Autor: Ibrahim Mulaomerović, Beč
Da li je politika kurva?
09.01.2011. 17:20:10
Ljubav je bol, beskrajna bol, tvrdi pjesma stara, a još kada sa indignacijom odbacimo onu teoriju jednog starog bosanskog bega da su ljubav izmislile fukare kako ne bi plaćali kupleraj, vidimo da na to pitanje (a o ljubavi govorimo) nauka i znanost još nisu našle zadovoljavajući odgovor.
A i u onu staru tvrdnju da je politika kurva počinjem da sumnjam. Možda će se moralni higijeničari zapjeniti od bijesa, ali je činenica da i kurvaluk pliva u kontekstu tog problema (a o ljubavi govorimo). Jer, šta je omiljeni sport svakog kurvara? Maksimalno angažiranje misli, srca i još nekih organa što se nalaze ispod stomaka, a s prednje strane tijela (s prednje strane, ali ne i obavezno, kako na užas crkve i džamije u posljednje vrijeme tvrde neki vanjski i unutrašnji neprijatelji), a u svrhu dokaza superiorne potencije naših naroda i narodnosti. Ma, nismo u tome samo potentni, nego i – prepotentni.
Dakle, mene što se tiče, počeo sam sumnjati u to da je politika kurva, jer postavljaju
se razna pitanja i potpitanja, -
Da sad ne ulazim u detalje zbog eventualne mogućnosti neke vulgarizacije ovako ozbiljnog pitanja (a o ljubavi govorimo) mogu samo iznijeti neoborivu činjenicu vezano za ovu romantično ljubavnu varijantu koja kaže da jebena stranka uvijek ispanu – birači.(Da oprostite na ružnom izrazu „stranka“).
Kada sam pred ove posljednje izbore u Bosni otišao da posjetim Moj Rodni Grad, ono što već spada u uobičajen ritual bila je posjeta omiljenom kafiću. Vlasnik, dobar poznanik, obradovao se kao i ja našem susretu. U finoj priči saznadoh da je onako na jutro već umoran zbog silnog truda oko organizacije predizbornog skupa jedne od političkih stranaka.
-
-
-
-
-
-
Pa da, nije riječ ni o kakvom, ne daj Bože silovanju (a o ljubavi i dalje govorimo),
u ovoj sado-
Eto, vidite osnovanost moje sumnje u tvrdnju da je politika kurva. A kurvanje je po našem finom, konzervativnom rezonu nešto ružno, fuuj, gdje neko najebe, a neko se najebe.Tako sam došao do zaključka da je kod nas ljubav masovna pojava. Obostrana ljubav.
Same, pak, politike u nas što se tiče, muči me jedno pitanje – kako to da pored toliko stranaka koje niču kao gljive, niko nije osnovao – konzervativnu stranku?
Ne, hvala, ne bih mogao biti član takve stranke, uostalom kao što ne mogu biti član ni jedne stranke, ali, eto, meni se dopadaju neki od rezona tog pogleda na svijet. Konzervativci, kao što se zna, jako drže do nekih ustaljenih društvenih pravila političke igre, i nisu im drage nikakve novatorije. Treba se držati tradicije (pa bila i naopaka).
Držeći se tog rezona pogledajte primjer revolucionara iz prošlog sistema. Bili su dovoljno mudri da se drže onog starog pravila koje nalaže da prvo moraš otići na robiju koju godinicu da bi poslije mogao preuzeti vlast. Što znači – ima red. Prvo robija, pa onda vlast, a uz vlast ide i slast, privilegije i bogatstvo.
Oni školovaniji revolucionari vrijeme na robiji su kratili prevođenjem Marxovog „Kapitala“, a oni drugi, manje školovani (ali ne i gluplji), koji su imali samo neki zanat (eventualno metalske struke, što je bio trend), vrijeme na robiji su kratili proučavajući te prijevode kako bi znali šta će i kako će s kapitalom kad dođu na vlast.
A danas? Danas su idealistima revolucionarima šanse svedene na nulu, duplo golo, današnji političari su daleko praktičniji, oni odmah, ne držeći se konzervativnog uhodanog reda, uzimaju vlast, a uz vlast sve privilegije i bogatstvo.
A red je red, -
I šta biva? Eto, Slobo Milošević nije robijao ni dana a dohvatio se takve vlasti da više nije znao šta će s njom, tako ga je krenulo. I sve bi bilo kako je zamislio da nije red došao na red. Što znači, ništa bez robije, ako je nisi okusio prije vlasti, taj blaženi osjećaj će te strefiti u drugom poluvremenu.Ona slika kada ga vezanog vode iz njegove vile bila je šok samo za neupućene, konzervativci su to unaprijed znali.
U Hrvatskoj, Sanader, vrijeme što su mu zvijezde namijenile za robiju kako bi poslije doživotno uživao u vlasti,proveo je ovdje, u Austriji, učeći strane jezike i razvijajući ljubav prema skupim slikama i satovima. I šta biva? I tu je red došao na red, evo ga opet u Austriji, ali prvo što vidi kad se probudi je – rešetka. Džaba mu sad silni strani jezici koje govori kad je „Kapital“ već uspješno preveden, a njegov kapital prevode u društveno vlasništvo.
Bosne, pak, što se tiče, tu se i Rašo Karadžić bio dočepao vlasti ne odležavši ni dana robije. Istina, pred sami rat je pala tužba kojom je imao šansu da ispoštuje onaj red „prvo robija, pa vlast“ ali je dotični gospodin napravio kiks, tužba se „izgubila“, i eno ga danas u Haagu gdje se kaje što se nije držao reda.
U toj istoj Bosni, Alija je dokaz moje tvrdnje. On je fino, prvo odrobijao (istina, zbog svojih ideala kao i ondašnji revolucionari zbog svojih, tužba nije bila kao ona predratna za Rašu zbog lopovluka), pa onda došao na vlast sve do svoje smrti. Eh, sad, druga je stvar šta bi bilo kad bi bilo da je poduže živio, govorim o principu.
A, čoče, šta je u Crnu Goru, sa Milom? Nije odležao ni dana robije, dvadeset godina bio neprikosnoveni vlastodržac(a uz vlast, rekoh li već, idu slast, privilegije i bogatstvo) i – mirno predao vlast.
Polako. I Sanader je suznih očiju mirno predao vlast, tvrdeći kao i Milo da ga niko nije natjerao. Ako ništa, italijanska duhanska mafija zadovoljno trlja ruke samo iščekujući da Milo pozove konobara, dobri običaji nalažu da se na kraju veselja plati račun.
A tek Hašim Tači! Taj čvrsto drži vlast u svojim rukama, a niko da mu šapne da je i Slobo još čvršće držao vlast u svojim rukama, i šta bi?
A da možda osnuje Konzervativnu stranku pa krene iz početka? I to bi bila samo odgoda neminovnosti.
A red je red, -
Kliknite OVDJE i pošaljite komentar autoru teksta
IBRAHIM Mulaomerović perom AMIRA Brke (klikni na sliku dolje za originalnu i čitljiviju verziju)
Copyright © 1995 -