Posljednje godine
ovoga stoljeća Nobelovu nagradu za literaturu dobio je njemački pisac Günter
Grass, koji je ujedno najsporniji pisac u svojoj zemlji, radi svoga mješanja
u politička i društvena pitanja u cijelom svijetu.
Sa svojim romanom „Blechtrommel“ - (Plehani bubanj) postade on 1959.g. vrlo
poznat, premda je njegov roman izazvao veliki otpor i zgražanje u sredini u
kojoj živi.
Švedska Akademija nauka, koja mu je nagradu i izrekla je naprotiv ubjedjena
„da je knjiga "Plehani bubanj" (Blechtrommel), - knjiga od trajne važnosti
i vrijednosti i da će ostati važno literarno djelo dvadesetog stoljeća.“
Njegova prva knjiga je stilistički, humanistički i moralno, za mene prava
majstorija, s majstorskim jezičnim varijantama, premda ili upravo, zato što
je njegov književni izraz provokativan. Politički angažman danas već 72 -
godišnjaka počinje tamo 1968 - sa Praškim proljećem, te u akcijama za
socijalistu Willy-a Brandta u 60-tim pa sve do sredine 70-tih. Njegovi
protesti se nastavljaju početkom 80-tih gdje protestira protiv postavljanja
američkih nuklearnih raketa „Pershing“ na njemačkom teritoriju.
Kritičar je njemačke azilne politike, gdje štiti strance, nadalje protestira
protiv srpskih etničkih čišćenja, protiv katoličke crkve - radi pokušaja
zabrane abortusa. Iz tih razloga je takodjer javno iz katoličke crkve i
istupio.
Na drugoj strani iznenadio je sve svoje "lijeve" prijatelje sa
opredjeljenjem za NATO-akciju na Kosovu.
Švedska Akademija objašnjava; „znamo da je kamen smutnje u svojoj zemlji,
ali za literaturnu veličinu u svijetu on je jedini primjer, a možda i
svijetli lučonoša za budućnost.....“
Rodjen je 16.oktobra 1927.godine u Danzingu /Gdanjsk/ današnja Poljska. Tek
istom 1948, mogao je on početi studij na Umjetničkoj akademiji za grafiku i
kiparstvo.
Prije toga izučio je klesarski i kremenarski zanat.
Nakon „Plehanog bubnja“, dolazi 1959-te novela „Katz und Maus“ – „Mačka i
miš“ zatim roman „Hundejahre“ - „Pasije godine“. Ova tri romana čine
tzv. “Dancinsku triologiju.“ U njima opisuje on svoje djetinjstvo i
mladalačke doživljaje. Nakon izlaska ovih romana postao je priznati epičar
svoje generacije - internacionalno poznat.
U medjuvremenu piše nekoliko excesivnih i provokantnih pjesama, koje ukazuju
na njega kao - buntovnika! U romanu „Der Butt“ „Pljoska“ (riba), iz 1977 g.
opisuje mušku i žensku civilizaciju sa svim svojim snovima i problemima,
gdje na koncu borba suprotnosti ostaje, nerješena, neobjašnjena i nepoznata.....!
Teske kontraverze izazva njegov roman „Ein weites Land“ – „Daleka zemlja“,
1995. g. u kojemu vrlo sporno opisuje njemačku povjest u poratnim godinama do
ponovnog sjedinjenja.
Tu ga je najpoznatiji evropski kritičar Marcel-Reich Ranicki, kritički
pokosio, pa su i do danas teško zavadjeni. Istini za dušu, Ranicki koji je
bio Profesor na Stockholmskom univerzitetu - predlagao ga je već od 1993.g.
kao kandidata za Nobelovu nagradu.
Ranicki kaže: „Bolje da ju je on dobio, nego Martin Walser ili glupavi
Peter
Handke.“
Turski pisac Yasar Kemal hvali Güntera Grassa i kaže: „Grass je savjest
našega stoljeća, a to je šansa za humanu kulturu...“
Nobelova nagrada vrteći se po "djavolskom krugu" (Cirkulus vitiosus),
nažalost ponekada „iz političkih razloga“ - izostavlja poneke dobre i
vrijedne književnike, pa čudi da ju je baš iz tih razloga dobio Günter
Grass?
Živeći jedno vrijeme u Švedskoj, poznato mi je da je od početka 90-tih za
dobivanje nagrade „bila na redu“ bivša YU.
Nominirani su bili:
Aleksandar Tišma - Srbija
Alija Isaković - B i H
Zlatko Tomičić - Hrvatska.
No što se desi?
Tišma je nedobi - radi Miloševića
Alija Isaković - radi „fundamentalista“
Zlatko Tomičić - radi gospona Franceka Tudjmana i njegovih "gangaskih
kulturologa"- (HDZ), koji Tomičića najviše i gaze, pa danas najveći živući
hrvatski književnik, nema mogućnosti objavljivanja i živi na rubu svoje
egzistencije.
No, postoje nade, možda će Švedska Akademija, nakon nagrade Grassu, početi
istim mjerilom ili aršinom prepoznavati VELIČINE „MALIH“ - BALKANACA?
U Beču 16. oktobra 1999.
