SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!

Branko Josef Thomann:

Pisma iz Rusije... nastavak 010

Zlatko TomičićZ. T. - dokumentiFrojdov svijet snovaSaul BellowHarold PinterStewart O' NannPisci: bečka vezaMarcel ReichHitlerov psihopatogramGoetheGuinter GrassErnest HemingwayGiuseppe VerdiOrhan Pamuk Haruki  MurakamiBečka Nova 2005.Nobelova 2002.Bečka Nova 2002.Knjižara WEISSGlobalizacijaSvijet je ostao istiDragan VelikićFaraoni u Beču!AuschwitzAmerikaVječni BalkanRuska pisma

 

IN MEMORIAM:

Zbogom, čika MiloZLATKO Tomičić

Ruska pisma 01Ruska pisma 02Ruska pisma 03Ruska pisma 04Ruska pisma 05Ruska pisma 06Ruska pisma 07Ruska pisma 08Ruska pisma 09Ruska pisma 10Ruska pisma 11Ruska pisma 12Ruska pisma 13Ruska pisma 14Ruska pisma 15Ruska pisma 16Ruska pisma 17

 ŠETNJA ARBATOM

 

Odlučimo se početi našu šetnju prvo po ulici Arbat pješačkom zonom sve do metro stanice „Smoljenskaja“, pa onda kod velikoga zdanja Ministarstva spoljnih poslova krenuti u male krivudave, “pospane“ sokake gdje se može stvarno u centru grada za trenutak odmoriti od vreve i žagora okolnih ulica prekrcatih sa saobraćajem…..

Idući od metro stanice „Arbatskaja“ na broju 2 ulice Arbat susrećemo se sa već spomenutim restoranom “Praga”. Odmah na desnoj strani je trokutasta kuća na dva etaža sa dva pročelja. Jedna strana je u ulici Arbat, a druga je okrenuta prema Arbatskom trgu i prekrasno izgleda onako restaurirana sa svojom kupolom i ljetnom terasom kao i sa vratima i prozorima u „Jugendstilu“. Obradovah se vidjevši da je onaj vrt-bašta-bashcha (“Kako vam je drago”… Šekspir), još tu, pun gostiju kao i “onda”!

Taj lokal pripada sve do danas u najprominentnije lokale Moskve. Naravno i po „masnim“ cijenama!  ZNA SE - kak’ bi rekli bivši Skojevci, danas prominentni HDZ-ovci.

 

Zgrada egzistira tu od kraja 18. stoljeća, a preuredjena je u današnju formu 1914. godine. Kada pročitate naziv lokala pomislit ćete da se ovdje radi o lokalu česke kuhinje, što nije slučaj, nego se servira internacionalna i ruska kuhinja.

 

Početno je ovaj lokal bio sastajalište kočijaša, piljara, pijanica, šiparica, tezgaroša, lopova, džeparoša, kurvi, boljševika i druge „elite“ napredne radničke klase! Rusi su 60-tih godina prošloga stoljeća često u povjerenju i zajedljivo, spominjali jednu poslovicu koja glasi: “Golodrjanci i golopupije – sobiraj’tjes“ - Golotrbi i gologuzi, ujedinite se!.....

 

No to sve promjenu Pjotr Tararykin, otkupi lokal, promjenu ga temeljito gradjevinski i namjenski i napravi tu elitni lokal. Zaposlio je samo izabrani personal i pored ruske uveo i francusku kuhinju. Sa time se promjenu i sama publika te lokal postade sakupljalište nove arbatske inteligencije iz raznovrsnih krugova umjetnika, pa dobi glas „bohemske kafane“. Tu su se skupljali pjesnici, književnici, slikari i svi drugi umjetnici, kao i oni foliranti koji bi to rado bili. Lokal brzo postade vrlo popularan u Moskvi pa su u njega dolazili, svako u svoje vrijeme, i vrlo prominentni umjetnici kao što je bio Skrjabin, Šaljapin ili Anton Čehov koji je ovdje 1901. priredio slavlje povodom premijere svoga komada „Tri sestre“. Tu je dolazio i osnivač Moskovskog konzervatorijuma kompozitor Nikolaj Rubenstein. Pjesnici i literati priredjivali su ovdje svoje „književne večeri“ - čitajući svoje pjesme, priče, odlomke iz romana. Tu su dočekivani i ruskoj publici pretstavljani strani pisci, novinari, naučnici, glumci, muzičari…

A i poznati „narodni“ pjesnik „Serjozhka“ Jesenjin znao je ovdje često napraviti “dar-mar” - kako je registrovano iliti „registrirano“ u kronici lokala…

 

Na broju 4. dugačkoj žutoj zgradi na dva etaža koja je sagradjena 1850. godine nalazilo se „Udruženje ruskih lječnika“ - „Obshchestvo russkih vracjej“ od 1865-1970, a poslije se preselilo na broj 25. Ova zgrada se onda preuredjuje u hotel sa nazivom „Stolica“ - prestoljnica, glavni grad koji postade obljubljeno sastajalište umjetnika i mladih akademičara. Medju ostalim gostima tu su dolazili književnik Ivan Bunin i pjesnik Konstantin Balmont. Hotel je pripadao miloneru i armijskom generalu Alfonzu Shanjavskom, koji ga onda poklanja Moskovskoj Dumi, a ovi 1908. godine osnovaše ovdje prvi „Narodni univerzitet“ kojega je u godinama 1913-1914. posjećivao i Sergej Jesenjin – za mene najbolji poet svijeta! O njemu čemo više poslije posjete Petrovgradu i hotelu „Angleter!“

 

Idemo dalje probijajući se kroz masu svijeta, boja, šarenila cvijeća, slika uličnih slikara, muzičara i prodavača „djindjuva“ na nebrojenim kioscima, prolazeći pored nebrojenih malih kafića, restorana, starih istorijskih zdanja u raznim stilovima počevši od ruskoga, neoklasicizma-jugendstila, pa čak i onih ružnih socrealističkih nebodera iz 1960. koji strše sa Novoga Arbata.

 

Ova prva pješačka zona u Rusiji podsjeca me na arhitektonsku lijepotu beogradske „štrafte“, ulicu Kneza Mihaila ili „Gospodsku„ ulicu u Banja Luci!

 

Upečatljivo djeluje stara najamna kuća na broju 23. To je tipični „Jugendstil“ sa skulpturnim ornamentima na fasadi i posebno dekorativnim balkonom sa umjetnički izljevenim željeznim rešetkama. Tu je svojevremeno živio i poznati slavophil filozof Alexej Homjakov.

 

Markantnu povijesnu priču ima pastelnom bojom obojena kuća  br. 25 koja se nalazi na križanju Arbatske ulice sa „Starokonjushennim pereulkom“ - Starokonjušarskim sokakom. 1861. preselilo se ovdje „Udruženje ruskih liječnika“ kojemu su pripadali najprominentniji profesori Moskovskog univerziteta, pa se Arbat pročuo u cijeloj Moskvi po svojoj ambulanti i apoteki koje su radile dan i noć pa su siromašni ljudi bivali besplatno liječeni. Ne samo da je udruženje djelovalo kao dobrotvorno društvo, nego su se ovdje održavali razni liječnički kongresi i stručna predavanja kako za liječnike tako i za pacijente. Postojalo je udruženje kao takvo ovdje do 1920. Registrirano je da je od svoga osnutka pa do početka 20. stoljeća Ambulantu posjetilo preko milijun ljudi - besplatno! A i danas se u toj kući nalazi stara apoteka. Krajem 19. stoljeća ovdje je zivio Profesor filozofije poznati moskovski plemić Sergej Trubeckoj.

 

Vahtangov theater kuća broj 26. je relativno novijeg datuma (1921) i dobi ime po njegovu utemeljitelju poznatom režiseru, glumcu, učeniku Stanislavskog, Jevgeniju Vahtangovu i poznat je u cijelo Rusiji. 1941. porušen njemačkim bombama, uskrsnu u današnjoj formi 1947. Za 850-godišnji jubileum grada Moskve 1997. postavljena je pred njim i Fontana princeze Turandot kao sjećanje na legendarne uspjehe prvoga komada koji je igran ovdje 1922. godine.

 

Bivša najamna kuća broj 35. nalazi se direktno preko puta Vahtangovog kazališta-pozorišta-penjdjerišta… Kada je izgradjena 1912. bila je ubrajana medju najkvalitetnije stanbene prostore u cijeloj Moskvi. Luxuzno uredjeni stanovi sa 5-6 soba, kombinacija intarzije, kože ogledala, lampi, kožnih fotelja, kao i mramorno stepenište sa dva prostrana lifta. Stepenice su pokrivene crvenim sagom, ukrašeno sa klasičnim vazama i cvijećem, koji bi trebali dočarati atmosferu srednjovjekovnog dvorca. Naravno da su se tu mogli naseliti samo oni koji su „puni para!“ Izvana ta kuća podsjeća stvarno na mali dvorac sa svojim tornjicima i stilizirnim fasadnim ornamentima i figurama inače na Arbatu do tada, ne zastupljenog novogotskog stila.

 

Kuća na broju 37. potiče iz 18. vijeka i pripada prvim zdanjima u Empire-stilu! Od 1840. pripada ruskoj vojsci, a i danas se tu nalazi Vojni sud.

 

U Krivoarbatskom sokaku nalazi se Zid pomena Viktoru Coju - rock zvijezdi, pa se poslije njegove smrti ovdje sakupljaju njegovi simpatizeri pjevajući njegove pjesme i ispisujući njegove citate po zidu sprejom.

 

Tu u blizini se nalazi i tzv. Melnikova kuća, okruglo zdanje sa šestokrakim prozorima. Izgradio ju je Konstantin Mjeljnikov u prvoj polovici 20-tog vijeka, a bio je jedan od poznatijih arhitekata ruske avantgarde.

 

Okudžavina kuća nalazi se na broju 43, a pored nje i njegov spomenik!

 

Kuća poznatog pisca  režimskog kritičara Anatolija Rybakova je na br. 51. Bila je jedno vrijeme, početkom 20. stoljeća sa svojih 8 spratova najveća stambena zgrada u Moskvi. Tu je dugo godina živio Rybakov sve do svoje preselbe u USA.

 

Spominje kuću i kino “Arbatski Ars” u svome romanu “Djeca sa Arbata”.

 

Puškinova kuća se nalazi odmah tu pored na broju 53.

Kuća datira iz 1770. a Puškin ju je zakupio 1831. nakon vjenčanja sa prelijepom Natalijom Goncarevom, čija će mu lijepota “dopasti glave” u St.Petersburgu, gdje se preselio nakon samo par mjeseci boravka na Arbatu.

 

Tu se nalazi i mali spomen muzej otvoren na 155. godišnjicu pjesnikova vjenčanja - 18. januara 1986.

 

Pogledasmo i crkvu iz 18 stoljeća u “Spasopeskovskom pereulku,” koji je ustvari oaza mira u ovoj gradskoj buki. Idilu ovoga sokaka prikaza poznati slikar Vasilij Polenov svojom slikom “Moskovsko dvorište” 1878. U centru slike stoji  bijeli toranj  crkve imenom “Spas na pjeskah” - koja se nalazi u “Tretjakovskoj galeriji”! Na istom sokaku nalazi se prekrasano klasicstičko – partrijahalno zdanje izgradjeno 1913. i služilo je kao privatna vila do 1933. a od tada  je rezidencija  američkih ambasadora…

 

Tako i stigosmo na kraj naše šetnje na “Smoljenski trg” gdje se nalazi ogromno zdanje Ministarstva spoljnjih poslova… Otuda se vratismo malo natrag, prodjosmo ulicom Precistenka pogledasmo prekrasno neoklasističko zdanje na br. 20 u kojemu su “vrlo intenzivno”… živjeli Isidora Duncan i pjesnik Sergej Jesenjin.

 

Na koncu završismo u “Puškinovom muzeju primljenjene umjetnosti.” No, nisam siguran dali su čitaoci “umetnički” raspoloženi kao ja pa sam u dilemi o tome pisati...

 

Nastavlja se……          

  

Prof. Branko-Josef Thomann

 

Moskva, srpnja 2008.

Ruska pisma 01Ruska pisma 02Ruska pisma 03Ruska pisma 04Ruska pisma 05Ruska pisma 06Ruska pisma 07Ruska pisma 08Ruska pisma 09Ruska pisma 10Ruska pisma 11Ruska pisma 12Ruska pisma 13Ruska pisma 14Ruska pisma 15Ruska pisma 16Ruska pisma 17

 

Početna stranica  ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER

Design & Publishing: Vladimir Kreća

Monday December 14, 2009