globalizacija

Više od Branka J. Thomanna:

IN MEMORIAM:

Prije par godina kada sam pročitao prvu knjigu Viviane Forrester: "Teror ekonomije", nisam je uzeo za ozbiljno jer sam u njoj našao mnogo spektakularnih, neodredjenih i nedokumentiranih mišljenja, pa čak i elemente otrcane teorije "o svetskim zaverama," koje su u nas u "Velikoj Srbijici" i dan danas i te kako prisutne.

Ona opisuje tu kako u zapadnim demokratijama kroz "ultraliberalizam"  nastaje nova ideološka  diktatura.

A taj "ultraliberalizam" se "globalizacijom" samo služi i iskorištava ju. No tko iza toga  precizno stoji, ostaje neizrečeno, valjda kako bi "teorija svetske zavere" bila potvrdjena i realnija.

Kaže da se "Turbo kapitalizam", zahuktao i da je već na pobjedničkom putu rušeći sve pred sobom, pa i onu toliko hvaljenu  slobodnu tržišnu  ekonomiju koja je bila ravnoteža izmedju kapitalističkog trgovinskog  sistema, socijalnog partnerstava i socijalne države.

A političari su korak po korak primat socijalne politike odstupili kapitalističkoj ekonomiji, koja je socijalni sistem, radnicke sindikate, zdravstvena i penziona prava, na isti način potajno i postepeno - kurvanjski, demontirala i deklasirala, uništavajući  time srednji gradjanski sloj koji je bio nosilac "socijalne države" i blagostanja, naprimjer kroz nasilna  otpuštanja ljudi i prenošenjem svojih industrijskih centara u države gdje se radi za  dnevnu nadnicu od $1US, a u svijetu ostaju milionske armije nezaposlenih, gladnih i osiromašenih.....

Pročitah tu knjigu, odložih  je na stranu i zaboravi....

No, evo još jedne knjige iste autorice pod naslovom "Diktatura Profita", koja me je ovoga puta iznenadila sa svojom preciznošću i dokumentacijom i konciznim dokaznim materijalima i primjerima. Knjiga me je obeshrabila i ponukala na razmišljanje....

Ovoga puta za razliku od prve knjige, autorica pokušava analizirati neuhvativi splet različitih i čudnih ekonomskih pojava i zavrzlama. Bezpoštedno opisuje i imenuje svjetske organizacije, ljude, koncerne, banke i pojave koje su se kod nas već toliko udomaćile da ih se svjesno čak više i  ne primjećuje.

Kaže, da su te pojave posljednjih dvadeset godina poprimile takav tok da u cijelom svijetu izazivaju društveni "disaster" (sve popularnija Engl. riječ za KATASTROFU, op. V.K.).

Krivac za to nije "globalizacija" - obično jedan neodredjeni pojam, već politika "ultraliberalizma" i njena ekonomska dinamika koja se društveno i sociološki više ne može držati pod kontrolom. U praksi se dnevno doživljava fijasko "ultraliberalizma " koji je ustvari jedan novi politički sistem, iako ne deklariran, demokratski biran, proklamiran ili od većine stanovnika ove zemlje prihvaćen, koji se i pored nasih "zdravih očiju", neprimjetno, anonimno i podmuklo uvukao u našu stvarnost. To je sila cija  "ideologija" isključuje svaki politički sistem, ignorirajući sve političke instance i zadatke, jer im je poznato da kada bi se suprostavili bilo kojemu sistemu da bi obratili pažnju na sebe i bili raskrinkani, što naravno nikako ne žele!

Znaju "ONI" , da bi se  na taj način otkrili  razlozi djelovanja, "cijela taktika, cilj i djelokrug ovog "nevidljivog mračnjačkog sistema, kojemu je već uspijelo preuzeti vodstvo ove planete!

Ne idu "ONI" da bi organizirali  strukture vlasti, već k ostvarenju  fiksne  ideje, ili bolje rečeno k ostvarenju jedne sulude ideje kako bi linijiom manjeg otpora nivelirali put bezskrupuloznom  profitu čije igre i igrice već godinama postaju abstraktnije, arogantnije virtuelnije i realnije u ostvarivanju - PRLJAVOG PROFITA!

Svoj "pljačkaški pohod na svijet staviše pod parolu "globalizacije" koja bi po  njima, kao trebala da donese, više zaposljenja - posao, zaradu, socijalnu pravdu i blagostanje na cijelom svijetu. 

Znači, kao: bit će posla za svakoga - sa nadnicom od $1US "koliko voliš."

No, kao prvo "globalizacija" nas primorava na sukscesiranje, saniranje, firmi, poduzeća, industrije,  masovno otpuštanje radne snage, radnika i suradnika, kako bi se  postigao, "konkurentni tržišni kvalitet." No u tome svemu je naravno da se podrži jak  "koncern" - onu zlatnu koku, koja nosi zlatna jaja - pa, naravno u " korist" cijeloga čovječanstva, jer će se sa time, onda tako, otvoriti nova "radna mjesta", pobjediti nezaposlenost i postići blagostanje!?

No, u praksi ta "globalizacija", radi suprotno izbacujući hametice radnike sa radnoga mjesta na ulicu, ne da bi povećala  proizvodnju, koja ionako cvijeta, nego da bi otpuštajući radnike, gubila manje kapitala i sa time povećala profit akcija i veće zarade njenih  akcionara.

Znači, logički čitajući, globalizacija, ide u "borbu protiv nezaposlenosti s time što ukida ljudima radna mjesta, kako bi za "dobrobit" tih radnika više novaca ostalo u koncernu, a kako bi se "uspješno" mogla savladati "pošast"- nezaposlenosti, - jer "ONI" kažu; da to globalizacija nalaže!

Znači, ne radi se više ovdje o argumentima, nego o doktrini i dogmama, koje uopće više nije potrebno izlagati, jer su same po sebi jasne!

Pojam globalizacija, znači, služi samo za propagandu, na svim javnim mjestima, medijima, raspravama, bez bilo kakve stvarne argumentacije. Riječ globalizacija se već hipnotički uvukla u sve djelove našega života i ljudske svakodnevnice.

Mnogi svjetski analitičari su primjetili da svjetska ekonomija sve više poprima karakteristike kockarnice u kojoj se krupni svjetski kapitalisti "na globalnom tržištu" kapitala kockaju sa sudbinama naroda, država i nacinalnih ekonomija.

Globalizacija svjetske ekonomije i posljedice koje sa sobom donosi izazivaju sve više pažnje na svim merdijanima. Nakon uspostavljanja novog svjetskog političkog poretka, superdominacija jedine sile, USA, čini se da su došla  na red i pitanja redefinisanja uloge i najznačajnijih svjetskih političkih i finansijskih institucija kao sto su UN, MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija, pa i vojnih organizacija i saveza, kao što je, recimo, NATO.

Njabogatije države svijeta, uz pomoć krupnog svjetskog kapitala, počele su demonstrirati svoju moć, preuzimajući ulogu "globalnog svjetskog policajca" od institucija medjunarodnog pravnog poretka. Nekontrolisana ekonomska i politička moć ovih zemalja sve više izaziva nezadovoljstvo širom svijeta.

Spomenimo samo pojam slobodno tržište. Što to znači? Praksa do sada nije ništa drugo pokazala nego da je to samo slobodno i beskonačno, bezskrupulozno bogaćenje koncerna i multinacionalnih kompanija, i ništa drugo! Masovno otpuštanje i uništavanje poduzeća i ljudi zove se samo "Prestrojavanje kapitala" ili "ostvarivanje novog socijalnog plana, kao, naravno, na dobrobit "sviju". Naime sve je očiglednije da je uticaj multinacionalnih kompanija počeo da se pretvara u pravu  moru i opsanost za obične gradjane širom svijeta. Svjetskom trgovinom dominiraju multinacionalni džinovski koncerni, koji direktno postavljaju i smjenjuju vlade, definišu obrazovne programe, sisteme zdravstvene i socijalne zaštite, kulturu, sport, zabavu, odlučuju kakava će se hrana jesti i kakav zrak udisati!

Agresivnost i nehumanost ovih eksponenata svjetskog kapitalizma, učinilo je da dodje do masovnih protesta sve od Sietla, Davosa, Nice, Goeteborga, pa do Salcburga. Na tim  skupovima sasvim neočekivano udružili su se industrijski radnici, farmeri, protivnici nekontrolisane globalizacije i nečovječnih uslova rada u siromašnim zemljama, ekolozi, homoseksualci, desničarski nacionalisti i ljevicarski anarhisti, u protestu protiv nekontrolisane moći velikih multinacionalnih korporacija.

Ovi protesti su poslali snažnu poruku da je vrijeme za redizajniranje sistema svjetskog globalnog kapitalizma u pravcu većeg uvažavanja interesa običnih  ljudi. To nisu samo protesti protiv WTO, već vise protiv tutorskog karaktera novog svjetskog ekonomskog sistema koji sve više bogati bogate, a sve više osiromašuje siromašne.

Interesantno je da se poznati časopis krupnog kapitala Financial Times morao pozabaviti ovim protestima i posvetiti im svoj uvodnik, pod naslovom "Kritika kapitalizma", zapažajući da "suprostavljanje kapitalizmu dobija snagu i moć i da protesti imaju veliku važnost kao znak upozorenja da narodno nezadovoljstvo kapitalizmom i snagama globalizacije dostiže zabrinjavajuće razmjere i visine."

Finacial Times zapaža da je tokom azijske ekonomske krize "Narod bio ogorčen zbog načina na koji prohtjevi i hirovi tajanstvenih "hedge" fondova (spekulativni investicioni fondovi) mogu očevidno stvoriti masovnu bijedu na drugoj strani svijeta."

TKO U SUŠTINI IMA KORIST OD GLOBALIZACIJE SVJETSKE  EKONOMIJE? 

Nije teško zaključiti da ovu dobrobit još ne osjeća ogromni dio čovječanstva. Nakon jedanaest godina od pada Berlinskog zida, još se ne moze ni naslutiti blagostanje koje je trebao da donese inozemni kapital u zemljama Istočne, Južne i Centralne Europe.

Isto se može reći i za narode Afrike, Azije i Latinske Amerike, čiji je životni standard opao, u nekim slučajevima katastrofalno, za posljednje dvije decenije pod programom ekonomske rekonstrukcije, koju je diktirao Internacionalni monetarni fond i zapadne vlade.

Dugovi zemalja u razvoju ili tržišta u nastajanju, prešli su fenomenalan iznos od 2.200 milijardi dolara, što je otprilike 40 odsto njihovog ukupnog BDP-a.

Prema podatcima Svjetske banke, realan dohodak po stanovniku u afričkim državama manji je 1997. nego 1965. godine.

Ono što posebno izaziva sumnju u opravdanost postojećeg koncepta medjunarodnih finansijskih institucija jeste činjenica da se kreditnim aranžmanima u suštini ove zemlje dodatno osiromašuju, jer se svako restrukturiranje starih dugova, pretvara u nove kredite i novo zaduživanje.

Tako su danas, najsiromašnije zemlje na svaki dolar zajma u posljednjih dvadesetak  godina platile devet dolara kamata, ne otplativši ni jedan dolar glavnice. Novi se krediti većinom koriste za otplatu kamata i tako se dugovi nikad ne smanjuju, nego stalno povećavaju!

Znajući da najsiromašnije zemlje ne mogu otplatiti dugove i pod pritiscima svjetske javnosti, MMF je 1996. počeo "rješavati problem" tako što je najzaduženijim siromašnim zemljama obećana pomoć u otplati dugova pod uslovom da šest godina provode ekonomske reforme pod njihovim nadzorom.

No, ta se "velikodušnost" pokazala lažnom, jer je MMF nametnuo toliko mnogo uslova da ih je do sada ispunilo samo sedam zemalja. USA je obećala oprost dugova, što za nju ne bi bio veliki gubitak, jer su obračunavanjem kamata dugovi već višestruko naplaćeni.

Na drugoj strani nezaposlenost milionskih razmjera se pokušava bagatelizirati lažnim statistikama. U USA je vrlo dobro poznat pojam "working  poor" - ogromna masa ljudi koja i pored tolikih "radnih mogućnosti ", prema "globalizaciji," nemaju nikakvu mogućnost bilo kakove čovjeku dostojne zarade.

Kratkoročna vremenska  zaposlenja, bez ikakvih socijalnih prava i zaštite, bezvezna prekvalificiranja, minimalne zarade i 2 miliona zatvorenika - to je USA. Stvarnost, koju Forrester opisuje kao "karikaturu  čovjekovog radnog vijeka."

Kaže da se velike zarade i kapital već duže vrijeme ne stvaraju na normalan način -proizvodnjom i prodajom robe nego špekulantskim poslovima. Privreda je u "virtualnom prestrojavanju "sa tendencijama stvaranja sto više monopola, pa sve ideološke floskule o nekakvom "slobodnom trzistu", je prava FARSA I LAŽ!

Milioni ljudi bivaju odbačeni, osiromašeni, opljackani i prevareni, a profit i zaradu od toga ima samo "Diktatura profita."

Teško je svima tima odbačenim ljudima živjeti sa osjecajem da su društvu nepotrebni, kao i automatiziranoj i virtualiziranoj privredi, te da nemaju nikakvu mogućnost za bilo kakovu  egzistenciju i zaštitu. A, kada se na takovo stanje gleda "kao na logičnu i razumljivu pojavu jer "globalizacija"  to zahtjeva onda znači da "to" društvo uljeće u jedan NOVI FAŠIZAM, gdje je logično da se "nepotrebni" moraju  na svoj način - "odstraniti".

To je upozoravajući rezime Viviane Forrester, koja se obraća "širokoj masi" kao i predstavnicima "političke klase", koji nemaju hrabrosti da se disidentski suprostave "Tajnim snagama novog svjetskog poretka."

Neki iskazi Forresterove čine mi se radikalnim, pa onako "utopijski" razmišljajući postavljam pitanje: Zbog čega se treba uzbudjivati, radi masovnih otkaza kad pored tolikog nagomilanog bogatstva koje posjeduje čovječanstvo, a kako nas poučava WEF-World Economic Forum, postoje mogućnosti svakome žitelju ove planete omogućiti  "minimalac" -  plaću.  A sa time bi se možda riješio "problem" racionaliziranja i automatizacije, pa čak i migracije? 

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Saturday October 04, 2008