...zatucanost, zapucanost i druge radOSTi...
...Tomislav
je jedan od onih koji su ostali u mojemu selu i poslije 1974. godine, a
ja sam ga sasvim slučajno susreo na transkanadskoj magistrali nekih
četiri do pet hiljada kilometara zapadno od beloga Toronto grada godine
Gospodnje 2009.
Čovac je vozio najveću kamiončinu koja se može naći u Kanadi. Nije da
nisam bio impresioniran: meni niko nije ponudio nit' biciklin, a on
dobio najveći kamion da se vozika po vaskolikoj Kanadi!
Bilo mi baš drago što vidim čovjeka nakon svih tih pustih decenija pa mu
i nisam privirivao u detalje nedsumnjivo drumskoga ponašanja.
Ili orjentacije, ko bi i sad u detalje?!?
Nakon kratke kaHve, žurno je sjeo u onu kamiončinu i dobaciJOJ da MORAM
da ga posjetim u Vankuveru i da mu viđam obje kuće i sve tri šćeri!
Vala, oću, vrisnuH gotovo i ja sretan and veselili...
Vankuver je nekih iljadičak kilometara od mojega Krawograda, ali ne bilo
kakvih kilometara već onih najnezgodnijih u vaskolikoj Kanadi: sve preko
mrkih Stjenovitih Planinčuga iliti - po Bosanski - Rocky Mountains.
Stigli smo kod Tome tek za Uskrs slijedeće, 2010te godine. Tomo je vozio
od Montreala i malko je kasnio. Valjda dovoljno da ja primjetim kako u
svojoj kući koristi DVA internetska priključka umjesto jednoga...
Htio sam biti uslužan i doslovce sam prešao preko puta u jedan od
najvećih kanadskih elektro-dućana i kupio najbolji router koji je novac
mogao kupiti za kućnu upotrebu.
Ostatak priče je bio moje veliko zadovoljstvo: sasvim osiguran dual-band
kućni netvork sa nekoliko bombona kao što je internetski TV...
Sve moj rad i sve iz mojega džepa. Bio sam uvjeren kako sam Tomi unio u
kuću praktičan dar, ali i nemalu uštedu (onaj drugi internetski
priključak košta 45 dolara mjesečno)...
Čim sam napustio njihov dom (doslovce nije prošlo niti 20tak minuta)
razočarano su me nazvali da šta sam im uradio sa - zvukom!!! Kada sam
NAIVNO ponudio da se vratim i pogledam šta je to zapravo oni su se odmah
zabrinuli za moju sigurnost na tako dalekom putu, nema veze otićiće oni
do nekoga ko zna...
Bilo mi je i čudno i neugodno: čudno jer smo do zadnjega momenta prije
našega odlaska slušali neku našu radio-stanicu na internetu. I baš se "prašilo"
da čuju i susjedovi susjedi, je li...
Neugodno mi je bilo jer sam u kompjutorskom poslu već gotovo 25 godina i
to sam uspješno radio u sedam država, na dva kontinenta i privatno i u
kompanijama kojima niti broja ne znam.., moje iskustvo mi je govorilo
jasnim glasom realiteta: OVDJE NEMA NIKAKVA KOMPJUTORSKA PROBLEMA...
Sve do ovoga ljeta Tomica je igrao "kompjutorsku igru": "dopusti" da ga
sa obitelji povedem i častim u Nanaimu, pa onda "otkrije" kako sam ga "zajebo"
sa onim kompjuterom; kada se ja ponudim da to najzad riješimo on ODMAH
promjeni temu i počne o glupim kanađanima i još glupljem poslu...
Onda me pusti da se vratim doma, pa me opet pozove, ja mu u ime dobrih
odnosa donesem nov kompjutor, a on meni da li je to legalno, a ja ga
onda pogledam i pokušam mu reći hajde Tomice nazovi policiju i
proizvođača ovoga kompjutora, barem to u Kanadi nije ni glupo ni
slučajno, a on -odmah, zar ste sumljali- umoran si, znam ja kolki je to
put kroz planine...
Ja se malo smirim, pomislim da pretjerujem, pa ga pozovem sa ženom na
večeru u jedan od prestižnijih vankuverskih restorana, a on meni, dok
smo čekali da se oni srede, pošalje svoju najstariju kćer da me
preispita o legalitetu rautera i kompjutora...
Kasnije razgovaram sa svojom kraljicom Helenom: ta ovaj Tomica skakuće u
crkvu gdje god je vidi, a laže, šverca i pljucka mi u facu iz sportskih
razloga...
A moja kraljica šuti, šuti pa me upita da što Tomici ne kupim auto.
Auto!?!?!, pa ti si definitivno riknula!
Eto da i jesam! Ali ti ćeš cakani ravno u ludekanu kad te Tomica optuži
da je tvoje novo auto bušna rezervoara za gorivo! Naime kako god taj
pošteni i bogobojazni švercer vozi VAZDA mu se dešava da mora natičiti
gorivo. U taj tvoj NOVI auto...
NIJE najtužnije što je moja kraljica Helene -i ovaj put!- bila u pravu,
najtužnije su činjenice i detalji koje sam prešutio
ALI
OVO SAM ZAPISAO DA SE ZAHVALIM TOMICI VANKURVERIĆU KOJI MI JE SVOJIM
PONAŠANJEM DOKAZAO KAKO JA NISAM ŠVERCERSKI CIGANIN I CRKVENI PRIPRDNJAK
KOJI SANJA DA IZYEBE I KĆER SVOJEGA JARE SA POSLA DOK SE SMRZAVA NA
POMISAO ŠTA MU NJEGOVA ŽENA RADI DOK IZAĐE DA KUPI KRUVA NA SUSJEDNOJ
PIJACI.., TOMICE HVALA ŠTO SI I MOJE I NAŠE SELO U MOJOJ DUŠI I SVEMU
MOJEMU ZAKOPAO ZAUVJEK: TA STOKA NA ČELU SA TOBOM VJERUJE U NOVE I
EROJSKIJE RATOVE.., TOMICE ISTINSKI HVALA ŠTO SI ME POZVAO U SVOJU CRKVU
- SADA NE SUMNJAM DA TAMO NEMA NI CRKVE NI BOGA, ČIST JE TO KUPLERAJ, PO
TVOJOJ MJERI RODIJAČE, TOMICE BIDNI SEOSKA LOLA DO BOLA I KUGA NA KOŽI
CIVILIZACIJE TI NIKADA NISI NITI POKUŠAO BILO ŠTO LJUDSKIJE: ZA TEBE JE
SVA PAMET BILA I OSTALA BETONIRANA U GENE I GRANICE TVOJEGA JEDINOGA
SELA.., YEBIGA, NIJE MOJE DA TI DALJE DROBIM, ALI PRIĐEŠ LI MI NA
PUŠKOMET UPRSKAT ĆU TE ONIM GRDIM "PIPSOM" ZA OVE KANADSKE KOMARCE...
Tomica ima gotovo 60 godina i još uvijek ne pomišlja da pogura svoj
mozak ili bar ponašanje izvan ranoga puberteta. Kad ostavi volan,
prihvati se boce. I onda umnovanja... Onda -NEĐELJOM ONLY- crkva opere
svu tu perverZIJU & KUPLERAJ...
Ozbiljno je pitanje na temelju čega sam ja POMISLIO da smo Ljudi i da je
barem lijepo sresti se negdje na kraju svijeta..., a ipak sam otkrio da
ja nisam na kraju svijeta - to se desilo Tomici ŠWERZZvankurveriću, ja
sam OVDJE - doma i da ISTINSKI nije tako PUKAO BIH i nestao u trenu...
O Kanada, HVALA! O Kanada, VOLIM TE!
O Kanada, HVALA, HVALA!!!
Kao i vazda prije,
uz
najiskrenije pozdrave
iz
Kanade od Vašega Vlade.