SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!MOZAIK na "starijim" stranicama - klikni ovdje i posjeti širi izbor već objavljenih članaka!

Zdenko Bošković

 ***zapisi iz Olandije***         

SAMO od brkata Olandeza i ovo:

Zapisi iz Olandije 001

Zapisi iz Olandije 002

Zapisi iz Olandije 003

Zapisi iz Olandije 004

Zašto slikati?

Putem jegulja...

Karlo Noisus

 

NOVO!

08.Mart 2008.

Usnuli Mostar

Miris Mostara

LAŽNE PRIČE

 

"download-irajte" KOMPLETNU Zdenkovu zbirku poezije

DUHOVNI BLIZANCI

u PDF formatu!

POZOR:

dokument je rađen u VELIKOM formatu cca. 19Mb!

FILMSKO PREDPRAZNIČKO VEČE
 
ŽURNAL:
ZVIJEZDA YOUTUBE-A
Staring: Ministar Emir

Pogledajte prvo ŽURNAL prije glavnog filma, pa onda nastavite sa čitanjem

CRNO BIJELI BOSANSKI TRILER:
KULTURNE FUKARE I NEBESKI LUDACI
 
 
SCENA PRVA:
ZEMLJA DEMBELIJA

Olandija ima beskuċnika, ali za to postići moraš čuda od svoga života učiniti i mimoiċi sve one što ti žele pomoċi,obući te najesti i napojiti. Oni su plaċeni za to. To je njihov posao. Služba. Državna.
U zemlji DEMBELIJI svak ima krov nad glavom i ima šta izist i popit. A narod nije ni pametan, ni obrazovan, ni discipliniran, ni radin, ni patriotski raspoložen.., narod ko i svaki drugi narod.
U Olandiji ima 60.000 registrovanih mentalno retardiranih osoba smještenih u institute, oni kućni nisu  ovdje uračunati.

Još ima narkomana, alkoholičara i drugih ovisnika, starih dementnih, bolesnih i preko 1 miliona radno sposobnih ljudi koji uživaju jedan od oblika socijalne pomoċi. Tu je još nejač i njihove matere i njihovi odgojitelji.


Olandija ima još i KRALJEVSKU KUĊU, još jednu gomilu dobro plaćenih bonvivana i neradnika i njihovu neproduktivnu poslugu - Beatrix je osobno bogatija od engleske Elizabete .


Za ovu armiju nesposobnih brine se još jedna veća armada neproizvodnih trudbenika i iscjelitelja.


Na izgled niko ništa ne radi, a svi su uposleni. Sve funkcinira, fercera. Kako to može?
Neshvatljivo za nekog sa Balkana, ko vjeruje u udarnički rad i pošteno zarađeni novac sa deset zlatnih prstiju, u garavo lice i snažne mišiće, budaletinu koja vjeruje da je njegova sudbina samo u njegovim rukama i da je “ON SAM KOVAČ SREĆE SVOJE.”
Olandija nema rudnih bogastava, brzih rijeka. Bogatih šuma. Nije čak imala ni sopstvenu zemlju, samo voda i more! Ona nema narodnih junaka i heroja, mitova i legendi, junačkih pjesama u desetercu…


Balkanskim aršinima mjereno JAD I BJEDA. Samo konti, šićar, nigdje duše.
 
Jel baš tako, zemljače?
 
Holandija nešto, ima VLADU.


Ima uvijek DOBRU VLADU.
Knjige kažu: VIJEKOVIMA, STOLJEĆIMA VEKOVIMA - uvijek i vazda imali su DOBRU UPRAVU. Ministre.
“DVANAEST SJEDIH MUDRIH GLAVA ZA DVANAEST ADŽDAJA , kako bi možda to slikovito opjevao Filip Višnjić, slijepac koji je sve vidio.
Jedna od tih sjedih i mudrih glava je današnji Ministar kulture, gospodin PASTKERK. Fino mjesto i fina plata, a valja je POŠTENO zaraditi.
U šta god dirneš neko nezadovoljan, šta god kažeš nekog si uvrijedio i šta je ovdje još najvažnije, ako daš neku paru jednom, drugom si je uzeo.
 
Jer KESA je u njega jedna i ima dno, a ministar nije mađioničar. On je samo državni službenik, upravitelj. I onda ministar mora da posloži prioritete i da duboko razmisli prije no što odluku donese i predloži je PARLAMENTU, da se konsultuje sa raznim savjetnicima, stručnjacima, expertima, analistima,  statističarima, anketarima, ekonomima, sa ljudima što više bolje, dalje i dublje gledaju i više znaju. Ministar treba da zna šta ne zna, da bi znao pitati. Ministar je službenik državni.


Kada se gospodin Plastkerk dobro skonto ispadoše MLADI I NJIHOVO OBRAZOVANJE najveći prioritet ove zemlje.
Organizovati još bolje obrazovanje, još veće zadovoljstvo u učenju za đake i studente i bolje plaće i više slobodnog vremena za njihove prosvjetitelje, još bolje i savremenije obučeni ljudi za iskušenja modernog života, u kojem paru valja zaraditi bez rudnika i fabrika, bi njegov MINISTARSKI ZADATAK.


NOVE TEHNOLOGIJE I NOVI SPOSOBNI I ZADOVOLJNI LJUDI SU DRŽAVNI INTERES BROJ 1.


Takvi ljudi će posjećivati muzeje, koncerte i filmske festivale. Takvi ljudi će sami slikati, vajati i pjevati. To je baza u nadgradnji života.
Ja ne volim ovog ministra. Nešto mi je antipatičan, ali se sa njim slažem.


 
SCENA DRUGA:
BOŽIĊNI SEVDAH
 
Po dobrom starom ateističkom običaju iz predratnog mi rodnog kraja pozvah na Božić prijatelje na ručak, bez obzira na vjeru i naciju. Neki dođoše.


Zapodjenuše se razni interesantni razgovori i na površinu izađoše teme i dileme našega sadašnjeg bitisanja. Vratiti se il’ ostati, boriti se opet  ili opet pobjeći. Ima li naša borba više cilja? Dileme iste samo neprijatelj drugačiji.


Na pragu su nam nevjeste i zetovi bjelosvjetki i naša šarena unučad. Kako ih spasiti od kuge nemorala?


U sebičnim monolozima dođe na površinu i ime BH ministra kulture. Oni ga zvaše prosto kao nekog sebi ravnom Emir. Velim čovjeka ne znam i šta da se mješam u diskusiju, pa sam slušao i šarao mislima po šarenoj prošlosti.
 
Vasko Vujović se, moj nastavnik muzičkog odgoja, trudio da nas zainteresuje za klasiku djeleći nam karte Mostarskog sinfonijskog orkestra.
Nas par je išlo na koncerte u svojoj dokonosti  da bi aplaudirali između stavki, išli na toalet za vrijeme izvođenja, glasno prozivali članove orkestra itd, na zgražavanje istinske  publike. Betoven Štraus, Verdi, Čajkovski…. su postali kroz obrazovanje dio mog poznavanja kulture, ali ne i dio mog bića.


Ja sam se divio raskoši, skladu i perfekciji bečkog novogodišnjeg bala, ali talasne dužine mojih emocija  ne bijaše u tro-četvrtinskom taktu. Moji  dvo-četvrtinski i sedam-osminski geni odrediše ritam mojih koraka kroz život.
Moje je srce nije bilo na drugoj strani, jer bilo je uvijek  uz muziku,  ono bijaše samo bliže Rođenoj uz harmoniku, pjesmu sevdalinku, starogradske pjesme, fine narodnjake i sve što je u životu  uz to išlo.
 
Savdah je jedan (ne jedini) dio moje kulture. To je onaj fini, čedni iskonski dio mene  što mi pomaže da opstanem, unatoč svemu. Ja sam gojen i obrazovan  da ljubav – sevdah razumijem kroz moj život, kafane i tuđinu, kroz moje prijatelje iz djetinjstva Mišu i Sandija iz Mostar Sevdah Reuniona koji podigoše sevdah do globalnog kulturnog čuda.


Ja ne zamjeram ljudima koji ga ne vole ili ne razumiju… Možda ne mogu ni oni protiv gena i svojih ubjeđenja.


Izreći ljudsku čežnju pohotu, strast, a ostati nevin. Ne biti vulgaran. Najskrivenije i najbesramnije djevojačke snove izreċi razgovorom Đul-Zulejhe s mednom rosom, to su uspjevali vjekovima samo MEŠTRI -SEVDALIJE.


Evo i par primjera


 
Ašik osta na te oči
Ašik osta na te oči. Na te  tije tamne noći.
Oj Kaduno Kono moja ne ishodi na pendžere
Ne ishodi, ne prkosi! Tvoj me pogled izaziva.
Srcu mome ne da mira ne ishodi, ne prkosi! Nemoj da te đavo nosi!
Jer tako mi Ramazana biće bruke jednog dana u dvor ću ti provaliti, sto ću čuda načiniti
Dok odaju nadjem tvoju u odaji tebe, kano ljubav moju. Izgrišću ti usne rujne
I obraze tvoje bujne, ispiću ti oka oba, bićeš moja sve do groba.

*****
 
A što ti je mila kćeri
A što ti je mila kćeri, jelek raskopčan? S kime si se zavarala, ubio te dan.
Ne karaj me mila majko, san je svemu kriv. Mladost bujna lako vara i osjećaj živ.
Usnula sam tiho, tiho, djevojačkim snom, a u san mi doš'o dragi mio srcu mom.
Donio mi vrele usne da ih ljubim ja, a u njedra ruke pruža, da se poigra.
Il' ljubi, il' ostavi, da ja mirno spim, poludjet ću, iskopnit ću, ne igraj se s tim

*****
 
Milov'o sam garave i plave
Milov'o sam garave i plave, dosta cura u životu svom,
al' ko tebe još ni jednu tako, curo draga, iz sokaka mog.
Zbog tebe sam tarabe preskak'o, po baštenski skrivao se kuti,
 i kad jasmin, i kad dunja miri, i dok lišće vene i dok žuti.
Tebi curo šuljao se kradom, pokraj straže oca tvog i majke,
 kruhom var'o lajava garova, nebi l' mog'o tvom prozoru doć.
Još i danas stalno mislim na te, željan ostah zagrljaja tvog,
 zaboravit te ne mogu nikad, curo draga, iz sokaka mog.


 
TREĆA SCENA :  
VULGARNA KULTURA

 

Vele mi moji božićni čestitari otvori YOUTUBE, pa ċeš vidjeti. To je onaj Emir Hadžihafizbegović iz KARAULE.


Osjećao  sam već koliko je sati, jer znam koja se kultura tu vrti, ali pogledah iz znatiželje na internet.


Kucajući njegovo dugo porodično ime rasčlanih ga na proste faktore Hadži-hafiz-beg,.
Em Bogu odani, em pismeni, em bogati, moćni i sposobni preci njegovi.

AFERIM Đedovima.


A sad ti Emire pričaj, ja te slušam. I slušao sam i gledao ga satima na HTV, HAYATU, BHT itd., da pohvatam propušteno gradivo.
Skoči mi guta u stomaku ko ona što je Kvazimodo imao na leđima, pa knedlu u grlu i drhat u nogama nisam ni osjećao.


Kako psovati, a ostati kulturan i dostojanstven?
Kako biti go, a ne biti besraman?


Pitanja su za pravog umjetnika i za mene sada u ovom tekstu kada se moje emocije i moj svjetonazor bore sa bezobrazlukom, neodgojom, nepismenošċu, neznanjem, bahatošću i netolerancijom jedne lažno sijede glave koja mudrost i istine crpi iz kafanskih priča.
Kako ne  biti vulgaran, a reći čovjeku da ohane, da se smiri tri put udahne, bar do šest broji i kahvu popije, da se sabere sam sa sobom, sa Alahom i jaranima svojim, jer je pretjerao, jer je zalutao u razgovoru sa samim sobom u visinama ministarskim.


Pošto mi se čini da znam odgovor na ovo pitanje  idem probati glumca nagovoriti da više ne igra ulogu ministra na školskim priredbama.


Poštenje je najveća vrlina svih noćnih dama i balkanskih kriminalaca, danguba, uličara, lopova,vucibatina i POLITIČARA (sve stare zanatlije) i oni se kunu u njega. Kunu se iskreno i pokajnički do suza u svoje svetinje od Boga preko Majčinog mlijeka, Tita, Očinjeg vida do Zdravlja i Sopstvene djecu (često to kažu ekavski??- DECE MI) i ne ostavljaju nama nijemim slušaocima mogućnost da sumnjamo u nihovo poštenje, kraj ovolikoga uloga.Na žalost poštenje nije relevatna vrlina koja njih čini “dobrim profesionalcima” u onom čime se bave. Poštenje je kategorija usko vezana uz dobre namjere, a njihova djela ne kazuju često u prisutnost istih.

Ministre kakve su vaše namjere? Poštenja vam.
Možda je pošteno čekajuċi na vaš odgovor  otrkrijem  moje namjere?


Zašto se  javljam sada  ja sa ovom političkom temom, ja koji nikad nisam poslije onih povjesnih izbora 1992. ni na jednim bosanskohercegovačkim izborima učestvovao.
Razlog moje apstinencije nije kajanje što sam tada  glasao za državu BiH i što se iz toga rat razvio već činjenica da smatram da PERMANENTNI STANOVNICI te države imaju pravo da  sami odluče o svojoj sudbini i svojim ministrima, a da mi “dijasporci” imamo svoje ministre, izbore, poreze i svoje političke križeve da ih nosimo u svojim novim  državama.


Kad se i ako se ikada vratimo, druga je priča.


U vezi ovog jedinog BH-ministra preispitivam ovim tekstom svoju krivnju i svoje zasluge u njegovoj meteorskoj promociji. Pitam se da li sam ga i ja izabrao gledanjem njegovih filmova i kupovinom njegovih kaseta i DVD-ova.
Jesam li i ja nesvjesno sjedio u komisiji koja je imenovala još jednog upravitelja sa L–tablicom.


NEE… Kupovinom i gledanjem filmova dao sam samo svoje simpatije glumcu dobrog u ulogama kratkih monologa isprekidanih sočnim balkanskim ukrasnim pridjevima. Nikad ni krajičkom svoga mozga nisam mogao pomisliti da bi jedan glumac, i to baš ovaj glumac, mogao ministrom postati. Nisam nikada poželio od dobrog glumca napraviti karikaturu demokratije i bosanskohercegovačkog Batu Živojinoviċa.


Možda se on sam sebi čini više kao neki Švarceneger ili Regan, što ne bi bila, zaključujem slušajući ga, njegova prva tragikomična zabluda u pranoidnoj avliji što je on kulturom zove.


Regan kada je bio izabran nije glumio predsjednika. On je bio predsjednik i to po građanima najbolji u istoriji SAD, a to nije mala stvar.
Arnold je Guverner i ne pada mu na pamet da tezgari na vinilu.. To je završeno, FINITO CINEMA.


Ministarski opis radnog mjesta je svugdje u svijetu isti. Samo nije svugdje Kalifornija.
Ovo je Balkan. To je Balkan. Tamo je Balkan. Poslijeratni.


Istinu već zna cijeli svijet i promocija više nije potrebna.


Samo je potrebno da vi koji tamo UPRAVLJATE prihvatite tamošnju  realnost.


Gospodine ministre olovke, pernice, savremene škole , čiste i zagrijane učionice, siti i naspavani đaci, plaćeni i poštovani nastavnici su jedino oružje koje može donijeti pobjedu čednosti nad vulgarnosti, sevdaha, to jest ljubavi nad gloguzim i pijanim razvratom. A to bi trebao biti i vaš ministarski cilj.


Emire ti nisi više slobodno-slobodoumni umjetnik. Ti si ministar i državni službenik. Avizaj se! Ti si dobro plaćen za to. Proizvoljnost, greške i lupetanja na toj poziciju se skupo plaćaju.


Nikakvi ministarski verbalni marifetluci, komplot teorije i demiri na državnim i medijskim granicama ne mogu zaustaviti primitivizam koji se pokušava istim klinom istisnuti.
Pravi filmovi će se tek snimiti kad današnji osmoškolci uzmu kamere u ruke. Njihova rječitost bit ċe odraz ispravnosti našeg življenja.


U mom kraju se kaže: PAMETNOM ČOVJEKU JE I CVRČAK MUZIKA.


Gospodine ministre i narodne poslovice  su takođe dio naše kulture i kulturnog naslijeđa i ja se nadam da će ovaj moj zižduk u 5 do 12 ispod vašeg pendžera biti dovoljan da i vi pozovete u pomoċ vam neke savjetnike.


Može i hećime, psihijatre? Bolje spriječiti nego liječiti.


Ministre Hadžihafizbegoviću ja se sa vama ni u čemu  ne slažem.
 

Zdenko Bošković, 30. decembra 2007.

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Friday March 07, 2008