žemska priča...

*****uglavnom promašen ručak*****

...jedan „fetivi“  zagrebački gospon uz poskupi šampanjac skriva svoje prljave strasti ispovjedajući se – MENI!!!! Kaže da razumije i zna ovo, ono, i sve redom ali, kad se nađe u kafani – poludi. Njegova specijalizacija su – pevaljke. Kaže da ta NJIHOVA muzika i NIJE glazba (jerbo je glazba glazba, a ne tamo neka muzika!) no, eto, zakačio se...

„Safato“ me u Woody's Pub-u u samom srcu divljozapadne Švicarske. Na ogromnom ekranu je skakutao Bruce Sprengsteen pjevajući svoj narodnjački Pay me my money back...

Eto Vas već zanima koliko je boca šampanjca u tome pub-u! Neki zaostaliji mogu se čak priupitnuti a da otkad se u Pub-ovima toči šampanjac? Evo da će mi Joso vrisnuti kako ja „pičim Srpski ki da sam iz Čačka“ (ono, da šta mi fali da napišem PJENUŠAC....)!

A ni ja njega nisam pitao da li je fetivi Zagrepčan, zašto je tu, i otkuda baš meni da se „otvori“. Džepom i dušom. Ipak sam ga pitao da mi kaže ko je napisao:

Kada mi osjećanje ljubavi smekša, bit će mi svejedno šta si najljepša.., nisam stigao dalje – gospon se namrgodio kao da si ne vjeruje KAJ sam mu počeo usipat u prečiste uši i - dok ja nisam stigao pošteno zakočiti - on je teatralno i očito uvređeno skočio sa svojoga sjedala gotovo vrišteći balkanska pederska seljačina!

Dva minuta kasnije se vratio po onu bocu. A ja umalo da mu objasnim kako je pjenušac ovdje nekako „sisy“ piće i da najskuplja boca ovdje košta duplo manje od one najjeftinije u zagrebačkom Saloon-u. Konzekventno, boca pjenušca popodne na stolu u, eto, nešto boljem pub-u, nije baš neki „muški“ potez. Ipak je ovo srce pravoga divljega zapada – od Dock-a Holiday-a preko Marlboro man-a, pa sve do Đrođa Grmalja NIJEDAN zapadnjački muškarčina NIJE tamo neki pjenušac niti sanjao! A “moj” vrli purger se zalijepio za svoj “šampanj” (citirano, njegov omiljeni izrijek) do te mjere da se vratio za moj stol riskirajući da mu čak i drugu strofu one pjesme – kažem!

Misterija! A i – čudo. Moja davno pokojna baka bi rekla ATONSKO DOBA SINE, SVE VIŠE NEKRSTA (a nije bila Đokin republikenjac!)…

 E sad, za g. Zgovana Čmarkića i ekipu MORAM objasniti otkud JA u Woody's Pub-u ranašnoga popodneva, četvrtka 26-og prošlog mjeseca! Taj „gospon“ i ekipa oko njega su moja (ovdašnja) privatna dektiva koja sve uvjek i zna i može, a onda kada se sastanu na svojoj kultnoj kavici bez predsjednika (a ša' će im neki balkenjski Fikusović!?) i zaključu da sam JOPET stigao tamo gdje po njizinim nalazima ne pripadam UNDAK počne svrbočešovina i raščlamba...

Evo odgovora, da ne duljim: voz'ko se ja po Roknutim Planinčugama jerbo mi psijatar reko da je planinski zrak i kretnja dobra i za me, a i za mogaMI pasa. Dakle vozli se samo nas dvojca jerbo mi Anuma još nije bila kod psijatra pa mora radti. Ja vozim li vozim a onaj moj pas se samo izležava. Ni glasa da pusti. Dok je bio mlađi ponekad bi znao i prdnuti, a sad samo spava. A ja vozim. E, da išta razumije, šta bi mu sve reko. I ovdje napiso! Ali – pas ko pas. Čak iako je moj.

Mislim tako duboko kako ja i vozim i plaćam gorivo a on se samo izležava dok mi najzad ne sine ideja – sočni originalni bizon stejk! A đe to na svijetu ima bolje no kod onog Činiki indijanca!? E, tu mi sine jošte jedna lampica (ova je sigurno bila H2!): hembeš indijancove, jest da im je taj stejk originalac i tako to, ali ne ližu guzu ki blijedoliki, nejma TV-a, deserti su im nepostojeći (blagoslov opcija) ili degutantna misterija (čitaj – KAZNA).., DAKLEM jok imdijancovi idemo na diku blijedoliku –a đe b' čoek mogo, kad je već u srčiku od Roknute Planinčuge- u Woody's Pub!

I tu me ni kriva ali prezadužena zaskoči pravi pravcati kapitalac – rvacki turista iz kapitalnoga grada Zagreba koji je pod rokom munja-zagreb raščistio sve genetske dokaze kako je on centralni i tradicionalni, apsolutni i definitivni NEPATVORENI Zagrepčan od onoga stoljeća kojega se nitko ne sjeća pa se to ne da nit zapisat ALI možda nit Ban nie tolko centralno naš jerbo je malo ulijevo na njegovu placu koji je u stvari dar gradu Zagrebu od njegovih dedova. I tako to.

Je, dok sam iskreno oplakivao svojoga tek poručenog bizona (kojoga po dobroj kravarsko-seljačkoj tradiciji zalievam cocapepsi ili tako te intelektualne napijačine) pomalo prljavo sam ga pokušao obeshrabriti da mi se prišije: a Vaše dedice su BANU darovale Plac!?

On se sav ozario! Bio sam siguran da će me raspizdit ki onaj Mrkan iz Travnika koji mi baš onomad sve žemsko i muško stavi na kamaru jerbo je ekavica četnički potpis sotone na izmučenu Rvacku jezku! Kako sam ja mentalni bolesnik sa izraženom nepokretnošću u svim pravcima IZGLEDA da je moj zagrepčan bio impresioniran (ono, bez naljepnice na čelu MENTALNJAK!, drž se dalje od budale!, ja izgledam vrlo mirno i uljudno; pogotovu kad je svjetlo malo „off“) i vrlo sretno zacvrkutal DA!, Kaj ste znali!

A ništa ga nisam pitao dok je on rafalno (kako se ispravno na Rvackom reče RAFAL?, javite mi, email je na kraju ove stranice) i ekstatično nastavljao kako malo ljudi zna pravu istinu, a prost puk ne pokazuje nikakva interesa za pravu istinu i blah-blah-blah, svakako, a ovkours i jes, svakako...

Je, osjetio sam dokle mi je ušlo, deran se usidrio za mojim stolom i nema šamse da omane poneko prckanje sa strane u plemenitaškim obiteljima Gornjega Grada (PRETprošla stoljeća!), Velika Zavjera i onaj flikus neotesani and neobrijani..., SVE je bilo na jelovniku osim mojoga sočna bizona i odjednom sam čuo

Lepi moj gospno uznositi, zar ne vidite da su to sve Židovi i Masoni koji financiraju sve Srbe sveta da naprave Čačak od Zagreba?!? Pa, Larry King je Juda, kad bi on mogel reć nekaj šta se pika za Dinamo!? Pa, dajte, prosim Vas lepo....

Je, G. Zgovane Čmarkiću, ovo gore su bile moje reči! U ime – bizona. Čak i ti - omračeniMI g.Čmarkiću - više no dobro znaš da za 54.95 dolara plus takse bizon stejk NIJE zajebancija, a i ne može se stići u taj hebeni pub svakog dana. Pošteno ćemo se ispljuvat i poratovat nekom drugom zgodom ali čouče SJAŠI i pusti me da mrdnem SVOGA bizona na SVOJ način! Pa, hebo ga pacov, nije li bar to minimum minimuma koji za svoje pare ne zavrijeđujem na kraju svijeta, ođe u Roknute Planinčuge......

E, ali i povijest i istorija su mi tek tu skinule gaće, a stejk samo šta nije stigo! Moj kapitalac pao u neki specijalni rodijački sevdah i počeo učevno da me podučava kako on sve to zna ALI – to se ne kazuje tak brutalno već......

Moj bizon stigo i prošo. Ovaj „moj“gospon žvako i žvako, a undak naručjo taj pjenušac kojeg on voli zvat šampanj. Dok su nam otvarali taj jebeni šampanj kojega sam ja maloprije nazval pjenušac „moj“ gospon je cvjetal od nekoga gosponskoga ponosa kak on časti i sebe i nekoga tko nekaj zna i poštuje. A ja sam KLJUČAO i već sam ga štel poterat u pizdu materinu parazitsku i neotesanu; štel sam mu objasnit da u mojoj provinciji živu provincijalci a JOK tamo neki kapitalci i da mi nakon stejka pijemo kokapepsi ili pivšu, nekakvi tamo šampanji ovdje ne znače nit turčića a undak sam riknija MOJ BIZON JE 55 dolara PRIJE TAKSE, A TVOJ ŠAMPANJ je SA TAKSOM 35!!!!!

No, nikaj od toga nisam rekel – sjetio sam se moje monumentalnoMENTALNOmomentalne pubertetske poezije moje i - ipak sam ga pitao da mi kaže ko je napisao...

Vratija se doma, oplakiva promašen ručak, a undak me stigao jedan pristojan email. Između ostalog odmjereni superlativi za moje pisanje (vidi, vidi moga intersmeta!) a onda i konkretni primjeri koji su me doslovce OBORILI! Naime, čak sam i ja primjetio da TA osoba DOISTA čita ono o čemu govori...

Uglavnom, najpristojnije što sam znao i umjeo napisao sam FALA VAM ITAKODALJE, A KAD NAVRATITE U KALGARI ČASTIM BIZON STEJKOM, MAJKE MI. uOBIČAJENI POTPIS: vAŠ vLADA kENJADA...

Na ozbiljnu većinu mojih emaila niko nikad ne odgovori. Aj pogodite ZAKAJ! Međutim, čak i mentualcima mojih amebijskih visina sve to donese iskustvo koje se ne uzbuđuje previše, a kad nešto i (ot)piše onda to radi PORADI SVOG osjećanja ravnoteže medju opancima. I the TAOčka...

E, ovaj put je stigao klasični nokaut!, - kaže gospoja, u podužem pisamcu, kako su je dobrostojeći roditelji, ponosni radićevci Rvati odgajali u Argentini e da bi svi sretni otišli nazad u majčicu Rvacku sa svim svojim parama i ćerima SVE ZA RVACKU. Undak dolazi dio koji je i meni previše za napisat, a svi ga znate i nikaj reći nećete. Neću ni ja. Zakaj da remetimo ravnotežu među opancima!?

Konačno, kaže, došla je na ideju da svojoga fetiva kapitalca mrdne malo po svijetu, možda mu se negdje nešto svidi, pa tu i ostanu. Možda mu trebaju novi prijetelji koji su "vidjeli svijeta"...

P.S. kaže, eto, prihvatam Vašoga bizona ako vam nije daleko skoknit do Banfa, pa samo kažte vrijeme i mjesto - evo i mojoga broja...

Tu ste i Vi, dragi mojo štioci, primjetili STRAH and JEZU jezovitu: pisanje je opak sport, PISKARANJE - SMRTONOSAN.....

Uglavnom, odmjerim. Da, Čmarkiću - NAKON ladna tuša i kutje cigareta! Jesi l' sad sretan, a?

Odmerim i vidim - pismena, viđala svijeta, viđala i nas. Svakakvih. Najebah ako ignoriram, a ako odem oma sam puko 300 dolarova plus zajebancija sa onom mojom...

300 dolarova mjesečno košta moje pušenje. Kojo ja ostavljam već desetu godinu za redom. Računam  - pušiti ili (biti) ispušen se vratiti.., a onda mi sine - Gospođa, ima mozga, ima para, duhovno briljantna; gotovo sigurno fizički izbalansirana i barem zgodna. ALI - ona je iz RADIĆEVSKE FAMILIJE. Vrsta koja cvijeta još samo u Argentini i -možda- Australiji, Tasmaniji...

Volim matematiku: 300 dolara je MJESEC dana pušenja. Zakaj da idem u Banf i ispušim sve to za koji sat? A teško da bi me neko povjerovao da sam to uradio iz nekih mentualnih razlogova....

Ipak mi nismo emglezovi. Čak i kad nosimo one krokodilske. Štikle.