Više od Branka J. Thomanna:

IN MEMORIAM:

Marcel Reich - Ranicki, inače poznat kao literaturni papa na njemačkom govornom području napisao je svoje memorije pod naslovom "Mein Leben" - “Moj život“, koje su izasle ovih dana. To je knjiga epohe koju je ostavio iza sebe, knjiga njegova burna zivota.  

U toj knjizi opisuje on s osebujnim temperamentom pricice, sjecanja i anegdote iz mnogih perioda svoga zivota punih poente svijetlosti, boja, ljubavi a i tuge. Opisuje svoje susrete  s velikim knjizevnicima svojega doba: Bertoltom Brechtom, Annom Seghers, nobelovcom Eliasom Canetti, s Thomasom Bernhardom, Böllom, Frischom i Grassom. To je kritika vremena u kojemu zivimo, a ujedno i prica jedne ljubavi, jednoga braka.To je knjiga o literaturi za  koju je kako vidimo zivio cijeli zivot.

Marcel Reich-Ranicki, ustvari Dr.Ranicki, bio je  od 1958.g. vodeci literaturni kriticar u svim velikim njemackim novinama "FAZ“, "WELT" i "ZEIT" a danas je agent -provocateuer u poznatoj i popularnoj literarnoj TV-emisiji "Literarni kvartet“ u kojoj se evo vec jedanaest godina pred publikom 90 minuta analiziraju svi novi romani izdati na njemackom jeziku. Tu se razglaba ne samo njemacka vec i literatura cijeloga svijeta, sto je  ustvari i naucni domen Dr.Ranickog, predavaca komparativne knjizevnosti na mnogim svijetskim univerzitetima 

On je ujedno najomrzeniji poslijeratni knjizevni kriticar, a na drugoj strani najpopularniji i najkvalifikovaniji po svojoj analitickoj vrijednosti. Ono sto drugi uzdigne - on  skrati! Sto drugi spuste, on  uzdigne! Sto drugi osvijetle i okite, on prvo potamni, razvije psiholosko-filozofsko-knjizevnu diskusiju, pa onda fudbalski receno "spusti loptu", da bi je opet podigao i zavitlao u vrzinom kolu literarne zavrzlamne teorije, farbajuci tu sliku, stilistikom bivsih sadasnjih i buducih trendova.

Bezmilosno i ostroumno otkriva jacinu i slabost knjige. Rijetko hvali, mnogo kudi, kritikuje, polemizira i ponistava, da cesto nije rijetkost da su mnogi autori i uvrijedjeni. Zbog toga nije ni cudo da ga po skandalima cuveni pisac Petar Handke nazva poslije nekoliko losih kritika “Vodjom copora rezucih pasa (Literarni Kvartet ) koji je svoja krvolocna iskustva naucio u Warsavskom Ghettu.“ Taj jadni Petar Handke obicava obicno neko vrijeme prije nego mu izadje knjiga ili pozorisni komad, podici viku, dreku i halabuku, okrecuci  moral i istinu naopako, ustvari usmjeravajuci paznju na sebe. U tome ne bira prijatelja ili neprijatelja, kojega ce iskoristiti, slucajno. Za svoju samoreklamu bira medijski kvalitetne ljude ili narode kako bi se sa njima posluzio u prodji svojih knjiga. Pa tako jedan od najboljih europskih kriticara postade kod njega pas : "Pametnu covjeku - dosta" !    

Marcel Reich - Ranicki rodjen je 2.6.1920 u gradu Wloclawek na Wisli u Poljskoj. Kao djecak dolazi s roditeljima u Berlin. U osnovnoj skoli odmah osjeca da ne pripada u tu drustvenu semu i ostaje izoliran, posto nije poznavao "njemacke djecije igre" te dolazi iz jednoga mjesta koje nitko ne poznaje a jos manje ga moze izgovoriti. Kada je ucitelju i ime mjesta izgovorio svi se ucenici smijase gromoglasno, a mali Marcel shvati da se nalazi izvan okvira  i da je izoliran. No, da ce tako ostati cijeloga zivota o tome nije ni sanjao.......  U Berlinu otkriva ljubav za njemacku literaturu. Trci istovremeno u nekoliko berlinskih biblioteka, posto je svaka posudjivala samo dvije knjige. Cita Lessinga, Goethea (Getea), Schillera, Hauptmanna, Kleista Stroma itd... Posjecuje literarne kruzoke, gdje se citaju Tucholsky i Thomas Mann..

Duboko ga inpresionira Tonio Kroeger (Kreger) u cijoj se jasnoj geometriji i sam prepoznava. S odusevljenjem posjecuje berlinski teatar "Schauschpielhaus" (Glumiste ). Obozava u to vrijeme poznate glumce Gustava Gruendgansa (Grindgansa) i Kaethe Gold. Kaze da otkriva prve ljubavne cari ne kod zena nego kod Shakespear-a u "Berlinskom pozoristu". S zarom cita Ericha Kaestnera (Kestnera). Sjeca se da mu je uvezanu kopiju rasprodate knjige Ericha Kastnera  "Kucna apoteka lirike" podarila za 21 rodjendan u Warsavskom Ghettu gospodjica Tosia. Veselje je bilo jos vece posto tu knjigu prije nije procitao,pa danas kaze da mu je to bio najdrazi dar u cijelome zivotu.

28. oktobra 1938 g. par dana prije one jezive  "Kristalne noci" kratko nakon Ispita zrelosti biva osamnaestogodisnjak u svome stanu u sedam sati probudjen, uhapsen i deportiran iz „Treceg Reicha.“

Pet maraka i aktovku smije samo sa sobom ponijeti. U vlaku za Warsawu cita Balzakov roman "Zena sa trideset godina". Sve, sto je za njega imalo zivotnu vrijednost mora ostaviti iza sebe, osim one nevidljive stvari koju mu nitko nemogase oduzeti - ponese vijecno sa sobom iz zemlje iz koje ga protjerase. Jezik! Jezik - njemacki, kao i knjizevnost. Knjizevnost - njemacku!

Poslije provale nacista u Poljsku zatvaraju ga u Warsawski Ghetto, gdje radi kao tumac za "Zidovski savjet". Svakodnevno vidi smrt, sadizam, jezu i grozote, patnju i uzas. To su najzalosniji  i  najdirljiviji pasusi knjige "Moj zivot". Trezven, bez sentimentalnosti, zaokruzen je njegov skoro pomirljivi ton u kojem opisuje neopisive necovjecne strahote bez ikakvog komentara, sto je veliko knjizevno umijece. U tom dijelu knjige tek se shvaca zasto preskace, fundament, gradnju i nadgradnju svojih dozivljaja i osjecaja. Osjeca se da je pisac tu gospodar svojih prica i iskaza iako o onome svemu sto prica nikada nije bio gospodar. Dramaturgiju tih prica vodili su drugi, a bili su vrlo bjedni dramaturzi.

 Zivot u kojem se toliko toga odigralo, u kojem je ono najvaznije istovremeno bilo nevazno i bezznacajno, nemoguce je reflektirati! Price o "Holocaustu" Imre Kertesza (Kertesa), Ruth Klueger (Kliger) i od Prima Levija - su to odavno dokazale. “Tamo gdje se barbarstvo i brutalnost slucajno podudaraju sa namjerom - iskljucuju pitanje o smislu i logici !“

Barbarstvo i slucaj  su ga  21.januara 1940.g. doveli u stan porodice Langhans, u kojem je otac porodice visio na konopcu, a njegova 19.g.kcerka Tosia jos uvijek zaledjeno stajase naslonjena na zid sobe u kojoj  nacisti na njene oci objesise njena oca. Tako pocinje tuzna ljubavna prica bracnog para Tosije i Marcela Reich - Ranickog. On je zeni da bi izbjegla gasne komore Treblinke, a na koncu slijedece godine kada su svi stanovnici Ghetta  morali biti  „preseljeni„ u gasne komore Treblinke, on i ona bjeze iz kolone smrti i sakrivaju se po Poljskoj,gladni i zedni sve dok ih Crvena  armija ne oslobodi godinu dana poslije. Opisi te ljubavi i patnji je za mene jedna od najljepsih ljubavnih prica koja je napisana u ovom stoljecu!

Dirljiva je Marcelova prica, oprostaja sa roditeljima, koji su u julu 1942 sa svim ostalim stanovnicima Ghetta stajali na "Zbornom mjestu" za vlak bez povratka, za vlak koji ih je vozio direktno u gasne komore Koncentracijskog logora Treblinka. Prevodeci korespodenciju on je znao kuda odlaze svi ti ljudi......

Na tome "Zbornom mjestu" poslije dugih godina pade na koljena njemacki kancelar  Willy Brandt, veliki covjek Socijalisticke internacionale.

„Znao sam da im ne mogu pomoci. Rekao sam im gdje se trebaju postrojiti, gdje da stanu u kolonu. Moj otac me je promatrao, zdvojno tuzno, njemo i bespomocno. Majka je za cudo bila sasvim mirna. Bila je cisto i pedantno obucena. Imala je na sebi svijetli baloner kojega je jos kupila u jednoj radnji u Berlinu u blizini "Gedächtniskirche" (Spomen crkve). Gledao sam ih i znao, da je to rastanak, rastanak - za uvijek i da ih nikada vise necu vidjeti, da je to posljednji put! I danas sa 79.godina ih jos uvijek vidim tako; moga bespomocnog oca i majku u lijepom svijetlom berlinskom trenchcoatu. Posljednje rijeci koje je Tosija cula od moje majke su bile: “Brini se i cuvaj mi Marcela ........“

No postavlja se pitanje; kako se dalje zivi poslije ovakovih dozivljaja?!

Sve vesele i saljive anegdote koje opisuju poslijeratno doba, pa ni njegov bijeg iz Poljske 1958.g. ne mogu kasirati i zacijeliti ranu koju sa sobom nosi i bezuspjesno je pokusava sakriti. Knjiga je pisana  u znaku velike melankolije koju povecava osjecaj da nema domovine, te da je stranac u Poljskoj kao i u Njemackoj.....  "Onaj koji je na smrt osudjen, i vlak za stratiste vidi i dozivi iz blizine, ostaje cijeloga  zivota obiljezen, krhotina i patnik ! " Kaze da je cijeli zivot ceznuo i trazio onaj prsten "Mudrog Nathana" za kojega se prica da ima tajnu snagu, da onoga koji ga nosi u toj nadi i vjeri - pomiruje s Bogom i ljudima!

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Saturday October 04, 2008