Ovih dana sam popušio oštre kritike ljudi koji su “živjeli”ovu moju, a vjerujem i našu stranicu svih ovih godina. To su neki posebni ljudine i riječ kritike od njih se sluša sa četvorima ušima, a svaki zarez u toj kritici udara u najdublje pore mojega bića. A, zvuči li ovo umno i patetično ljigafo?
Ma, zabole me kako zvuči – istina je.
A onda je, IZ VEDRA NEBA – stigao interview Borisa Budena u Slobodnoj Dalmaciji!
Pa ću odmah početi sa jezikom. Sjetite se, samo dva-tri tjedna ranije ja sam najavio da “odlazim” sa ove stranice i balkanskih jezika. Ako ste pročitali moje obrazloženje, dobro; a ako niste – još bolje. Evo šta u pomenutom interviewu o jeziku kaže Mr. Buden
Kad je pak riječ o šansama hrvatske kulture na međunarnodnom kulturnom tržištu, onda tu nemam što dodati onoj poruci Mladena Stilinovića: "Umjetnik koji ne govori engleski, nije umjetnik." Na globalnom kulturnom, umjetničkom i intelektualnom tržištu potvrđivat će se pojedinci i projekti koji će govoriti hegemonijalnim jezikom tog tržišta, odnosno zadovoljiti neke od njegovih uvijek hirovitih potreba.
Ne bih rekao da sam našao istomišljenika, ali sam presretan što NAJZAD ima Hrvatskih umova koji ne bulazne o izdaji jedinoga i svetoga jezika rvackoga koji, da ne bude zablude, u jezičkom svijetu još i dan danas “uživa” u tvrdom marginalizmu i političko-nacionalnoj frustraciji. Daklem, DALEKO od svoje vlastite kulture i prepoznatljivosti. Dodao bih – i SVRHE.
I da ne bude zabune kako Mr. Buden ima samo "lucidu intervalu" (jerbo je 125% svijeh Rvata zaboravlo brojna obećanja 90tih) pogledajte ovo pitanje (Mr. Ivica Nevešćanin) i odgovor:
Nedavno ste u kontekstu europskih integracijskih procesa izjavili da
Hrvati svoju suverenost mogu objesiti mačku o rep. Važi li to i za kulturu
ili za nju, kao identifikacijsku točku, točku diferencijacije u
globaliziranom svijetu, vrijede druga pravila?
Hrvati mogu uživati suverenost koja im je obećana 1990. jednako kao i onih
sto milijardi dolara od dijaspore koja im je također obećana u to vrijeme.
Toliko o Hrvatima i njihovim tisućljetnim iluzijama. A kad je riječ o
kulturi, odnosno kulturnom identitetu kao jedinoj uporišnoj točki suvremenog
čovjeka izručenog hirovima globalizacije, valja imati na umu da kultura više
ne predstavlja nikakvu posebnu sferu društvenog života, odvojenu od sfere
politike i ekonomije, nego da je ona i sama jedan od najlukrativnijih izvora
takozvane postfordističke kapitalističke akumulacije. Kulturni identitet je
roba, a u svijetu sveopće kulturne hibridizacije, hrvatski kulturni
identitet je bezvrijedna roba.
Malo kasnije je dodao:
Ideja izravnog angažmana intelektualaca kao intelektualaca u politici
mi je potpuno strana. Ona počiva na uvjerenju da su intelektualci, odnosno
takozvani kulturnjaci po sebi odgovorniji, dalekovidniji, objektivniji i
tome slično od pokvarenih, korumpiranih političara i od širokih narodnih
masa, takozvanih običnih ljudi. Kao da su oni na neki način isključivi
znalci i posjednici općeg dobra. To uvjerenje, a ono stoji iza te takozvane
Alijanse za treću Hrvatsku, u osnovi je konzervativno, nedemokratsko,
neodgovorno se poigrava s aristokratskim vizijama društvenog života i
zapravo zasljepljuje javnost pred realnim socijalnim proturječjima i
političkim konfliktima.
I na kraju:
I na kraju - iako ste u devedesetima bili jedan od najartikuliranijih
kulturno-političkih kritičara, danas ne pišete u Hrvatskoj? Zašto?
Dva su razloga zašto ne pišem u Hrvatskoj. Prvi i najvažniji je da danas u
njoj nema nekog u kulturnom smislu avangardističkog, politički jasno
artikuliranog medijskog projekta kakav je bio Arkzin. Medijsko je tržište
konačno zatvoreno i na njemu nema više mjesta za eksperimente. Drugi razlog
je što je čovjek u Hrvatskoj, kao kritičar, stalno pod prisilom da misli
pragmatički, da se neprestano mora odlučivati za nešto što ne podržava, ali
kako nema boljega… Odbijam podržati manje zlo, tu rečenicu Karla Krausa još
uvijek potpisujem. Nisam i neću podržati taj kvazipragmatizam, prema kojem
kritika postojećeg zla koristi samo još većem zlu koje prijeti iz budućnosti.
Ta nas je logika uostalom i dovela u sadašnje stanje nemogućeg izbora.
Hajte, lipi moji, na ovu adresu Slobodne Dalmacije i pozorno, pažljivo und pomno , a bogami i strpljivo pročitajte ovaj interview u cijelosti.
Sa moje strane HVALA BOGU ŠTO BUDEN POSTOJI i hvala Slobodnoj što se ne boji objaviti ovakova razmišljanja.
A ja ću, sa svoje strane, ZAHVALJUJUĆI VJERI U JOŠ PUNO HRVATSKIH BUDENA nastaviti škrabinjati na ovome mojumu polurvackomu jeziku. Glede & unatoč!
somalijski sa senegalskim naglaskom uz najiskrenije pozdrave,
iz Kanade od Vašega Vlade.
