+++OVA VIJEST JE IZ BESVIJESTI, OBIJESTI I MALOUMNOSTI

PREPORUČENA DOZA NE POSTOJI I ČITANJEM ISTE DRAGOVOLJNO PRISTAJETE NA MOGUĆE RIZIKE EVENTUALNOG RAZMIŠLJANJA. KOJO VAM MOŠE UPALITI SVIJEĆICU. NA KUHINJSKOM STOLU. I UNDAK - A AKO VAM ŽENA VEĆ NIJE OŠLA NA POSO - MORETE IMAT SRANJA U KUĆI.

DAKLEM NE TRAŽITE OD MENE OŠTETU ZA PROGORENI STOLNJAK JERBO SAM VAM FINO REKEL DA OVO ČITUCKATE SAMO AKO VAM NIJE ŽAO STOLNJAKA. VAŠOGA VLASTITOGA...

Marsovci , a ko bi drugi!?

Dozvolite da se predstavim: moje ime je Vladimir Kreća, zadnjih pedesetak godina sam bio okupator javno i udbaška gnjida tajno. Iza mene su ostali goli otoci (POŽARI, SUŠE, MLEČANI, JA I TAKO TO) i ko zna koliko leševa. Obučenih. Prije gotovo dvadesetak godina sam postao pobegulja vulgaris jerbo su mi falile kvalifikacije u izvjesnim nacjonalno presudnim disciplinama koje ni do danas nisam „safato“. Nekidan su mi izvjesni Pravednici otvorili oči. Ovom prilikom bih „preskočio“ umilne detalje, a i bojim se da imtelektualno ne izbrljam sve te umnjačke bisere koje – istini za volju – jopet! – NISAM shvatio.

I prije toga, kao svaki izdrndani pedesetogodišnjak (jadnu Turcu i pero smeta – i ovo je strogo nacjonalno: INDIJANSKO) nisam spavao. Ovaj put nisam KRETENATIVNO spavao. Naime govnjetičko-gnjetičkom teologijom našega vremena istražjo sam svoje genetsko podrijetlo. I to uz pomoć samopogonskog rednika. Ovaj uređaj u Kandaharu zovedu PC iako nema puno domaćih koji su zaljubljeni u Amerikancove. Vjerojatno šta su im pederske sklonosti mahom zakržljale.

Daklem učevni nalazi moji: osim onoga poznatoga i pomenutoga izbilo je na viđalo da sam ja genetički govnjetičar koji postoji samo da bi zasmrdijo Čistim Nacijama pravu sliku svijeta. Osim udbaških i pobeguljskih aktivnosti ja sam permanentna opasnost bez koje bi Svi Oni živjeli jedinstveno, ljubavno (svi bi se samo ljubili, i tek ponekad ljubovali!) i TREBA LI UOPĆE ZAPISAT!? – sasvim perfektno, idealno. A to se zove raj. Drugim riječima NEJMA ZA NJIZI RAJA DOK MI NA GRANU NE OBJESU ono što za doručak jedu NA OKO...

Pred jutro sam sumirao nalazove moje učevne i došao do nepobitnog zaključka da ja nisam kriv za moje gnjusno postojanje; konzekventno niti moje pokvareno i razorno djelovanje jerbo me pomenuti brojnik nalazi NEUBROJIVIM! Daklem – ne postojim. A kako sam se oma ušćipijo - i bogumi je boljelo - undak mi je samo ostalo da se složim sa Bogom i Istinom te potpišem MONUMENTALNI MENTALNJAK, tj. opičen, frknut, lat. Budaletina dibidusiYUss...

B.S.?, daklem... Zamoto sam dvije debele od crnoga ruskoga čajaja i itno kresno onu prvu. Koja je bila zamotana u masnu naslovnicu TIME-a. Oma me spičilo: komarad DžigeruŠilli mi se požalijo da su mu samo jedan spomenik ostavili. Nije me iznenadilo: pa vi gospon druže nećete da se skinete sa programa tijema jeftinima patetkama samo zato što niste upoznati sa stanjem – evo sam mjesec dana potrošjo da si kupim pogreb. Je, ovdje NEMA uskličnika – kuj bi (čak i umnobolni!) kliktao dok ti se zemlja gubi pod nogama kad saznaš da nema kredita za kuću ako si pogreb nisi UNAPRIJED platio!? Onda te cijene – pa kad ti samo kažu kakva je gužva na groblju, da održavanje groba ima svoje intervale i cijene, onda ako to sve nije uredno plaćeno mrtvoga te pokupe u smeće jerbo nikuj ne plaća održavanje.., ima još ali neću da odajem tajne domaće i demokrutske grobarske industrije... Uglavnom, povučem još dublje i umilno se nasmijem gotovo iznenađenomu DžigeruŠilliju – do sada ste znali samo za čipkin dim, ja čim krepam ćem vam pokažem Turčev. Dim. Kojoga je morebit i bilo, ali, eto, ja sam ga prvi jafno prokazo!

Tu mi je prva zamotulja izdušila. Skoro me oprživši. Je, maleno, ali boli do stoturca. Međutizi moje suze su bile RADOSNICE: najzad sam postao otkrivač. Praktično, a učevno. Eto.

Nisam primjetjo kad je ona moja ustala, ali mašim se za nešto što je stavila ispred mene i – JOJ: jogurac, hebala je nana orgazmička! Žene su baš zaostala bića: eto da mi je stavila kilo špeka, kojo jaje na oko i satljik rakjetne AJDE pa da ti bidne jasno kako u tebi viđa čovika, a ona, nesrića jedna – jogurac! I još pita kake ću one sjemenke šta i' manđaju tovari u starom kraju! Ma, zato mi je Kanada prisjela do samoga balčaka: u starom kraju bi joj prišjo koju vaspitnu i oma bi ukopčala šta se pred čoeka stavlja, a ovđe, kurbinu im mater kurbinjsku, samo ako glas povisim NAJEBA! Pa ti viđaj šta oni zovedu tamo nekom civilzacjom!

A, rodijak, šta veliš – rastava? E, veća s' budaletna od mene – pa tu te i čekaju: sve ti rastava pojede, a ono šta ostane ide NJOJZE! Eto, sad kontaš šta je to civilzacja, hebo te Đorđe Grmalj...

Ajd, jesam, popjo sam taj jogurac da je skinem s vrata i da mi nekako ne uvalja i onaj doručak za tovare. Ali sam oma pripalijo onu drugu smotušu. Zamotana u GUARDIAN. Fino, demokrutski, kosmopolitički i tako to. A sve in compliance sos Big Brother. Joj kako me munja ždroknilo: kaže neki vanzemaljski glas KUPUJU FATIKAN!

Je, ponavljalo je to tako neko vrijeme ki pokvarena ploča šta i' naša djeca sada frljače ki oni frisbi dok su mi zujke zujale JOJ! Kupus kiseli od sladoleda ti tamo tvoj, jopet me oprži.., trgnem se MA KO PRODAJE FATIKAN!?, znam da neki humoristi & businesmanovi tu i tamo prodaju onaj vrancusko-emgleski tuneli i tako te sitnice ALI FATIKAN, đe ćeš to, nije za prodaju, još mi onomad moj pokojni đed reko i tako to...

Glas jopet: evo, na prodaju je!

U, dva mu brda sladoleda, a i đelata sos čokuladne mrvce, kuj bi šćeo Fatikan kupovat, što će mu, nesretnome, šta će su njim činti kad ga kupide i tako to...

Glas jopet: misli, misli druže...

GREBO TE DRUG! Mene su drugovi razdužili drugarstva u marču 1989! To se sad zove povijestna istorja, elem, zamalo i arkanologija. Daklem – nisam drug, ni tebiti, ni Bogu.

Glas jopet: a kaš' ti bar prezut svoje balkenjske opanke – vazda se pališ na periferne stereotipe dok od sijele suštine viđaš samo skupštinu! I to onu razhebanu.., Fatikan je na prodaju, to još nit CNN ne zna!

U-u, paz vraga! Tutekarca je i meni svjećica progorla. Kroz stolnjak. Ali – ona moja je već bila otšla na poso. Jedino je malkice – smrdlo...

Onda su počele vijuge da mi se mrduckaju: hebo te pa nikad nisam čuja da bi neko PRODAVA Fatikan. Nejma kuj ga nije šćeo pod svoje, nije da je vazda perfektan bija a jopet i' je SVE nadživija i ta samo da bi vazda snažniji bija. A bilo je i istina i objeda pa jopet nijedan drznik nije moga dalje do da mu pod prozor pljucne.., ma, kuj bi se zajebava sa moćima jednoga Fatikana...

E, tu me safatalo pišanje. Onaj orgazmički jogurac je bija organički. Pa su mi bobregovi proradli. E, prije je to bilo od pivuše i od pokojoga ZVEČKA, ali okad sam sišo s vlasti nemerem kupti više od orgazmičkoga jogurca po direktivi one moje.., eto, Narode, Tvoj dušman mučki grdo i zasluženo ISPAŠTA. Jema Pravde! Evo je u Kalgari danas na ovoj mojoj atresi. A koju ođe neću zapišati da mi ne nagrnete svi odjednočke. Na – Pravdu...

Daklem Fatikan. Ma, koji su to glasovi..., unda mi se NeUpali svijeća – paz vako nijedan maximalni oninandžija nije moga preživit i držat osvojeno ako nije ima i buzdovane i Crkvu. Daklem, kad ne moš kupti, undak se moš dodvorti: dok svit smišljava kako ti ganjaš novac i neku kolomast crnu ti okolokole shebeš nevjernike iz Kandahara (and okolnih mjesnih zajednica) te - spasiš civilizaciju. Onu kršćansku. I koji Turac onda more Turčin biti, a Fatikan preseliš na Floridu. I undak jedna nacija pod jednom vjerom jema sve za – doček Marsovaca. Jerbo, A ŠTA DRUGO mehkogamidajdže: evo kadilaka ko klada, svu smo planetu islikali and isprskali, znamo sve, imamo sve, POSTAJE DOSADNO; daklem Fatikan na Floridu i – eto Marsovaca.

Tu viđam i šamsu za sebeka: daklem Crkva tada nebi dopustila da se ja na discount spalim već bi moro jemat grob bez troškova za održavanje. I da ne duljim – time bi i ja automatski postao vlasnik JEDNOGA groba ki i onaj gorepomenuti DžigeraŠilli za kojoga mnogi i danas vjeruju da je mrtav. Jest, ovaj moj različak! Uma mi dojde da od miline zapjevam onu mi umilnu i srcu dragu, a revolucjonarnu to su to su ruda našog Olivuddaaa.., al neću. Iz nacjonalno civilizacijskijeh razlogova.

Konačno ja dopušjo svoje. Jok, Fatikan nije na prodaju. Ali, ne bi volijo biti okolo ako ga uspiju nategnuti na Floridu. Oni Zaljev Krmača je nezgodno blizu...

Ne pitaj me rodijak drukam li ja za Udbu i komunjare. Reko sam ti već. Sto puta. Ovaj put TEBI ne nude nit ko magi. Kad shvatiš nećeš jemat nit šamsu da – patiš. Ovaj put „stvar“ ne rade amateri iz PROŠLIH stoljeća.., pa ti sad il stisni, il misli...

KA I VAZDA PRIJE,

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday September 14, 2006