Kec & Zec

U lokalnim novinama dnevnim, ovdje u Kalgariju, danas na dan Wimbledon-skog finala veliki Ivanišević je "zavrijedio" jedva objavljen rezultat njegove polufinalne maratonske tekme sa onijem Britancom... "Večernjak" je objavio solidan članak, a "Slobodna" je -sasvim razumljivo- pored svih "regularnih" detalja, objavila i pravu malu enciklopediju komentara...

Mada svim srcem navijam da veliki ZEC najzad zagrli pokal kojiemu je bio dorastao još daleke 1992., bez obzira na finalni ishod - za mene on je POBJEDNIK i - idemo dalje. Sada je lako biti uz ZECA i koristiti ga kao DOKAZ & POKAZ za ovo ili ono ali, prije no pitam šta ste mu pominjali (ukoliko uopće) jučera, ne zaboravite da je ovo samo velika prestižna igra u kojoj se svaka kaplja znoja plaća desetcima ogavnih i zelenih, a tako neupitno konvertibilnih dolara. I svi ti dolari su ZARAĐENI jerbo je Veliki Brat rekel da trista godina u rudniku ili 120 navigavanja po bijesnim svijetskim oceanima vrijedi NEUPOREDIVO MANJE no jedno finale. AFERIM. Ja tute nejmam više ništa dodati. Možda samo ponoviti FORZZA ZEC, ZAŠTO DA TE ZELEMBAĆE POKUPI TAMO NEKI RAFTER ILITI KOJA DRUGA BJELOSVJETSKA TENISKA NESREĆA!  Slava, obaška...

E, sad, ja ne bi bio ja a da ne pomislim kako će Zecova pobjeda u Rvackoj pop'ti puno više piv'ne no što će se neki od prinapitih tata usuditi i pogurati svojega sina u tenisače. Lokaće se naveliko. I sigurno se neće svirati Mozart ili Bach. Na rodjenje nekog novog Ivaniševića (A JA SE NADAM DA ŽESTOKO GRIJEŠIM) čekaćemo možda i do kraja naših života. U medjuvremenu rijeke alkohola će bubriti i bubriti dok OPET ne prasnu u kakav rat (sad da li sa ženom koja prigovara zbog osiromašena kućna budžeta ili sa nekom jebenom, ionako nikad priznatom, poludržavnom stvorevinom, kuj bi ga znao preciznije reći?).

Na drugoj strani generali putuju za Damsku. U kojoj je nešto trulo. A jest. Onaj što ki papagalo ponavlja kako ne priznaje tamo neki petparački, samozvani medjunarodni sud. Jebeš ga, kakva tu iznenanedjenja more bit?! Pada mi na pamet Gabriel Garcia Markes ali, MALO je STO GODINA SAMOĆE. A, jopet, puno je ono dolara kad te strefi Najebova Nagrda... Uell, ove dvi prethodne rečenice IZBRIŠITE - izmedju redova im sve je prazno i zaudara na tzv. Zdravi Razum. A taj je, za većinu Balkansku, vazda bijo NEPRIJATELJSKI.

Ođe je STAMPEDE - cili Kalgari popizdija i loče li ga loče. Ja se uselija u novu kuću pod garancijon i tek onda shvatio kako to nije samo useljenje već TEŽAK rad i dugotrajan proces. Otuda kasnim ki Grčka sa ovijen stranicama. Nije da se sad pokušavam "oprati" ali MALKICE razumijevanja za moje privatne preopteretidbe će bidne mlogo cijenjeno. Ak' mi uopće priznate da i ja mogu biti preopterećen.

Protiče moja šesta godina u Kanadi. A još mi je u duši i oku bistra Austrija i svi moji bečki dani. Obeć'o sam Profesoru da ću ove godine u Beč. I - sada se i to može desiti. Ali, osim Profesora i Ljube Židova ne vjerujem da je baš nekome drugome stalo da jopet u Beču viđa moje svijetlo salo. Puno je više njizi koji bi me vidjeli u Damskoj.

Za koji sat sjedam u svojo auto i odlazim u - Vancouver. Žaj mi je šta nejmam vašu adresu. Posla bi van razglednicu iz Kamloopsa. Ovako, odlazim na put sa Bečom u srcu i Šibenikom na duši. Možda me Šime ili Darko nazovu i priopće kako sam jopet dobrodoša u FAFARINKE. Da prospem kojo piće. JOPET....

**************************************

U međuvremenu internetično & patetično, uell - i sasvim lično,