Bosanski bik

Irfan Horozović

   SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!

Pročitajte od istog autora

na ovim stranicama:

slastičarna


 

Nije primjetio kako mu se pribliava Kasapin.Slike svijeta poprimale su nejasna obličja u njegovim sanjivim očima. Utoliko je udarac bio straniji. Glava se najednom osjetila odsječena od tijela, plodnost od slutnje, rep nemoćan prema svim bivim i budućim nametnicima.

Nikad taj mali bik nije bio toliko velik kao u trenu dok se povećavao njegov bol.

Nije bio mrtav. Tamna pomračena osjetila prenula su se kad su ih počele gristi, komadati i vakati čelične čeljusti, kad je njegovo meso, ivo! postala hrana! Hrana nezasitnim zubima! Hrana koja gleda dok je jedu! Vidio je gradove po kojima razvlače njegovo meso. Vidio je sela u očima silovanih svojih pastirica. Vidio je sruene kuće i starce nalik na sprene panjeve koji svijetle u noći. Vidio je gomile ljudi koji otiču u progonstvo kao krv iz njegova tijela.

Vidio je. I pokuao da se uspravi.

Igra je tek počinjala.

Kao u panjolskom rtvenom teatru njegova mala livada napućila se promatračima, navijačima i savjetnicima. Grleni urlik na trenutak je izazvao muk. Ljekovita travka koju je nesvjesno zagrizao i čiji se sok mijeao s njegovom krvlju otklonila je panju kopljanika to su se pribliavali uzdrhtalom miićju i nianili u njegove damare, u ile kucavice, u njegovo srce. Gvozdeni nosorozi grabili su ka njegovom trbuhu  i plećkama. Jahači nosoroga dre u svojim rukama sheme bičjeg mesa umnoene u Velikoj Mesnici. Oni znaju kome će pripasti rebra, kome plećke, kome butovi i rep, kome srce, kome oči, mozak i jezik. Oni znaju i svadjaju se.

Snagom nespoznatljivog sjećanja bik se uspravi. Istog časa gvozdeni, nazubljeni rog ga je prosvrdlao i prikovao za zemlju, za razgaenu tajnu travu. Bio je sad nalik na ivi spomenik koji je sluio kao meta čeličnim pticama to su ga strijeljale svojim perima odozgo, iz samog svoda. Vie nije nita čuo. Ni uzvike oduevljenja, niti negodovanja. Nije primjetio kako su uklonjeni gvozdeni nosorozi da ne smetaju pogledu dok se predstava nastavlja sa čeličnim pticama. Ostao je samo onaj to ga je drao prikovanog dok su ostali kruili naokolo čekajući svoj trenutak.        

Napokon, njegova glava je klonula, njegove grudi, njegova stegna.

Potom su ga raskomadali.

Mesari su se svadjali oko različitih komada, prijetili zubima i zubatim rogovima, pozivali se na obećanja i tajne dogovore u Velikoj Mesnici. U njihovu svadju priključili su se i promatrači. Navijači su stvarali nesnosnu graju tako da su  posve zakrilili jedan tamni zvuk koji je dopirao iz odvojene bičje glave, iz njegova presječena grla. Bio je to hropac u kome se naslućivalo neto nalik na sjećanje, neto nalik  na trublje paralelnog svijeta, neto nalik na rodjenje.

Raskomadani bik se uspravio.

Stajao je tako, neprirodan i zdvojan, pokuavao je da shvati. Nakon prvog iznenadjenja, priskočili su mesari, vodiči gvozdenih nosoroga, vozači čeličnih ptica i oni sto su promatrali.

Mesari su ubijali razdvojene komade to su se jos drali uz tijelo, makar samo slutnjom, sjekli su kosti, nianili svojim noevima u samu slutnju.

Bik je stajao i urlikao.

Promatrači, navijači i savjetnici vratili su se na svoja mjesta iza ograde i nastavili da gledaju predstavu koja je izmicala svim pravilima. Gledali su ubijanje koje se nastavlja na ubijanje, ubijanje koje se preobraava u slijedeće ubijanje, ubijanje i komadanje, komadanje i ubijanje. Gledali su i čekali Vrijeme se zaustavilo iza ograde. Puls bola.

Svi su čekali da vide tog malog raskomadanog bika kako kleca sa svojim veličanstvenim rogovima biljojeda upravljenim ka nebu.

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Thursday March 09, 2006