko koga poštuje? DANAS!?! Darling nobelovac, more bit da
si nešta u životu napravija kako valja ali – odrasta nisi. Kako vidim
sve je izglednije da ćeš i krepati drkajući.......
„Zapali“ mi tu „umilnu“ dijagnozu moja draga and
najdraža te mirno ode da pripremi kavu. Koja je, blago meni, carski
pasala uz ona valentinovska srculenca....
Ja sam se biturbo and demokratski prihvatio plastike i
silikona pa opali po – ovome članku.
Eto sam odmah zaključio da žene odma tu iza ćoška (ono
što se u muškom riječniku zove PREŠLA TRIDESETU) postanu ženturače. Uf,
dobra, umna, misao. To sam u roku munja – zapisao. Da ne zaboravim. Iz
nikakvih tamo političkih ili nacionalnih razloga. Tetke mi. (Uf, da – i
ovdje ima bajato nova informacija – neko mi je javio da mi je tetka sad
jednooka. Htio sam pitati tetka šta on zna o tome no, odbio je komentar
zbog službena puta. Razlog nespecificiran....)
Ovih dana svi su se natopili u jeftinu cirkusku čokoladu
(hej, znam da ima izuzetaka ali, KOLIKO?), raznorazne uglavnom plastične
travuljine (prepoznatljivije pod starohrvatskim nazivom CVIJEĆE, ili
standardnobosanskom SMILJE & BOSILJE), a ponajviše u eliksire sreće
(latinskim riječnikom ŠLJOKAVITIS ALCOHOLYCUS BRLJACIVS)... Sve cvjeta
od ljubavi. Nije to tamo neki osmi mart (ma šta mu je to „mart“; baš sam
danas kupovao u nekom SuperMartu...) & komunjarski bakrači!
Veselje narodu! Nek plastika šljašti! Kakvi socrealizmi!
Jok! Ljubav & tržište ONLY, lipi moji!
A, sad ste počeli kužiti kako drkanje nejma veze nit' sa
„s“ od seksa. Ali je zalijepljeno za pubertet! Džaba pedeset godinica na
grbači. TOT! Tovar ostaje tovar. A kako bi moga postat limuzina, da
prostiš jaguar...
Danas je prilika da se otkupe sve brutalnosti i svi
grijesi. I to – ne za prevelike pare. Dovoljno je da se sjetite da je
Valentinovo i potrošite pet dolara na neki crveno-zlatni paketić nečega.
Je, pogodili ste – ovo je „recept“ sa muške strane. Sad, ako ovo pročita
i neka zalutala na ovu starnicu ženska spodoba, umoljavam da ne povraća.
Dok je na ovoj stranici.
Uell, ženske su tako osjetljive...
Evo sam se sjetio onoga bradonje Fjodora
Mihajlovića Dostojevskoga (1821 - 1881) koji je između dva kockanja
“opalija” i ovu
”U srcu koje iskreno ljubi ili ljubomora ubija ljubav, ili ljubav ubija
ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću.” Možda to
objašnjava onu moju iznad, ali to je sad guranje možđana na rad…
Nešto jednostavnije. A ubojitije. Garant.
Bijo jednom jedan milicajac. Izvinte, ali u to vrijeme
(sredina 1970tih) samo je vojna bila policija. Ovi drugi - striktno
milicija (u narodu latinskomu poznati kao Vulgaris Pandurivs, skraćeno
VP). E, daklem, jedan takav milicajac, alias VP, je napisa, sklada,
gotovo odsvira i svakako otpjeva MARČELINU. The baladu. O žemskoj.
Nimalo onoj Olivudskoj. Sasvim našoj, pravoj ženskoj. Nebi sad o
detaljima, ispašće da ništa osim drkanja ne znam ali – sada već
tridesetogodišnja balada MARČELINA tiho i bez najave, s nebeskih visina
bezobrazno grubim glasom davno upokojenoga Tome Bebića (to je taj gore
pomenuti VP) pjeva vječni psalm božanske ljubavi i razumijevanja među
ženskim i muškim svijetom. Nikako za Valentinovo. Za – vječnost...
Ovdi ću podvuć crtu. Nema više! Sad bi vi mene uvlačili
u neku diskusiju kakva je to bolesna paralela Dostojevski – Bebić. A šta
ako je meridijan? I ondak uzduž i poprijeko, te vako te nako. Kvit, nema
toga ovdi. Ovo je egocentrični i uskogrudi webosklep provincijskog
autsajdera koji je toliko gadno pametan da se plaši reć šta zna. I ondak
drka. O svemu šta – NE ZNA...
Kako ste namirisali češnjak?! Je, ko ne voli svinjsko
pečenje. S ražnja. Onako, u bircuzu, negdje uz put... A onda – pivuša!
Sad znate otkud u naslovu Svinja & Valentina.
Pubertet je, i bez pojašnjenja, smrdljivo očigledan.
A Valentinovo?
E, to možete sami. Sjetite se prošlogodišnjeg. I samo
„preskočite“ češnjak, sa svinjetinom ne „gurajte do balčaka“, a pivo
zamjenite Jamničkom. I tu se rađa šansa da ne zaboravite sasvim da je
doista Praznik i da je Ona (kakva-takva) za vas uvijek doma i da bi
barem danas mogli skupa van. Ne reda radi. Ne radi tebe. Ne niti radi
nje. Poradi VAS!