|
Više od Branka J. Thomanna:
                         
IN MEMORIAM:
  |
|
 U poznatom austrijskom
književnom salonu "Alte Schmiede" - "Stara kovačnica" u Beču održano je
23.9.99. g. jedno izuzetno nostalgično i elegicno knjizevno vece. Veče u
kojem je srpski književnik Dragan Velikić svu svoju ljubavnu strast,
čežnju
i tugu za Mediteranom, oblikovao i iskazao čitajuci fragmente iz njegova
upravo objavljenog na njemačkom jeziku petog romana "Dante Platz" - "Danteov
trg".
Taj koloplet boja, svijetla, sunca, mora, rijeka, brodova i vlakova, kao i
stvarnih i imaginarnih karaktera koji bjeze u dubinu svojih dusevnih i
fizickih emigracija, krecuci se preko Mediterana, srednje Europe sve do
balkanskih gudura, noseci svatko u sebi svoj poseban svijet, je fascinantna
prica Dragana Velikica, koji se uvijek nostalgicno vraca svome djetinjstvu i
svojoj mladosti, kao i prekrasnom istrijanskom gradu Puli, kojega nosi
duboko u srcu kroz nekoliko svojih romana.
Kao vec u svojemu prvijencu "Via Pula" (1988), romanticni stari grad je sva
njegova preokupacija. Ali ipak za razliku od svoga prvijenca koji bi mogao
biti topografski vodic kroz Pulu, sada su u centru paznje osobe i pojedinci
sa svojim jedinstvenim sudbinama, koje autor cvrsto drzi u rukama,
pokusavajuci stvarne osobe pomjesati sa fiktivnim. To je proces koji mu je
uspio u romanu "Severni zid" , napisan 1994, za njegova boravka u Becu. Ovaj
roman objavljen na srpskom jeziku mogao bi se citati kao "biografija"
velikog irskog knjizevnika James-a Joyce-a, koji je jedno vrijeme zivio u
Puli prije nego se konacno preselio u Trst gdje otkri u ono vrijeme
nepoznati talent Itala Sveva, jednoga od znacajnih knjizevnika 20-tog
stoljeca.
U najnovijem petom romanu "Danteov trg" glavna figura srpski knjizevnik
Labud Ivanovic prezivljava svoje posljednje dane u emigraciji gdje i umire.
Bibliotekar Damjan Savic, zivi u Beogradu i radi u arhivu biblioteke.
Jednoga dana dobija nalog da sredi zaostavstinu Ivanovica i pripremi za
objavljivanje.
Americki literarni kriticar Adam Rosenberg, ciji roditelji iz Europe
emigriraju, se usudjuje krenuti u "gudure" Balkana i Srednje Europe , koje u
sebi sakrivaju tajnovitu sudbinu njegovih prijatelja. Pretpostavio je da ce
jednostavno krenuti Dunavom dolje do Beograda, nastaviti put do Rumunije i
Bugarske s nadom da napise roman o svemu tome sintetizirajuci tih nekoliko
pisaca iz tih "gudura" - kao "prototipove". Za takovu megalomansku zadacu
misljase da mu je dovoljno jedno ljeto.Krenuti ce od mjesta do mjesta gdje
njegovi vec preminuli "junaci" zivjese, rekonstruirajuci srednjoevropski i
balkanski svijet, koji je , eto , cak i na engleskom "in" - postao!
"Istrazivacki predmeti" Prof. Rosenberga su Labud Ivanovic - srpski pisac i
moderni emigrant iz devedesetih, zatim Otto Koranyi iz malog madjarskog
mjesta, kao i rumunjski pisac Cornel Buzea upravo iznemogao od zivota u
Trstu.
U svome literarnom istrazivanju Prof.Rosenberg susrece se sa novim izazovima
tako da njegov prvobitni koncept poprima sasvim druge tokove, pune
autenticnih prica i dozivljaja u kojima se neminovno ukrstavaju razliciti
zivotni putevi i biografije koje se na koncu rasplinjuju u nista - sto je
karakteristika stvari, a ne ljudi.
Tako u "Antikvarijatu" - staretinarnici na Danteovom trgu u Puli, mjesaju se
u jednu cijelinu stvari i ljudske sudbine u konglomerat metafizike ,
filozofije i nostalgije. Bogatim i raskosnim stilom i rijecnikom, Velikic je
"opsjednut" prolaznoscu ljudskog zivota kao i stvarima kao ukazateljima toga
zivota. U romanu pronalazimo sto godina stari kofer koji je pripadao nekome
glumcu, metalnu lampu u obliku ribe koja je cetrdeset godina stajala na
klaviru izvjesne gospodje Nade.
Autor bjezi od "jednolinijskog pisanja", cineci ostre zavoje, presjeke ,
intermeza , kao na filmu,koristeci krhke instabilne fragmente -
razmisljajuci u slikama, kako kaze. Munjevitom brzinom se mjenjaju mjesta
dogadjaja i teme, a zatim dolazi onaj filmski "cat" koji citaoca prenosi u
drugu sredinu.
Ljubav prema kinu-bioskopu dolazi iz ranog djetinjstva.Dragan Velikic,
rodjen u Beogradu 1953.g. seli se kao dijete u Pulu, gdje provodi prekrasno
djetinjstvo i mladost, sto zanosno , ljubavno-razigrano potvrdjuje u svim
svojim romanima. Vec kao djecak i mladic pasionirano posjecuje pulska kina
koja se u to vrijeme zovu: "Zagreb", "Beograd" i "Partizan": U ovome romanu
autor ponavlja svoje djetinjstvo i upecatljive impresije toga vremena. Za
njega ostaje nezaboravno nocno putovanje vlakom od Beograda do Pule "gdje
tracnice iznenadno zavrsavaju pokraj mora - paralelno sa obalom, nestajuci u
jednom velikom nista..." Djecackim ocima dozivljava i "Vilu Marija" u
Gupcevoj ulici u kojoj i stanuje te njen osebujnom vegetacijom odivljali vrt
dozivljava kao prasumu iz bajke.
Mnogi pisci cesto i olako uzimaju za glavnoga aktera , literata - pisca ,
ciji svijet nije tesko opisati, a naprotiv vrlo tezak i delikatan je izazov
opisivanje svijeta jednoga pismonose - Petra Furcica, kojega Velikic salje u
unutrasnju emigraciju ,sto autoru i uspijeva u velikom maniru, oslikavajuci
ga kroz neponovljivu poetsku auru.
U romanu se ponavlja rijec "Exil" - srpski receno - emigracija, koja pogadja
skolske drugove Labuda, Eugena, Rinalda - kao metafora za sve dusevne i
fizicke emigracije. Posebno u liku Labuda Ivanovica koji umire u Njemackoj,
prepoznajemo pretstavnika srpske inteligencije , koja je nazalost rasprsena
i rasijana po cijelom svijetu! No, emigracija pogodi i Dragana Velikica koji
svojim kritickim esejima postaje nepozeljan milosevicevu rezimu. Jedan clan
Srpskog knjizevnog saveza cak zahtijeva da mu se zabrani povratak u zemlju!
Velikic zivi momentano u Budimpesti sjedeci izmedju dvije stolice; radi
svojih kritickih tema nema mu mjesta u Srbiji, kao i zbog svoga porijekla -
iliti "podrijetla" u Hrvatskoj, jos bolje receno 'Rvackoj, jer sam ubjedjen
kada bi se pitali Hrvati a ne ' Rvati da Velikic tu nebi imao problema!
Nadajmo se da nece postati Skit ili Hun - kao njegov Labud Ivanovic, te da
ce uskoro Beograd i Pula prepoznati velicinu jednog VELIKIĆA!
U Beču 24. 09. 1999.
|
|
