moj e-mail septembra 2001.

Vladimir Kreća

   SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!

tekst predočen u tabeli jest moj privatni e-mail u cijelosti koji je na gotovo sve moje adrese, a koristim ih sedam, stigao barem DVAPUTA. Uvjern sam da je i dobar dio Vas dobio isti ovaj e-mail.

Objavljujem ga ovdje uvjeren da i Vi imate neka iskustva slična mojima privatnima.

Uvjeren sam, takođe, da i Vi imate neki svoj tekst o svemu ovome koji ću ja vrlo rado objaviti na istom mjestu.

Uvjeren sam da nam DIJALOG treba DANAS više od svih lijekova, hrane i optužbi jerbo nam je svima oružje puuuuno jače od svih graditeljskih moći koje SKUPA imamo.

Daklem, ajmo prije pucanja i crvenih dugmića malko hladnokrvno i fair - RAZGOVARATI.

Možda nam se desi da se doista UPOZNAMO!

 

iz mojega e-mail box-a

...više puta sam dobio ovo pismo koje i Vama sada prezentiram. Jesam, poslao sam ga na sve meni dostupne adrese i ondak provjerio izvornik. Ovo "pismo" je staro gotovo TRIDESET godina i u tome svjetlu ga treba čitati, ponajprije. Moj prijevod je solidna interporetacija i moguće omaške su doista marginalne. Vjerujem da će ga većina od Vas razumjeti i to je sasvim dovoljno.

This, from a Canadian newspaper, is worth sharing.

America: The Good Neighbor.

Widespread but only partial news coverage was given recently to a remarkable editorial broadcast from Toronto by Gordon Sinclair, a Canadian television commentator. What follows is the full text of his trenchant remarks as printed in the Congressional Record:

"This Canadian thinks it is time to speak up for the Americans as the most generous and possibly the least appreciated people on all the earth.

Germany, Japan and, to a lesser extent, Britain and Italy were lifted out of the debris of war by the Americans who poured in billions of dollars and forgave other billions in debts. None of these countries is today paying even the interest on its remaining debts to the United States.

When France was in danger of collapsing in 1956, it was the Americans who propped it up, and their reward was to be insulted and swindled on the streets of Paris. I was there. I saw it.

When earthquakes hit distant cities, it is the United States that hurries in to help. This spring, 59 American communities were flattened by tornadoes. Nobody helped.

The Marshall Plan and the Truman Policy pumped billions of dollars into discouraged countries. Now newspapers in those countries are writing about the decadent, warmongering Americans.

I'd like to see just one of those countries that is gloating over the erosion of the United States dollar build its own airplane. Does any other country in the world have a plane to equal the Boeing Jumbo Jet, the Lockheed Tri-Star, or the Douglas DC10? If so, why don't they fly them? Why do all the International lines except Russia fly American Planes?

Why does no other land on earth even consider putting a man or woman on the moon? You talk about Japanese technocracy, and you get radios. You talk about German technocracy, and you get automobiles.

You talk about American technocracy, and you find men on the moon - not once, but several times - and safely home again.

You talk about scandals, and the Americans put theirs right in the store window for everybody to look at. Even their draft-dodgers are not pursued and hounded. They are here on our streets, and most of them, unless they are breaking Canadian laws, are getting American dollars from ma and pa at home to spend here.

When the railways of France, Germany and India were breaking down through age, it was the Americans who rebuilt them. When the Pennsylvania Railroad and the New York Central went broke, nobody loaned them an old caboose. Both are still broke.

I can name you 5000 times when the Americans raced to the help of other people in trouble. Can you name me even one time when someone else raced to the Americans in trouble? I don't think there was outside help even during the San Francisco earthquake.

Our neighbors have faced it alone, and I'm one Canadian who is damned tired of hearing them get kicked around. They will come out of this thing with their flag high. And when they do, they are entitled to thumb their nose at the lands that are gloating over their present troubles. I hope Canada is not one of those."


Stand proud, America!
This is one of the best editorials that I have ever read regarding the United States. It is nice that one man realizes it. I only wish that the rest of the world would realize it. We are always blamed for everything, and never even get a thank you for the things we do.

I would hope that each of you would send this to as many people as you can and emphasize that they should send it to as many of their friends until this letter is sent to every person on the web. I am just a single American that has read this.
I SURE HOPE THAT A LOT MORE READ IT SOON.

Ovaj članak iz kanadskih novina (upitno, članak je prvo izrečen u eter 05. Juna 1973., a autor je umro 1984.!, op. a.)  je vrijedan čitanja.

Amerika - stvarno dobar susjed.

Široko pominjan ali samo u dijelovima  urednički članak kanadskog radio  komentatora (u originalu stoji TV, što je NETROČNO, op.a.)iz Tornta, g. Gordon Sinclair-a je pred Vama. Ovdje je prenesen u cijelosti kako je tiskan u listu Congressional Record (original teksta možete pročitati na ovome linku).

"Ovaj Kanađanin misli da je vrijeme reći i nešto lijepo o Amerikancima kao najmilosrdnijim i vjerojatno najmanje cijenjenim ljudima ove planete.

Njemačka, Japan, i nešto manje Velika Britanija te Italija su podignuti iz ruševina rata (2. svjetskog, op.a.) od Amerikanaca koji su u to investirali milijarde dolara istovremeno opraštajući druge milijarde dolara koje su im ovi dugovali. Niti jedna od ovih zemalja danas ne plaća niti kamatu na preostale dugove.

Kada je Francuska bila u opsasnosti kolapsa 1956., Amerikanci su bili ti koji su pomogli da bi netom kasnije bili od Francuya ismijani i poniženi na ulicama Pariza. Bio sam tamo. Vidio sam to. Kada zemljotresi pogode daleke gradove, USA je uvijek žurila pomoći prva. Ovoga proljeća (1973., op.a.) 59 Američkih gradova su sravnjene do zemlje tornadom. Nitko nije pomogao.

Maršalov Plan i Trumanova politika su uložili milijarde dolara u osiromašene zemlje. Danas te iste zemlje pišu o dekadentnim Amerikancima kao potpaljivačima rata.

Doista bih volio da neka od tih zemalja, koja sada tako zlurado uživa u eroziji dolara, napravi svoj vlastiti avion. Ima li ijedna druga zemlja u svijetu avion kao Boing Jubo Jet, Lockheed Tri-Star, ili Douglas DC10? Ako imaju, zašto njima ne lete? Zašto svi međunarodni avioprijevoznici izuzev Rusije koriste samo Američke avione?

Zašto nijedna druga zemlja nije čak nii pomislila slati čovjeka na mjesec (opet, ovo je pisano juna 1973., op.a.)? Govorimo o Japanskoj tehnokraciji i imamo radio. Govorimo o Njemačkoj tehnokraciji i dobijemo automobil. Govorimo li o Američkoj tehnokraciji - eti i čovjeka na Mjesecu, ne jedamput, i sigurno nazad na Zemlju.

Govorimo li o skandalima Amerikanci odmah stave njihove u izloge da ih svako može vidjeti. Čak i Američki dezerteri nisu kažnjavani i hvatani. Oni su i na našim ulicama i ako nisu u sukobu sa Kanadskim zakonima, dobijaju Američke dolare od mame i tate da ih ovdje potroše. 

Kada su željeznice Francuske, Njemačke i Indije počele propadati, Amerikanci su bili ti koji su ih iznova izgradili. Kada su propale željesničke pruge Pensilvanije i New York Central nitko im nije niti posudio niti jedan stari vagon. Obe ove pruge su još uvijek neupotrebljive (1973., op.a.)

Mogu imenovati još 5000 puta gdje su Amerikanci požurili pomoći drugima u nevolji. Možete li Vi imenovati bar jedan primjer gdje su neki drugi požurili pomoći Amerikancima u nevolji? Ja ne mislim da je bilo pomoći sa strane čak niti za vrijeme potresa u San Francisku.

Naš susjed se s tim suočio sam i ja sam jedan Kanadjanin prokleto umoran slušajući kako ih "šutaju" okolo. Oni će se izvući iz ovoga sa njihovom zastavom visoko podignutom. I kada to učine imaju puno pravo da podignu noseve nad zemljama koje su sada zlurade na njihove današnje probleme. Ja se nadam da Kanada nije jedna od tih zemalja."

Budi ponosna Ameriko!Ovo je jedan od najboljih uredničkih tekstova koji sam čitao o USA. Lijepo je da jedan čovjek to shvati. Ja bih samo poželio i da ostatak svijeta to shvati. Mi smo uvijek krivi za sve i nikada nam nije rečeno HVALA za dobro što smo učinili.

Nadam se da će svaki od vas poslati ovo pismo svima kojima može i naglasiti da i oni pošalju ovo pismo kome god mogu dok ga najzad ne dobije svaka osoba na internetu. Ja sam samo jedan Amerikanac koji je ovo pročitao. Svakako se nadam da će ovo pročitati puno više njih uskoro. 

Jeman li ja tu šta još reć? A, jeb' ga - nejman. Kako sam vazda kritičan, "na oko" sam provjerio temeljne navode ovoga pisma i nisam našao ništa šta mi liči na laž. Na drugoj strani se sjećan moje pokojne i majke i bake koji su u svojim sirotinjskim špajzima molile bezbrojne mise zahvalnice za Trumanova jaja (SPAS za gladnijeh poslijeratnih godina 2. svjetsgoga rata) i palile svijeće za svaki im blagoslov. Danas kao doista ponosan Kanadjanin SMETA me žestoko što taj najiskreniji HVALA nigdje ovdje nije NITI NASLUĆEN jerbo svi mi, navodno, mrzimo ili barem zlurado opanjkavamo Ameriku..., i opet se sjetim kako je moja mater dobila jednoč po bubrezima što moli Boga u špajzu, a moj tata kasni zbog toga s ručkom deset minuta. A ovaj cijenjeni gospar Sinkler kaže da toga nigdje i nikada nije bilo, jeben ga u očale!

Iz Kanade od Vašega Vlade (NE: od Vaše vlade!).

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday March 09, 2006