ŠETNJA ARBATOM
Odlučimo
se početi našu šetnju prvo po ulici Arbat pješačkom zonom sve do
metro stanice „Smoljenskaja“, pa onda kod velikoga zdanja
Ministarstva spoljnih poslova krenuti u male krivudave, “pospane“ sokake
gdje se može stvarno u centru grada za trenutak odmoriti od vreve i žagora
okolnih ulica prekrcatih sa saobraćajem…..
Idući od metro stanice
„Arbatskaja“ na broju 2 ulice Arbat susrećemo se sa
već spomenutim restoranom “Praga”. Odmah na desnoj strani je trokutasta
kuća na dva etaža sa dva pročelja. Jedna strana je u ulici Arbat, a druga je
okrenuta prema Arbatskom trgu i prekrasno izgleda onako restaurirana sa
svojom kupolom i ljetnom terasom kao i sa vratima i prozorima u
„Jugendstilu“. Obradovah se vidjevši da je onaj vrt-bašta-bashcha (“Kako
vam je drago”… Šekspir), još tu, pun gostiju kao i “onda”!
Taj
lokal pripada sve do danas u najprominentnije lokale Moskve. Naravno
i po „masnim“ cijenama! ZNA SE - kak’ bi rekli bivši Skojevci,
danas prominentni HDZ-ovci.
Zgrada egzistira tu od
kraja 18. stoljeća, a preuredjena je u današnju formu 1914.
godine. Kada pročitate naziv lokala pomislit ćete da se ovdje radi o
lokalu česke kuhinje, što nije slučaj, nego se servira internacionalna i
ruska kuhinja.
Početno je ovaj lokal
bio sastajalište kočijaša, piljara, pijanica, šiparica, tezgaroša, lopova,
džeparoša, kurvi, boljševika i druge „elite“ napredne radničke
klase! Rusi su 60-tih godina prošloga stoljeća često u povjerenju i
zajedljivo, spominjali jednu poslovicu koja glasi: “Golodrjanci i
golopupije – sobiraj’tjes“ - Golotrbi i gologuzi, ujedinite se!.....
No
to sve promjenu Pjotr Tararykin, otkupi lokal, promjenu ga temeljito
gradjevinski i namjenski i napravi tu elitni lokal. Zaposlio je samo
izabrani personal i pored ruske uveo i francusku kuhinju. Sa time se
promjenu i sama publika te lokal postade sakupljalište nove arbatske
inteligencije iz raznovrsnih krugova umjetnika, pa dobi glas „bohemske
kafane“. Tu su se skupljali pjesnici, književnici, slikari i svi
drugi umjetnici, kao i oni foliranti koji bi to rado bili. Lokal brzo
postade vrlo popularan u Moskvi pa su u njega dolazili, svako u svoje
vrijeme, i vrlo prominentni umjetnici kao što je bio Skrjabin,
Šaljapin ili Anton Čehov koji je ovdje 1901. priredio slavlje
povodom premijere svoga komada „Tri sestre“. Tu je dolazio i
osnivač Moskovskog konzervatorijuma kompozitor Nikolaj
Rubenstein. Pjesnici i literati priredjivali su ovdje svoje „književne
večeri“ - čitajući svoje pjesme, priče, odlomke iz romana. Tu su dočekivani
i ruskoj publici pretstavljani strani pisci, novinari, naučnici, glumci,
muzičari…
A i poznati „narodni“
pjesnik „Serjozhka“ Jesenjin znao je ovdje često napraviti
“dar-mar” - kako je registrovano iliti „registrirano“ u kronici lokala…
Na broju 4.
dugačkoj žutoj
zgradi na dva etaža koja je sagradjena 1850. godine nalazilo se
„Udruženje ruskih lječnika“ - „Obshchestvo russkih vracjej“ od
1865-1970, a poslije se preselilo na broj 25. Ova zgrada se onda
preuredjuje u hotel sa nazivom „Stolica“ - prestoljnica, glavni grad
koji postade obljubljeno sastajalište umjetnika i mladih akademičara. Medju
ostalim gostima tu su dolazili književnik Ivan Bunin i pjesnik Konstantin
Balmont. Hotel je pripadao miloneru i armijskom generalu Alfonzu
Shanjavskom, koji ga onda poklanja Moskovskoj Dumi, a ovi 1908.
godine osnovaše ovdje prvi „Narodni univerzitet“ kojega je u godinama
1913-1914. posjećivao i Sergej Jesenjin – za mene najbolji poet
svijeta! O njemu čemo više poslije posjete Petrovgradu i hotelu
„Angleter!“
Idemo dalje probijajući
se kroz masu svijeta, boja, šarenila cvijeća, slika uličnih slikara,
muzičara i prodavača „djindjuva“ na nebrojenim kioscima, prolazeći pored
nebrojenih malih kafića, restorana, starih istorijskih zdanja u raznim
stilovima počevši od ruskoga, neoklasicizma-jugendstila, pa čak i onih
ružnih socrealističkih nebodera iz 1960. koji strše sa Novoga Arbata.
Ova prva pješačka zona
u Rusiji podsjeca me na arhitektonsku lijepotu beogradske „štrafte“,
ulicu Kneza Mihaila ili „Gospodsku„ ulicu u Banja Luci!
Upečatljivo djeluje
stara najamna kuća na broju 23.
To je tipični
„Jugendstil“ sa skulpturnim ornamentima na fasadi i posebno dekorativnim
balkonom sa umjetnički izljevenim željeznim rešetkama. Tu je svojevremeno
živio i poznati slavophil filozof Alexej Homjakov.
Markantnu povijesnu
priču ima pastelnom bojom obojena kuća br. 25 koja se nalazi na
križanju Arbatske ulice sa „Starokonjushennim pereulkom“ - Starokonjušarskim
sokakom. 1861. preselilo se ovdje „Udruženje ruskih
liječnika“ kojemu su pripadali najprominentniji profesori Moskovskog
univerziteta, pa se Arbat pročuo u cijeloj Moskvi po svojoj ambulanti i
apoteki koje su radile dan i noć pa su siromašni ljudi bivali besplatno
liječeni. Ne samo da je udruženje djelovalo kao dobrotvorno društvo, nego su
se ovdje održavali razni liječnički kongresi i stručna predavanja kako za
liječnike tako i za pacijente. Postojalo je udruženje kao takvo ovdje do
1920. Registrirano je da je od svoga osnutka pa do početka 20.
stoljeća Ambulantu posjetilo preko milijun ljudi - besplatno! A i
danas se u toj kući nalazi stara apoteka. Krajem 19. stoljeća ovdje je zivio
Profesor filozofije poznati moskovski plemić Sergej Trubeckoj.
Vahtangov
theater kuća broj 26.
je relativno novijeg datuma (1921) i dobi ime po njegovu
utemeljitelju poznatom režiseru, glumcu, učeniku Stanislavskog, Jevgeniju
Vahtangovu i poznat je u cijelo Rusiji. 1941. porušen
njemačkim bombama, uskrsnu u današnjoj formi 1947. Za 850-godišnji
jubileum grada Moskve 1997. postavljena je pred njim i Fontana
princeze Turandot kao sjećanje na legendarne uspjehe prvoga komada koji
je igran ovdje 1922. godine.
Bivša najamna kuća
broj 35.
nalazi se direktno preko puta Vahtangovog kazališta-pozorišta-penjdjerišta…
Kada je izgradjena 1912. bila je ubrajana medju najkvalitetnije
stanbene prostore u cijeloj Moskvi. Luxuzno uredjeni stanovi sa 5-6 soba,
kombinacija intarzije, kože ogledala, lampi, kožnih fotelja, kao i mramorno
stepenište sa dva prostrana lifta. Stepenice su pokrivene crvenim sagom,
ukrašeno sa klasičnim vazama i cvijećem, koji bi trebali dočarati atmosferu
srednjovjekovnog dvorca. Naravno da su se tu mogli naseliti samo oni koji su
„puni para!“ Izvana ta kuća podsjeća stvarno na mali dvorac sa svojim
tornjicima i stilizirnim fasadnim ornamentima i figurama inače na Arbatu do
tada, ne zastupljenog novogotskog stila.
Kuća na broju 37.
potiče iz 18. vijeka i pripada prvim zdanjima u Empire-stilu!
Od 1840. pripada
ruskoj vojsci, a i danas se tu nalazi Vojni sud.
U Krivoarbatskom
sokaku nalazi se Zid pomena Viktoru Coju
- rock zvijezdi, pa se
poslije njegove smrti ovdje sakupljaju njegovi simpatizeri pjevajući njegove
pjesme i ispisujući njegove citate po zidu sprejom.
Tu u blizini se nalazi
i tzv. Melnikova kuća, okruglo zdanje sa šestokrakim prozorima.
Izgradio ju je Konstantin Mjeljnikov u prvoj polovici 20-tog vijeka,
a bio je jedan od poznatijih arhitekata ruske avantgarde.
Okudžavina kuća
nalazi se na broju 43,
a pored nje i njegov spomenik!
Kuća poznatog pisca
režimskog kritičara Anatolija Rybakova je na br. 51.
Bila
je jedno vrijeme, početkom 20. stoljeća sa svojih 8 spratova najveća
stambena zgrada u Moskvi. Tu je dugo godina živio Rybakov sve do
svoje preselbe u USA.
Spominje kuću i kino
“Arbatski Ars” u svome romanu “Djeca sa Arbata”.
Puškinova
kuća se nalazi odmah tu pored na broju 53.
Kuća datira iz 1770.
a Puškin ju je zakupio 1831. nakon vjenčanja sa prelijepom Natalijom
Goncarevom, čija će mu lijepota “dopasti glave” u St.Petersburgu, gdje se
preselio nakon samo par mjeseci boravka na Arbatu.
Tu se nalazi i mali
spomen muzej otvoren na 155. godišnjicu pjesnikova vjenčanja - 18.
januara 1986.
Pogledasmo i crkvu iz
18 stoljeća u “Spasopeskovskom pereulku,” koji je ustvari oaza mira u
ovoj gradskoj buki. Idilu ovoga sokaka prikaza poznati slikar Vasilij
Polenov svojom slikom “Moskovsko dvorište” 1878. U centru slike
stoji bijeli toranj crkve imenom “Spas na pjeskah” - koja se
nalazi u “Tretjakovskoj galeriji”! Na istom sokaku nalazi se
prekrasano klasicstičko – partrijahalno zdanje izgradjeno 1913. i
služilo je kao privatna vila do 1933. a od tada je rezidencija
američkih ambasadora…
Tako
i stigosmo na kraj naše šetnje na “Smoljenski trg” gdje se nalazi ogromno
zdanje Ministarstva spoljnjih poslova… Otuda se vratismo malo natrag,
prodjosmo ulicom Precistenka pogledasmo prekrasno neoklasističko zdanje
na br. 20 u kojemu su “vrlo intenzivno”… živjeli Isidora Duncan i
pjesnik Sergej Jesenjin.
Na koncu završismo u
“Puškinovom muzeju primljenjene umjetnosti.” No, nisam siguran dali su
čitaoci “umetnički” raspoloženi kao ja pa sam u dilemi o tome pisati...
Nastavlja se……
Prof. Branko-Josef Thomann
Moskva, srpnja 2008.