DA  SE  STARA  LJUBAV  VRATI...

            "Ne vraćaš se više u pisme i riči

            i  nema te sa mnom u nijednoj priči

            a ja bi tija pismom ti prići

            još ljubavi ima ka ulja u svići»

Dalmatinska klapska pjesma je vrijednost kojom se stoljećima dići Dalmacija.

Tako kažu moji Dalmatinci, da koliko je star kamen na kojem je izrasla Dalmacija toliko je stara i kultura jer je vezana uz predivan prizor mora sunca obale i otoka.

Tu kulturu čini i dalmatinsko klapsko pjevanje.

Izgubiti to značilo bi prekinuti sve veze i sjećanje na prošlost i ljude koji su sve to sačuvali samo zahvaljujući ljubavi koju su prenosili u nove generacije.

I  ovo klapsko pjevanje i sve moguće pjesme raznih kultura i naroda po meni su nastale koliko su stara  i prva prijateljstva i srodne duše iz čijih je srca potekla pjesma i igra kolo ganga kamen sa ramena klis pala.

Ljudi  stvari odjeća pjesme ulaze u naše živote sa razlogom, na kratko ili za cijeli život.

Neka osoba.. stvar, pjesma.. ulazi u naš živote na kratko, da učimo da vrijeme  dijelimo, stječem iskustvo ili netko da mi razgali dušu pjesmom da me nasmije ili donese mir..

Rijetki su došli u moj život da mi pruže ruku i biti podrška,

kada sam ih trebala..,imali su svoje živote..

Neki su ušli u moj život na kratko.. jer je došlo vrijeme da učim rastem gledam.. pamtim  dijelim..

Neki su donijeli iskustvo, mir ili neki samo da me nasmiju a drugi rastuže..a treći da me razgale svojim glasom.

Nekima mogu reći hvala ti što si tu.. i dio mog života bez obzira jesi li tu za cijeli život ili nakratko.. isto mi je  kao i pjesma..

Niko se od nas ne može vratiti da bi započeo iz početka.

Svako može početi od sada i napraviti sasvim novi kraj.

Zašto od nas svatko ima svoju pjesmu još od djetinjstava i nikada nije zaboravio niti jednu riječ stih..

Znam koliko mi je bila važna profesorica Borjanka S. u srednjoj školi, puno jako puno da i danas još uvijek pamtim Njegoša i njegov «Gorski vijenac»

Nije samo po onom stihu «Ćud je ženska smiješna rabota..

Ili «Čašu meda jošte nitko ne popi..

Valjda ga pamtim.. kada sam negdje pročitala da je došao sa drugog planeta… njegovi su stihovi bili drugačiji od svih drugih..

Tako sve dok imamo uspomene ostaje nam prošlost,

sve dok imamo nadu čeka nas budućnost..

sve dok imam prijatelje nijedan dan ne trošim uzalud.

Ne napuštaj starog prijatelja jer nikada nećeš naći nekoga tko ga može zamijeniti..

pjesmu možeš zamijeniti kao  haljinu torbu  cipele također.. ženu muža..!!??

Prijateljstvo je kao i vino, sve je bolje što je starije.

Tako i pjesma koju sam kao dijete upamtila i odmah me je osvojila svojim sadržajem melodijom nadahnućem..

To je stara sefardska  balada..sevdalinka..

Nećemo je svojatati ona je bila  i ostala pjesma svih nas koji smo je jako voljeli a i danas mi je na usnama često.

Kad ja pođoh na Bembašu na Bembašu na vodu..

i povedoh bijelo janje, bijelo janje sa sobom…

Nemojte da Vas na pola zbuni ovo moje poskakivanje od Klape do tambure defa zefa i šargije, mandoline  gitare i citre one dobre stare..

Vilajet je puno, puno veliki ,pa ti se snovi  i likovi ponekad izmiješaju pa ti bude puno lipo..potaman..ah meraka..

Tako i  ja  od prelijepih sevdalinki balada kancona šansona twista uštimah svoju «violinu bez sluha» moje uši..

na prelijepu dalmatinsku Klapu.

Prvi puta sam vidjela more sa svojih 6,5 godina kada smo  moja braća i ja išli sa ratnom siročadi na ljetovanje 1958 godine u Kaštel Lukšić, a ima ih sedam preljepih.

Te ljepote dolaska u svitanje zore onog sporog vlaka «ĆIRE» nakon 48 h vožnje preko Bosanskog Novog na stanicu u Kaštel Starom..to vam je bila onda prava avantura..»Indijana Jon»

Ići 7-8 kilometara na onom zvjezdanu sa stanice do Kaštel Lukšića taban fjakerom  preko makadamske staze maslinika vinograda..

Do stare kamene zgrade koja je nekada služila kao kasarna za talijanske vojnike..a u mojoj ruci mamin kofer iz rata..

Nije nam to tada bio problem jer nismo imali tada bočicu

«Pepsi cole» «Jane»,a niti smo mogli sanjati da će ikada doći doba plastike..

Frigana srdela, zelje za nas neuhranjenu djecu  bila je prava poslastica za večeru a tamo vanka na plaži klapa piva i piva o moru plavu i žalu malu..

O kamenu lozi đardinu Aninoj lipoti..

Klapa «Maslina» i Vijećnica gdje sam se vjenčala.

Sudbina mi prije 30 godina zamuti lončiće via Vrnjaćeke banje

i «danskog kraljevskog voza»..

    Stigoh  na biser Jadrana plavog,  Krešimirov stari  Šibenik grad.

 Zid šibenske Katedrale

Osvajah ulicu kalu, đardin iliti park ,a još u nosu  bureka i maslenice slad.

Pređoh na paštu  što bi naša Muki  vila od Doboja starog grada rekla nutma i baklava stara.

Danas   parlo poco   «taliano mambo»  špageto   pultropo..

Zaboravih i karnišlu staru,  sada je bonagracija a krpa kanavača…

Tanjir je sada pjat a možeš ga zvati kako hoćeš i znaš, a brat je fratelo i to capito bez greške sigurno znaš..

Tada  začuh zvuke mandoline i gitare stare.. i četiri meštra od stare balade..

Slušam pismu.. gledam nošnju.. gledam  ribara u klapi

Pa se pitam što ja to u Bosni radim…

Tad začuh trogirskoga težačkoga sina i do mene doleprša

Velika morska toplina..

Da je vodi kroz pasike  šoto  braco  u maslenike..

Popih čašu crna vina i zamaglih sva dosadašnja dobojska tri fakina…

Vinko Coce

Dođe zrelost ode čača..ostadosmo ja i mati stara.

Pođoh  « Stojkom» jednog dana  miholjskoga ljeta blaga..

Zazvoniše stara zvona , oglasi se klapa dobra u Panove pir proslavi ,a mili nam gosti došli od ubavo Makedonće, do Have nagile Tel Avivske i dobojske Jožine sevdalinke..

Tako spojih Bosnu dragu i Dalmaciju u svoju baladu.

Palme grane još uvijek se njišu a stariji pjesme nižu..

Ostavljam vas  da osluhnete dašak mora, jedan mali žal maslinu tu neiscrpnu majku života radosti i blagoslova.

Neka ova ruža crvena bude svima poruka ..

Neka nas prijateljstva i pjesma pisma pesen song   uvijek spaja a posebno ona dobra i  nova  a posebno  stara.

Blanka Atijas Levi

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday December 16, 2010