nalazi se jedan sprženi i osušeni jablan.

Dobrom poznavaocu sarajevskih prilika

on moze poslužiti kao sunčani sat.

Sjena jablanova ujutro

pada na zapuštene pravoslavne krstove

Kad padne na najmanji, bezimeni

znači da je devet sati

(vrijeme kada se bude duše ubijenih hajduka

da podijele plijen, pa da posjedaju za Božiju trpezu)

U podne

sjena pokriva mramorni nišan,miran

i tajanstven kao sablja Sulejmanova

Na njemu se prepliću brojevi latinski i brojevi arapski

na njemu se skupljaju tužne pčele

mladjahne hanumice što ih hajdući obljubiše

i objesiše.

Navečer

sjenka se zaustavi na maloj kapeli

franjevaca, male braće

u kojima odzvanja topot kopita, vojevanja

stare kraljevine

Sve ovo prolaznik je mogao vidjeti

za sunčanih dana

Za kišnog vremena

jablanovo deblo š je sličilo kakvu gromobranu

ili anteni što u daleke galaksije

odašilje poruke straha i patnje

S ovog najudaljenijeg mjesta na zemlji

Sarajevo 1994.g.