.
|
|
sloboda - perverzna kučka na oltaru humanizma
NISU SVI ZA MIR! Evo, Talebani, Talibani & ja, lepota od pametan čoek, se u nečemu sljažemo! Grebesch MIR, kome treba mir & mirovanja?! Evo tutekarce se i sa Bushom sLažemo - sve se kreće i sve oće da ubrza sve i da svega bidne više i da sve bude bolje.., a to ne može u tamo nekakvom miru.
Dajte, moliću lepo, ma gde još ima toga vašega mira? Evo ne moš u javnu ćanifu a da ti ne traže pare prije no što se "olakšaš", a čim si najzad ušao u svete odaje za "olakšavanje" skapiraš u roku OMA da su te zajebali i da si upao u smrdljivo pedersko gnijezdo iz kojega se teško gaće čitave izvlače...
Undak kad se jadan izvučeš vanka - već sav iskorišten - napadne te novi straj A DA KAKO SAD IZBJEĆI DA TE NEKI POZNAT NE SRETNE I PITA A ŠTA TI SAD RADIŠ ISPRED TOGA PEDERSKOGA MJESTA. Ondak se nekako izvučeš do susjedne ulice i počneš da dišeš. MOP dišeš, SINE ti, a kako taj moj drugar ZNA da je to pedersko mjesto!? Uelj, od tog momenta dalje - priča više nije zanimljiva...
I, dragi moj štioče (a šta bi tako reka stari Smoje), oko mira smo se već složili - NEMA GA! Kažu - U IME SLOBODE.
O, kišu mu monsunsku sa primjesama suše (mozgovne) a đe tu log'ka?!?
Ma, pazi MOP-a A KUJ TI JE UOPĆE REKA da sam JA tamo neki logičar!?! I da JA uopće išta o toj logici znam??? Rodijače moj, nije ti ovo članak o možebitnoj filozofskoj i (ili) matematičkoj teoriji, ovo je MOJA priča IZ *uckin’ PRAKSE. A PRAKSA se u ovom kontextu čita ŽIVOT. Moj.....
U ime slobode mog prađeda je naguzilo u Austrijsku vojsku. Direktno sa njive. Nedugo zatim, čim se oporavio od prvih gadnijeh ranjavanja, zavrnilo ga u neki logor đe su mu oma rekli da će na slobodu ako preobuče novu monturu. Jerbo ona Austrijska NIJE za slobodu, vengo je ova druga za slobodu. I jedna i druga za NJEGOVU slobodu. SVIJETLU.
Jadan čouk još vazda žaleći za nezavršenim oranjem i cijelim ratom iza sebe priuptnuo a je l on može doma da nastavi orat kad ga ono umalo ne strijeljaše A DA ŠTA B TIJA DEZERTERU JEDAN! E, undak je on oma ukapira – kakvo oranje, kakvi bakrači MONTURU PRESVLAČI i pravac fronat, tj. rat.
Sin moga prađeda, tj. moj đed nije čeka da ga skupu sa njive. On je vidija kako nova sloboda na krvi i žuljevima njegova siromašna oca gradi nove skupe dvorce i igra se sa mnogim skupim igračkama dok narod biva teško oporezovan e, kako bi šaka jada bogatoga mogla u Njegovo ime da mu ŠTITI slobodu....
Undak je moj đed smislijo da to sigurno nije sloboda i da je tu više no očito neko nekoga zajeba. Gadno. I priupitno se A ŠTA JE TO PRAVA SLOBODA I ĐE TA PRAVA SLOBODA IMA SVOJE BORAVIŠTE...
Prvo je najeba u seoskoj crkvi. Oma su mu “prišili” da “filozofira” jerbo da mu se ne radi i da bi tija kruva bez motike. A još i nije bija u crkvi baš svake neđelje. Uell, samo to je bija VELIKI grij pa ga neko vrime u selu nikuj nije šljivijo ni za pola trule šljive.
Ondak je došla jesen i šljivovica. A tu je moj đed biJo experat. Baš on je ima i kazan i najbolje šljive, a još je i zna napravit najbolju “brlju” u selu i još dva okruga šire. E, to mu je vratilo ugled u selu, u ona dva okruga, a i lokalni crkveni velikaši nisu više mogli nalaziti nekog razloga da ga progone. Te jeseni posta je eroj!
Do proljeća je potrajala prava idila. Nikuj više nije pametova o slobodi jerbo su svi bili i siti i slobodni, a zima nije bila opaka. U proljeće je zapucalo. Ovaj put S NEBA! Pa ondak redom. I mog đeda oma strpaše u jednu vojsku. Nije ga puno pitalo za ukuse & personal preferences.
A, rodijak, pogađaš – jest, i njega, ki oca mu – zarobilo. Ondak su mu jopet objasnili – ovi za koje si se borija smrdu i kontra su svake slobode, a samo mi smo za pravu slobodu. Ak ne vjeruješ a ti undak stani pred strijeljački stroj i putuj u raj INSTANTLY.
I tu je moj đed briljantno odlučijo – ma jebeš raj, taj može čekat, aj da ja izborim se s ovi krasni ljudi za pravu slobodu. I uze novu monturu, pa sa starom kuburom u isti rat!
Moj ćaća se rodija u ratu dok je moj đed krvarijo za Pravu Slobodu. A kad je moj ćaća počeo nešto shvaćat nije više bilo rata vengo samo mir i sloboda. I glad, Bože moj. A to samo zbog oni tamo njizinijeh zlotvora koji su rušili nas i slobodu.
I moj ćaća gladova, iša na omladinske akcije, radijo džaba & budzašto, kad je god trebalo i tako to. A undak je u neko doba primjetio da mu djeca nemaju obuće, da krov na kući se raspada i da kuj pisne govno stisne a okolu rastu novi mrcedesi ki gljive posli kiše.
Sjećajući se krvavih ratova i opakih razaranja moj stari nije tija dizat neku prašnu vjerujući da će poštenje pobjedit, djeca se jednog dana domoć boljega i to sve jerbo je prava sloboda na djelu pa šta ako neki ljudi to sad ne znaju i tu i tamo griješe. I oni će se popravti kada nove generacije stignu...
Taman je sve bilo po redu KAD – evo rodijaka na moja vrata i kažu SAD IL NIKAD! Došlo vrijeme da se OSLOBODIMO!!!
Ja vidim da bi oni mene oma mogli oslobodti pa im razdragano (i punijeh gaća) natočim iste one šljive i kažem VALA JES, ETO NISAM ZNAO DOK VI NISTE DOŠLI! Ajte vi tamo i sačekajte me, sać ja doć...
I zajezdim u Kanadu prvim autobusom Petrinjatransa.
Dođem u Kanadu a ono – sloboda. I demokrucija! Mislim – jo šta sam pametan, evo mene u raju. I vozim velko auto šta troši puno više od nekad meni nedohvatljivih 10 litara na sto Km!
A undak padnu avijoni na neke zgradurne i smrve masu nevina svita.
Kažu – napad na SLOBODU!
Jopet smo MI dibidus NEUPITNO nevini a oni tamo crni i samo za zatrt ih u zemlju. Jednostavno – nema rodijače izvlačenja & prenemaganja – AKO NISI U NAŠU VOJSKU UNDAK SI SIGURNO NJIZIN. A kad si njizin, undak nisi naš. Ma, zajeb filozofju – nema rodijak srednjih & poštede IL PUCAŠ IL TE UPUCAJU. Jednostavno, da narod oma skapira cijelu formulu napamet...
A to ti je i baš zdravo demokracki – ono čouk ima lijevu i desnu ruku. Ono između ne važi. Nije bitno, ne broji se. Društvo ima crnu i bijelu stranu. Demokracki izbor. I jasan ishod – ako nisi na sav glas 125% za Bijelu Stranu ZNA SE ti si crnac, ovaj undak si za one CRNE i time si SAM SEBI kriv šta su te bijeli AUTOMATSKI nanišanili.
Sloboda..., sloboda... Baš se nešto pitam a đe bi nam kraj bijo da NEMA slobode.
Humanizam će doći kasnije, a oltara i danas imamo – viška. U svim bojama & veličinama...
Bilo kako bilo, do sledećeg pisanja sve najljepše sviman,
od Vašega Vlade a iz Kanade
