zbogom, čwarci!

...ko te pita. Šta je kita. Cvijeća...

...gotovo je bilo jučera kad je policija u sred jednoga Londona umlatila dušu u nekim demonstrantima SVOJE engleske krvi i drugih, engleskih isključivo, atributa. Da se ne zamaramo oko tehničkih detaljčića važno je napomenuti kako je ovo događaj iz 2009te, a nikako iz neke, recimo 1909te godine Gospodnje.

A šta ste očekivali od policije? Simfonijski orkestar, skupno čitanje Biblije, zaštitu od gargamela, baba-roge i sličnih?

Sasvim trezveno i još „sasvimije“ tehnički: POLICIJA JE DRŽAVNA BATINA NAJPRIJE, pa onda sve drugo šta gospoda gradjani hoće zamisliti u svojim demokratskim i dr. slobodarskim & civilizacijskim sanjarenjima, razmišljanjima, željama pa i pijanim bunilima. Kad im nadođe...

Brutalno raskrvavljene prizore iz pitoreskne Slovačke nisam uspio zaobići. U mojoj omiljenoj lokalnoj mesnici toliko slomljenih kostiju i krvi bi odmah KAO DIVLJAČKI KRIMINAL izazvalo masovno zgražanje, sramno trajno zatvaranje iste i SVAKAKO skupi hitni sudski proces na štetu gospodina mesara. Bez šanse da gosn' mesara iko sažaljeva, a još manje ga sasluša sa nekim NJEGOVIM objašnjenjem...

Kako onda dalje?

Policija nam je ZAJEDNIČKA činjenica! Zajednička STVARNOST! I taj dio priče neće promjeniti ni države, ni ratovi, ponajmanje politike i ideologije! Tehnički su sve vrste kozmetike MOGUĆE: umjesto drvenih buzdovana – električni. Valjda buzdovani. Umjesto krvi odmah – raznorazne vatrogasne štrcaljke, plinovi i ograde. Umjesto hapšenja – hi-tech spravice koje su sasvim dostatne da lokalni dežurni sudac izda novčane kazne pojedincu. U masama.

Ali – trava RASTE i gdje policija prođe!!!

Imam nekakva iskustva: „studirao“ sam i zatvoro-logiju nekih 244 dana, a „sretao“ sam se sa policijom nekih desetak različitih država. Osjećaj je vazda bio – ISTI...

Riječ više, neprecizan ili nedovoljan odgovor na pitanje „vlasti“ i - ništa više nije radilo za mene...

Policajci nisu supermeni, još manje neki ološ koji se urotio kontra mene i mojih sloboda. A ova mi je spoznaja bljesnula ispod krvi i slomljenih kostiju nekih tamo daleko. Naime i televizija i internet vrlo rado naglase i bezbroj puta ponove svaki policijski iskorak u naše zdravlje. Ponekad sam temeljno uvjeren da medijima fali Inkvizicija, da gotovo ridaju od nesreće što je spaljivanje vještica prokazano i od same Crkve pa sad rulja nema čega da se plaši...

Daklem vako: dosta mi je krvi! Bilo čije!! A svi mediji prikazuju POKOLJ na ulicama mirnoga gradića prelijepe, gotovo uspavane ljepotice Slovačke. Evo mi ODMAH došlo da preplivam i taj Atlantik pa da tijema batinašima „objasnim“ neke svoje „ideje“ o bezdušno ignoriranoj anatomiji. Došlo mi da na sljedećim izborima glasujem za gosn Staljina i da ga poduprem u prevaspitanju tijeh bezdušnih Slovaka. Došlo mi da pretopim sve čwarke planete u vrelu mast i da ih sve umočim u oganj bijelo usijane masti. Došlo mi da skrenem Enola Gay sa kursa za Hirošimu i onda ispustim tu A1 na Žilinu. Pa neka se onda snađu...

Onda sam ispraznio listu mojih „nadođenosti“, gucnuo malo kave i primjetio da mi moja vlastita lista kontraprotivnosti tijema divljacima MENI zaudara: jer, da je po mome, Planeta bi već danas uzduž i poprijeko i gorila, i krvarila i Boga mi, se sasvim raspala...

Daklem, moje rješenje NE NUDI ništa do apokalipse i garantirana samouništenja. Time je ISTOVREMENO (a bez dodatnoga napora!) moje shvatanje i Boga i Religije je BAŠ TAKVIM MOJIM reagiranjem korjenito zbrisano u kanalizaciju. Besmisleno krvavu...

Šta ostaje? Ljubičicama pred pendreke? Revolicija? Još jedna, nema veze šta prethodne nisu uspjele...

Bez korištenja Centralnog Nervnog Sustava i njegovih agenata & agentura ukazalo mi se – OGLEDALO! U ogledalu je pisalo a da kad je DOSTA doista DOSTA. U bilo čemu.

Tada je netom gore pomenuti CNS odaslao prve signale refleksivnog preživljavanja doživljena šoka: kako misliš DOSTA? Doista DOSTA?

Uslijedilo je dosadno, ali počesto i dubiozno naklapanje o kriterijumima i mjerilima za definiranje bazičnoga DOSTA. I ja i moj CNS smo listali sva imena, teorije i prakse, a o povijesti i iskustvima da ne zborim zbora. Ne bih o detaljima kave, cigareta i vremena...

Uglavnom smo se složili da DOSTA nije nimalo jednostavna kategorija. Čak i kad dođemo do one „kapi viška“ na kraju pune čaše. Ustanovili smo da je DOSTA prosuto po stolu nekom bijesnom i vrlo čvrstom šakom često smiješno. Svakako sa distance. I vremenske i prostorne. Onda redom – crni humor.

Ali i jedna konstanta: neko je MORAO. Tako. Da nije razbijeno toliko i toliko glava onda bi xx glava samo sebe porazbijalo.., ispalo je da nas neko/nešto MORA u nekim momentima „opaučiti“...

Joj, YOY, JOOOJ: da li ja to zagovaram čisti staljinizam?

Svašta se danas nudi u omotima sjajnim, svašta će biti Konj Trojanski, pa Vam i ovdje preporučam Vaš vlastiti oprez: možda ja doista jesam genetički staljinista i osim čvrste šake i još tvrđeg pendreka ne vidim da išta mudrije, napose korisnije postoji.., možda...

No, kako mi pendrek na ramenima YUnačkijem mio nikad nije bio ONDA može biti da je BAR U ŽILINA situaciji nešto ozbiljno grdo PREVIĐENO! MOŽDA je bila neka pivina više, MOŽDA je iz vesele grupe NEKO NEŠTO toj grdoj policiji rekao? Kažem MOŽDA.

Osobno mi je neprihvatljivo i čuti kako su karte za tu nesretnu tekmu prodavane i našima! To PONIŽAVA inteligenciju (kao mogući izgovor, objašnjenje, opravdanje, kontra-argument ili šta god već hoćete!): ako je krovna kuća nogometne Europe izrekla navijačima Hajduka MJERU ZABRANE od dvije utakmice izvan Hrvatske ONDA je građanska dužnost i obveza ČUTI i RAZUMJETI tu odluku. Ukolika je ista bila upitna SVI SU MOGLI regularnim putevima prosvjedovati i barem ublažiti tu odluku...

...ali, ko ih hebeDE!, neće oni nama!; takav je dojam mojega susjeda John-a koji pojma nema o tome tamo europskom soccer-u...

...žao mi premlaćene i okrvavljene mladosti. Čak i da su 200% krivi za sve. A vjerujem da nisu. Ostaje mi da cmizdrim i žalim za puno čime, no mi najviše smeta što ne vidim Gargamela do slovačke policije.

I onda toga nesretnoga Hrvatskoga diplomata koji je u svemu činio najbolje što je mogao za Hrvatsku, a prozvan je neprihvatljivim imenima kao i nesretna mu Hrvatska u čije ime je spašavao puno više od ono razbijenih glava...

Još jednom je propuštena prilika da se HLADNOKRVNO primjeti kako i u samu srcu Europe postoje i oštri i brutalni te da to NIJE MOGLO BITI nikakvo otkriće, još manje iznenađenje: ako Englezi u srcu Londona (ove godine) mogu premlatiti svoje građane (dosadno je nabrajati u istom kontekstu i Francusku, Španiju, pa čak i jednu Niskozemsku...) ONDA mi ne možemu u Europu niti po Europi kako nam se prohtije! Neće se desiti. Barem ne bez cijene...

Ako mi ne prihvatamo DOSTA kao DOSTA onda će nam to neko NAMETNUTI. I kada taj neko na svome tlu „zasuče rukave“ onda mu ja ne mogu i neću pljeskati ALI ću sasvim jasno priupitnuti KAKO SE MOGLO DESITI DA SE KAZNENA ODLUKA KROVNE KUĆE EUROPSKOG NOGOMETA IGNORIRA? KO JE I PRI POLU-ZDRAVOJ PAMETI DOISTA VJEROVAO DA REGULARNO KUPLJENA ULAZNICA BRIŠE ODLUKU UEFA-E I UKLANJA POLICJOTE ISPRED STADIONA?

Konačno, da obrnemo situaciju i da su njihovi navijači bili pod tom zabranom pa odlučili doć na Poljud onda bi Hrvatska policija ignorirala svoje obveze (državne i međunarodne) i prostrla crven tepih slovačkim navijačima?

Ne, nikako ne mogu biti na strani pandura koji su toliko mladosti raskrvarili! Još manje mogu biti na strani onih koji brutaliziraju hrvatski ugled na stadionima Europe doslovce se smijući „njihovim tamo nekim pravilima“.

Ova krvava kalvarija NIJE posljedica – to je samo simptom jedne, plašim se, metastaze koja u i oko sporta nalazi svoje eksponente. Ovaj sportski događaj NIJE okrvavljen poradi sporta, još manje poradi snishodljiva (Hrvatskoga) diplomata: sve mi se čini da je jedna tvrdoglavost „naletila“ na brutalniju bahatost. Ako sam u pravu onda ćemo uskoro otkriti i druge „krvave pandure“, a ne samo ove slovačke.

Nisu vremena od prazne slame o strahu i batinama, najmanje o nekim prijetnjama: volio bih vidjeti sport i navijače. Sa svime onim što ide u tu „priču“ prirodno. Sve drugo ne može izbjeći neko novo i vazda nasilno DOSTA.

Mi smo na potezu, kužiš, stari moj!

Kažeš da sam sve ovo naslovio sa ZBOGOM, ČWARCI? A-ha: ostario sam vjerujući da imamo mozga. U zadnje (poduže) vrijeme sam umjesto pomenutih mozgova nabasavao na čwarak do čwarka. Onda sam vrisnuo ovo što sam vrisnuo JER – ja još uvijek ne vjerujem u te čwarke! Mi imamo i duha i mozga. Možemo pametnije, civiliziranije, SPORTSKIJE i zato – ZBOGOM, ČWARCI!!!!!

Kao i vazda prije,