Odjeci našega novoga "ruha"

Vladimir Kreća

   SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!

 

pet dana Mediterana

profesor Abraham je radosno spakovao kofere i odišao na Skadar. Ne da gradi kulu na Bojani, već da posjeti neke drage mu ljudine i da proba Njeguške medovine na povratku. Zamolio sam ga da se navrati u Tivat i Kotor da mi pozdravi Nevena & Co. ta da snimi štogod i za ove stranice...

Iz Praga se javila Eva. Piše mi na Češkom i očito nije previše razumjela iz mojega kratkog e-maila na engleskom. Moram priznati da se sramim - ona ČITA ove stranice ne žaleći se na jezične barijere, a ja "cmizdrim" nad sudbinom kletom jerbo sam (očito) postao jezički anglocentrik koji VEĆ nadmeno podrazumijeva da ga cel svet razume kad, bre, Srpski besedi...

Uell, niti ja se ovom cinizmu ne mogu nasmijati.

Draga Eva, tvoj Ahoj s Prahy me je doista naučio VELIKU i VAŽNU lekciju - ponosan sam što sam preuzeo rizik pisanja za internet jezikom koji sam ja sklepau ALI obećavam da barem više nikada neću oholo podrazumijevati da cel svet razume Anglišćino i pokušati ću (od sada pa uvijek ubuduće) sva svoja pisma zahvale prevesti na Tvoj jezik; jezik pošiljatelja pisma. Pa, šta košta da košta. Ja ipak i volim i cijenim SVAKOGA posjetitelja ovijeh stranica i mislim da je minimum mojega respekta da barem pošteno odgovorim na jeziku kojim mi je pismo upućeno.

A di je oni Mediteran iz naslova ovoga uvodnika?

Nije samo otišel u Crnu Goru. Zavukel se u planine i štetal po Fort Walshu. A tamo je toliko suvo ovijeh zadnjih dana da Vas niti u šumu ne pušćaju. Nikako. Ak niste čitali komandanta Marka - nije baš presudno - onda bar znate za generala Castera i Bika Koji Sjedi. Fort Walsh je jedno od ključnih mjesta, zapravo THE ključ povijesnog riješenja kompliciranoga pitanja indijancova i dvije vrste bledolikih: plavih i crvenih mundira.

Nisam otišao tamo da učim, već sam uzeo tih pet dana da se odmorim i ondak odem na neko posebno mjesto kako bih se imao čime hvaliti kad se vratim.

A, zajebalo me - ipak sam naučio neke sitnice: profesionalni crveni mundiri (začetnica kanadske RCMP - Royal Canadian Mounted Police - doista časna i ključna vojna formacija toga vremena) bili su plaćeni manje od jednog dolara dnevno i bili su omiljena meta bledolikih švercera, indijanaca i čak nekih plavih mundira. Jeli su vrlo siromašno (praktički živjeli od lova), a tek u posebnim okolnostima uspjeli sebi priuštiti konzervu voća ili povrća koje su bile male i skupe: najmanje CIJELI DOLAR po komadu (njihova DNEVNA plaća nije prelazila 90 centi!)!

Na drugoj strani šverceri/krijumčari alkohola (do besvjesti razrijeđenoga, punoga otrovne tinte i kojekakvog priručnog smeća) su dnevno i bez problema ubirali preko PEDESET dolara doslovce razarajući cijela indijanska plemena. Zauvjek.

Njihova financijska moć je darežljivo kupovala metke kojima je popunjeno groblje oko Fort Walsha mladićima u pravilu mlađima od DVADESET DVIJE godine.

Njihova financijska moć i "jezik zmije" kupovali su naklonost mnogih zadriglih političara i sa jedne i sa druge strane granice. Gotovo gladne mladiće iz usamljene prijebine Fort Walsha nisu uspjeli kupiti nikako i ničim. NIKADA.

Čak i danas do Fort Walsha se teško stiže ak nemate doista pouzdani džip ili tomu slično vozilo. U krugu od barem 100Km nema jedne naseljene kuće...

Zato i ja zadnjih pet dana nisam niti čuo niti pročitao što se za ovih zadnjih pet dana desilo u svijetu. Najprije sam, čim se domogoh mojega kompjutora, provjerio što učini Goran. Nadao sam se da je barem Monika prošla... A ondak sam zavirio u tisak.

Šta voze Hrvatski političari....

Rekao bih - vozaju svoje poreske platiše. Generali su i dalje apsolutna tema za provjeru svih i svega, poslovni ljudi ne "istrčavaju" u prvi plan niti slučajno (ki cincarski kerovi šutu i kutre) a oni iskreni i beskrajno hrabri mladići do dvadeset i dvije, rasuti i po neznanim humkama diljem Domovine kao da nikada saznati neće koliki su jeftini epizodisti bili. Njihova žrtva je iskamčena, unovčena i sada se histerija nije smirila već se sama sobom hrani i poziva (priziva?!) na nove uzaludne frontove. Paranoja je uzgojena/uzvišena do apsolutne moralne(!?!) obveze jerbo dok ne postanemo apsolutno čisti i isti (Ha, Ha, ha; G. Bregović) koji kurac da gradimo za njine mazni SAD i samo za NAS. Ionako konzerva od jednog dolara nije skupa. A još ih ima.

Dokle, pitao bi naivan promatrač. Ma, jebi mu majku OMA - taj je sigurno četnik!

Nakon pet dana u Fort Walshu vratih se u moj sivi i dosadni Kalgari. Toliko sam - na polasku tamo - zavidio profesoru Abrahamu. Nakon samo pet minuta ispred ove elektroničke kutije odgovorno potpisujem da je mojih najljepših i najiskrenijih pet dana Mediterana bilo upravo tu u prijebini saskečuanske prerije u Fort Walshu.

Prije sam nekako uvijek mislio kako su bledoliki samo jedno radili na zapadu - sistematski istrebljivali crvenokošce. Sada sam vidio da je bilo ZNATNO različitih bledolikih iz čije žrtve i časti je nicala ova velika zemlja. Dečki iz Fort Walsha NISU bili krvnici i krijumčari. Da bi to dokazali većina od njih je ubijena prije dvadesettrećega rođendana...

Pogledavam moju kanadsku legitimaciju. Već treću godinu sam Kanađanin. Još uvijek nisam podigao svoj kanadski pasoš. Za dugo još i neću. Shvatio sam da toliko toga ne znam o ovoj velikoj divnoj zemlji i da je najgori način da mi to neko drugi kaže. Idem okolo da vidim sam - do Pacifika je tek nešto više od 1000Km, a do Atlantika jedva 5000Km; odavde pa do sjevernoga pola nema niti 2500Km.

Mediteran, barem onaj koji sam živio prvih trideset godina života i svih ovih godina u egzilu  sanjao - može čekati. Nade ima - još uvijek dijelimo istu planetu...

Iz Kanade od Vašega Vlade (NE: od Vaše vlade!).

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday March 09, 2006