SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA!
|
|
SVI SU ZA MIR, JA SAM ZA RAT - RAT UMA, DUHA I SLUHA! |
|
Branko Josef Thomann: |
Pisma iz Rusije... nastavak 012 |
|
IN MEMORIAM:
|
OKO ZIDINA KREMLJA
Ako se želi vidjeti ono prekrasno središte Moskve ne preostaje ništa drugo osim sve lijepo obići pješice ili metro željeznicom. U blizini Kremlja nalaze se vrlo lijepi parkovi, spomenici, trgovi kao i elitne i luxuzne trgovine, zgrade i kazališta.
Odlučih se mojoj ženi pokazati poznati Cafe-Puškin u blizini ulice Gorkoga, koji je postao još poznatiji kroz pjesmu Gilbert-a Becaud-a (Žilber Beko). Pjesma se zvala „Nathalie“ i nastala je šesdesetih godina prošloga vijeka, poslije Bekoovog posjeta Moskvi.
„La place Rouge etait vide Devant moi marchait Nathalie Il avait un joli nom, mon guide: Nathalie…” I danas mi zvuči u ušima ta pjesma koja kaže; Moskva je bila velika, i bijaše tako hladno, pored mene je išla Nathalie Svidjalo mi se njeno ime Nathalie.. Nathalie.. Moskva je bila hladna ali lijepa, a ja sam gledao samo nju I razmišljao kako je odvesti u Cafe Puškin… La, la, la……”
…a poslije i nju radosno dočekati u Parizu;
“Fini le tombeau de Lenine Le chocolat de chez Pouchkine C’etait loin deja….. Que ma vie me semble vide Mais je sais qu’un jour a Paris C’est moi qui lui servirai de guide, Nathalie… Nathalie…”
Pa onda dolazi ono prpošno i zaigranooo, ruskooo, daj, daj, dara-raraaaa…… i jedinstveno Bekoovo… Pjevušim i sjećam se onih hladnih i predivnih moskovskih zima… Sve je ostalo iza nas!
Beko je umro 2001. Godine, ali je iza njega ostalo veliko šansonjersko djelo koje i danas intenzivno živi; “Nathalie“, „L’ emoprtant c’est la rose“, “Le jour ou la pluie viendra“ – hit koji se pjevao, a i danas pjeva u cijelom svijetu; “The Day the Rains Came“ - Jane Morgan. „Nathalie“ kod nas je najbolje pjevao Dragan Stojnić.
Stojimo na metro stanici Ohotnij Rjad, pa se pokušavam orijentirati… tu negdje mora biti ulica Gorkog?
Gledam! Na desnoj strani stoji prekrasno i veliko zdanje „Hotela Moskva“. Na lijevoj strani stoji velebno zdanje „Dume“ - ruskoga donjeg doma.., pa to mora biti ulica Gorkoga? No idemo dalje i na jednoj kući pročitah Tверская улица, - Tverskaja ulica… Hm? A, mogao bi se zakleti da je to ulica Maksima Gorkog? O, ’bemu, šta je ovo? Pa nisam tako omatuvio da lupam „kao Maksim po diviziji……“ Naidje jedan po prilici 16-godišnji momak, pa ga zapitah, gdje se nalazi ulica Gorkog? On odgovori: »Не знаю!» - Ne znam! Zatim zapitah jednu stariju gospođu: “Иэвините пожалуйста, где находится улица Горкого? - Оprostite molim Vas, gdje se nalazi ulica Gorkog? Gospođa se nasmija i reče: “Па вы на улице Горкого!“ - Pa Vi ste na ulici Gorkoga! «Нет, посмотрите, там стоит улица Тверская…..»? – Ne, pogledajte, tamo stoji Tverskaja ulica?
Zahvalim se gospođi i predložim mojoj „Jovanki“ da prvo pogledamo Театральнаю площадь - Trg kazališta, gdje se nalaze Boljšoj, Mali, Akademski, Operetni teatar i hotel Metropol. Kaže i ona meni “Njet“…, pošto je Boljšoj tеatar u rekonstrukciji pa je to ne interesuje… hoće ona na „čokoladnu kavu“ u Cafe Puškin koji je odavde udaljen 3km… i to «пешком» - pješice…, uh jooooj!
TVERSKAJA ULICA – ТВЕРСКАЯ УЛИЦА
To je glavna ulica Moskve koja je već od 14. stoljeća imala veliku važnost kao saobraćajnica pošto je bila prva ulica koja je vodila iz grada u smjeru sjevera prema gradu Tveru i dalje prema St. Petersburgu, što i veliki pjesnik Alekandar Sergejevič Puškin (1799-1837) u svojoj poemi „Jevgenij Onjegin“ i spominje, uvodeći svoju junakinju Tatjanu Larinu u Moskvu kroz Tversku ulicu…
Znači po gradu Tveru je ta ulica i dobila ime, a tek 1935. godine biva preimenovana u čast književnika Maxima Gorkog u ulicu Gorkog, a kako smo unaprijed od ove gospođe Ruskinje doznali 1991., dobija ponovno staro ime. U 18. stoljeću dobija kao prva moskovska ulica kamenu „kaldrmu“ i sve drvene kuće bivaju srušene i izgradjuju se kuće iz kamena, trgovine, hoteli kao i luksuzne kuće bogatih trgovaca.
1782. godine izgradjena je Gradska vijećnica po planovima arhitekta Matveja Fjodoroviča Kasakova. Danas se nasuprot vijećnice nalazi spomenik osnivaču grada Moskve Juriju Dolgorukom. Poznato je da su carevi i patrijarsi ovu ulicu koristili za razne religiijske proslave i svečnosti.
U 19. stoljeću, gradi moskovska aristorkracija i buržoazija velika i velebna zdanja koja i danas tu stoje. I u to vrijeme Tverskaja ulica bila je 20m široka, ali ju Staljin 1930-tih godina proširi na 42 metra gradeći one velike „socijalističke“ sive stambene blokove koji i danas tmurno podsjećaju na „najvećega i najslavnijeg“ ruskog „arhitekta“...!
Pa hajde da se malo prošetamo po Tverskoj ulici. Odmah pored metro stanice Охотный Ряад na lijevoj strani nalazi se hotel National u svome starom šarmu, mješavine Jugendstila i Klasificizma. Prije revolucije bio je najpoznatiji moskovski hotel, a danas ponovno restauriran zrači novim sjajem. Pored njega je Jermolova teatar u kojem se igraju suvremene drame.
Tu pored na uglu nalazi se Glavna pošta koja mi je ostala u dobrom sjećanju pošto sam sva moja pisma, pisana u inozemstvo za vrijeme moga boravka u Moskvi morao donositi ovamo i predavati ih na odredjeni šalter, otvorena… Zgrada je gradjena 1927. Godine. A ovdje počinje pakao saobraćaja kao da si na nekakvom autoputu… Na kućnom broju 13 nalazi se već spomenuta Gradska vijećnica u kojoj je i sada rezidencija moskovskog gradonačelnika. Preko puta spomenika Juriju Dolgorukom na Tverskom trgu nalazi se hotel “Zentraljnaja“, bivši Kominternin hotel „Lux“ a odmah pored njega nalazi se najpoznatija moskovska prodavaonica „delikatesa“ Jelisejev-na broju 14. Svojevremeno za vrijeme moga boravka u Moskvi nazivala se Gastronom 1. Tu je živjela kneginja Zinaida Volkonskaja, jedna od najpoznatijih moskovskih aristokratkinja koja je oko sebe skupljala svu kuturnu „kremu“ Moskve. Čest gost kod nje bio je i Alexandar Puškin oko 1825.
Godine 1898. tu kuću je kupio Grigorij Jelisejev i luksuzno preuredio i restaurirao ugradivši šarene prozore, mramorne stubove, kristalne lustere, ogledala, i prekrasne u ruskom stilu pozlaćene štukature sa raznim folklornim ornamentima. I danas je ta radnja prvoklasni estetski doživljaj, a mogu se kupiti svakovrsni svjetski prehrambeni “specijaliteti“.
Na Tverskoj ulici nalaze se mnogobrojna kazališta, restorani, barovi i kafići kao i najelitnije moskovske butike, a izbor prodavnica je veliki.. Gledam, i čudim se kako ljudi mogu sjediti na ovim trotoarima u „vrtovima“ kafića i lijepo se zabavljati, pored ove strašne buke i automobilskog smrada… koji ovdje tutnje na 8 traka – kao na autoputu!
No i pored svega ova ulica je najveći trgovinski centar Moskve, a i najskuplji, a trotoari su puni kupaca….?
Tako stigosmo na Puškinov trg, gdje se nalazi spomenik Alexandru Sergejeviču Puškinu, a park okolo spomenika je poznato sastajalište mladih. Spomenik je postavljen 1880. godine.
Na lijevoj strani je raskošna zgrada u Empire stilu iz 18. vijeka a bio je to „Engleski club“ moskovske aristokracije. Danas se tu nalazi Muzej moderne ruske povijesti.
Na Majakovskom trgu nalazi se veliki spomenik pjesniku Vladimiru Majakovskom pred hotelom „Peking“, koji je razočaran Sovjetskom revolucijom, izvrši samoubistvo 1930. Tu se nalazi i Slavoluk pobjede nad Švedjanima, postavljen 1721. godine. Granica ovoga trga čini Satirični teatar i Koncertna sala Čajkovskog, jedan moderni Fast-Food restoran i hotel Peking. Ovaj dio Tverske ulice je vrlo elegantan sa mnogo eliternih i skupih butika, restorana, barova i radnji a takodjer ovdje se nalaze „Meriott Grand„ hotel, “Palace hotel“ i „hotel Tvjerskaja“. Ušao sam u neke od njih i zamolio za dozvolu za fotografiranje, koju sam dobio sa lakoćom i bez ikakve naknade ili traženja “bakšiša“, spoznavši da je to tipičan balkanski „kvalitet“!
CAFE PUŠKIN
Ostadosmo dugo ovdje sjedjeti na terasi ovog predivnog lokala, gdje je posluga prvoklasna, govore nekoliko jezika i vrlo su učtivi. Kuhari dolaze sa raznih djelova Europe a servira se ruska, francuska i europska kuhinja.
Cijelo vrijeme smo govorili engleski, pošto su se nama tako
obraćali mislim kelneri iliti konobari, a kada sam zatražio dozvolu za
fotografiranje lokala, naravno, ruski. Iznenadjeni, rekoše mi da moraju
pitati šefa.
No na koncu platismo „Cafe chokolat“ 10 puta više nego što košta naprimjer u jednom od najelitnijih hotela u svijetu „Hotel Sacher“ u Beču!.... На здаровье! – Na zdravlje! Iliti Živjeli/živeli/Aferim!....
Nastavlja se……
Prof. Branko-Josef Thomann
Moskva, srpnja 2008.
|
|
|
Početna stranica ** Proza & Poezija ** Original Individuals ** Moja planeta ** Mozaik ** DISCLAIMER |
|
Design & Publishing: Vladimir Kreća Monday December 14, 2009 |
