BezVEZE - ovdje je
jesen stigla jučer. Bez najave, bez berbe i bez pečenja rakije. A onda, kad
bolje razmislim, a šta će mi nekakva NAJAVA jeseni. Pa, nije jesen valjda
tamo neki delegat ili politička odluka koja se deklarativno i po vozn..,
ovaj vlačnom redu MORA najavljivati. Ne, barem meni - NE MORA. I - kvit.
Berba mi, i nakon svih ovih godina u Kanadi, i dalje - fali. Ja to neću
objašnjavati: onaj ko ne razumije seljaka, još će manje razumijeti -
seljačinu. A onaj koji razumije seljačinu, sigurno ne želi trošiti možđana o
- seljaku. Daklem, piši - uzalud...
Well, rodijak - pogodija si: bez svega može (nekako) ali bez pečenja rakije
je baš zdravo teško. Još mi govore da je i Tamo bilo nezgodno lito, da je
previše toga pogorilo, a nije puno nit' rodilo... Lako bi meni bilo da su to
glasine. Ali - nisu.
Koliko kil nostalgije, sad bi ti da me pitaš. Ma, jebi se, lipi moj čovik!
Ti bi čačka po mojoj nostalgiji e samo da ne gledaš mizeriju ispred svoga
praga!! Sve bi nešto morbidno da likuješ kako meni odzvonjava. A nisi čito
onu ZA KIM ZVONA ZVONE. Nisi, znam da nisi, pa sad misliš da se to tebe
ništa ne tiče? Ma, baš si ti meni pravi - istreniralo te da švercaš,
podjebavaš i guzicom za nos povlačiš institucije i zakone VLASTITE države za
koju ti je najmlađi sin još jučera poginija. Od delegata mjesne zajednice
unapređen si u branitelja pa te, ki takovoga, neki požari, suše i nerodne
godine - ne jebu 2%; to je za seljačine briga, a ne za te'...
Jesen u Alberti je dosadna i već - hladna. Da ne čitam vijest s interneta
čak ne bih primjetio kako ovdje grijanje već besprijekorno radi i baš niko
se ne uzrujava šta je nafta nepristojno poskupila. Tajna? Pa, cijela
misterija u provinciji Alberti se svodi na činjenicu da svaki dolar po
barelu više donosi provincijskoj kasi oko 150 MILIJUNA US dolara! Ondak, ove
jeseni provincijska vlada SVAKOM provincijskom poreskom obvezniku DAJE 300
dolara gotovine jerbo se ispostavilo da su državni dugovi dobro otplaćeni,
da poreski sistem učinkovito funkcionira, da je nezaposlenost dobrano ispod
5% (!!!- ISTINA), blah, blah i da - jebi ga - konačno u
državnoj-provincijskoj kasi ima dovoljno da baš svaki poreski obveznik
dobije ove jeseno ravno tri stoje dolara. Kanadskih. Po mojoj procjeni to je
oko 450 dojč-maraka...
Više se i ne pitam da li poreski sustav u Najljepšoj Državi
Hrvatskoj radi. Mislim, ma šta mislim, već debelo ZNAM da jedno takovo
pitanje može postaviti samo neka zlobna hrvatska komunistička njuška ili -
još bolje - samo neki srbočetničkokomunističkoboljševički satrap. Ali pitam
- zašto jesen bez rakije? Mada znam da će se ljudi snaći, a biti će i
tamburanja i istamburanih.
Jesen u Alberti stiže sa visokih Rocky Mountines, u mojemu vigvamu
poznatijih pod nazivom Stjenovite Planinčuge. Ovdje je jesen suha, suha i
suha. Nema kiše. Kad pitaš stare albertance a, dobro, kravočuvajući
naftovadeći čouk a đe vami ođe kiša u jesen, oni samo odmahnu rukom i kažu -
Well, ti si jošte zelembać. Ak' ti je kiša tak mila, a ti onda iđi u
Vankuver. Nama kiša ođe nema šta zalivati i zato je uglavnom i nema. OK?
Albertanska jesen me nekako snažno podsjeća na April u Beogradu. Ali ne onaj
od nepravednog i ničim zasluženog bombardiranja. Opet, u jesen malo više
čitam pa viđam da se nešto ki mijenja u Beogradu... Evo, ovdje na kraju
Kanade puk već mrsi o obnovi Jugoslavije i druge bajke. Svašta se može čuti.
A meni se čini da izbori u Srbiji ipak još dugo, dugo neće moći učiniti ono
što izbori učinjaše u Hrvatskoj. Bez obzira na sve, parlamentarna kultura u
Hrvatskoj (pa čak i uz sve trenutačne i ine manjkavosti) JEST zaživjela.
Južnije od hrvatskih granica, pa sve do Grčke - sve sama muljava jesen i
nezamislivo, bolesno previše raznoraznih minskih polja. Najviše u glavama
"nezamjenjivih" dilbera, prvaka suicida/genocida zdrava razuma (ako ga je
ikad i bilo) i drugih samozajeba...
Ove jeseni u Alberti ja pišem moj prvi članak o tome fenomenu pod pjesničkim
nazivom Jesen u Alberti. Nije da se ja pravim lud, ali doista od tri
milijuna Albertanaca ne poznajem niti jednoga kojega zanimaju izbori u
Srbiji. Usputno u lokalnim novinama se mogu naći vrlo kratki i vrlo rijetki
napisi o tome fenomenu. "Fenomenologija" srpskih "parlamentarnih" igara je
ovdje toliko poznata da ni politički naivci nemaju nikakvu sumnju kako će
sve to skupa biti isto što i prije četiri godine...
Jesen u Alberti znači puno, puno grilova na terasama mojih susjeda i ne baš
previše pjesme. Pivske boce i konzerve su švicarskom preciznošću sakupljene
i nikada bačene preko ograde na susjedov travnjak. Tamo, na Balkanu, ništa
nisi uradio ako susjedu ne "muneš" bombu. Može i domaće proizvodnje. I bez
prethodnog grila.
I sad, pitate me za kalendar - kako jesen kad je septembar tek počeo? Well,
lipi moji - ovdje nema previše nepoznatog: čim avgust završi i vjetrovi
okrenu s planina ZABORAVI kalendar i obuci se toplije, uključi grijanje i
pozovi susjeda na popodnevni grill. Ovdje je zima bezobrazno duga i zato se
jesen slavi znatno ranije no Tamo. Samo, jebi ga, rakiju niko ne peče. I
niko pijan sa bombom u džepu neće svratiti u naš kvart.
Ovdje će opasti samo lisje žuto. A da li će Tamo opasti lisje ili ostati
žuto? Ma, vidjet će se uskoro. Samo da ne zakrvari. Opet...
